AGLOMERACIJA UMJESTO ODVODNJE I PROČIŠĆAVANJA OTPADNIH VODA

Neće nas zahvatiti grčki sindrom, neće Hrvatska biti poput Grčke! Tako su još donedavno govorili hrvatski političari na vlasti, ovi iz vlade Zorana Milanovića, ali i oni prije njih, koje je predvodila Jadranka Kosor. S negiranjem ekonomske krize, zapravo, započeo je Ivo Sanader kojem je trebalo poprilično vremena da shvati kako smo ipak u „banani“. Sada, ne da smo loši kao Grčka, već smo je nadmašili. Najgora smo država u Europskoj uniji! Sada je očito da je Hrvatska ušla u europsku zajednicu totalno nespremna, premda je imala najviše vremena za prilagođavanje od svih zemalja koje su postale članice EU-a. Stoga, nekorektno je za sadašnje stanje kriviti samo sadašnju vlast. Ona je kriva što nije ozbiljno shvatila pogreške svojih prethodnika, nije se ekipirala najstručnijim ljudima te što je nastavila jedinim načinom preživljavanja, a to je bezumno zaduživanje. Živjelo se, i živi se, na dug. Od Ivana Šukera preko Slavka Linića do Borisa Lalovca. Naravno, zaduživali su se i prije njih, i to ne samo država, već i njena javna poduzeća. Najgore u svemu je da aktualna vlast još uvijek zamagljuje ozbiljnost stanja, a uzroke traži negdje drugdje, a ne doma. Pa, kaže Zoran Milanović, zeznula nas Europa jer ima premali rast, a mi smo, kakti, na nju najviše usmjereni! Zanimljivo, kao da Slovenija, Slovačka, Grčka, Bugarska, Rumunjska, i da ne nabrajam dalje, nisu svojim gospodarstvima pretežito usmjerene na EU, pa ipak imaju rast BDP-a. Žalosti me, stoga, da bi se moglo dogoditi, da uvriježena uzrečica „Dužan si ko Grčka!“ uskoro ne bude preoblikovana u: „Dužan ko Hrvatska!“

Djeca naše djece otplaćivat će 

dugove

Zbog ozbiljnosti stanja u kojem se naša zemlja nalazi, neumjesno je bilo čije likovanje. Iz ovog nas neće izvući sama promjena vlasti. Najgore u svemu je da će dugove otplaćivati i djeca naše djece, a moguće je, i njihovi potomci. Kao što je poznato,zasad se novim zaduženjima plaćaju samo kamate!  Glavnice hrvatskih dugova još su netaknute, a riječ je o milijardama eura. Dok smo bili „svoji na svome“, krediti su uzimani bez ikakve odgovornosti. Već će to netko platiti. Poslije nas, mislila je svaka vlast. Sada nas nadziru. Svojevoljno smo prihvatili europskog žbira, kad se već sami nismo znali kontrolirati. Kakav će to epilog imati, neizvjesno je. To nikakav prorok ne može predvidjeti. Zato što svi, koji pretendiraju vladati Hrvatskom, žele jedino vlast i moć koju ona donosi. I to na svim razinama. Fizički, doduše, jesmo u Europskoj uniji, ali mentalitet vlasti ostao je kao u nekim bivšim vremenima.

Čakovečki 

gradonačelnik u deset poza

Neprimjerena je usporedba, ali ne mogu a da se ne prisjetim kulta ličnosti iz ne tako davne prošlosti. U državnim novinama veličali su se vođe. Njihove fotografije nizale su se iz broja u broj u enormnim količinama. Ne samo u Titovo doba. Bilo je toga i za Franje Tuđmana, Ive Sanadera, pa i Jadranke Kosor. Sada više nemamo državnih tiskovina, pa je ta podložnost gazdama u medijima znatno umanjena, barem količinski. No, ima toga još na lokalnim razinama. Otvorih u četvrtak internetsku stranicu Grada Čakovca. Na naslovnici ukupno petnaest naslova ilustriranih fotografijama. Na čak deset fotki pojavljuje se čakovečki gradonačelnik Stjepan Kovač! Na groblju pali svijeće, odaje počast braniteljima, na otvorenju je Sajma poslova, na potpisivanju sporazuma za Aglomeraciju, nadgleda asfaltiranje ulica... Jest da je fotogeničan, ali što je previše, previše je. Župan Matija Posavec znatno je skromniji. Barem zasad. Na županijskim stranicama, od devet tekstova s naslovnice, njegov lik je na samo četiri fotografije.

Spomenuo sam riječ aglomeracija, koje je proteklih dana bilo na pretek u gotovo svim javnim medijima u našoj županiji. Nije mala stvar pristupiti investiciji vrijednoj 273 milijuna kuna, od čega je većina bespovratnog europskog novca. To je svakako hvale vrijedno. No, pitam se, koliko to ljudi, koji pročitaju da je riječ o Aglomeraciji Čakovca, zna o čemu se tu doista radi? Naročito stoga što je to moglo biti iskazano domaćim riječima - izgradnja sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda.  Aglomeracija jest stručni naziv u vodnom gospodarstvu, ali javnosti treba stvari predočiti razumljivim jezikom. Svojedobno, kad se to planiralo, jasno je govoreno o sustavu odvodnje u tzv. dravskom bazenu te proširenjem pročistača. Ovako ispada da je riječ o različitim projektima jer je najedanput osvanula - aglomeracija. Čemu strana kad imamo lijepe i razumljive naše riječi? Netko nam smjestio, a mi nekritički prihvatili.

Izostale 

neretvanske 

mandarine

Prošle srijede čakovečko sajmište nije bilo poprište kaosa, kao tjedan dana ranije, kad su Međimurci navalili na neretvanske mandarine. Premda je bilo nagovještaja da bi ponovo mogao doći neki šleper tih agruma, to se nije dogodilo. U petak prodavača mandarina nije bilo ni u Nedelišću, premda je bilo najavljeno. Nešto se izjalovilo. Stječe se dojam da je dobro zamišljena akcija, kako organizatori rekoše, spašavanja proizvođača mandarina s ušća Neretve, pošla krivim smjerom. Nije se odvijala sukladno propisima. 

K tome, upitno je i gdje su završavale one količine od po pedeset i šezdeset kila koje su pojedinci kešom kupovali izravno sa šlepera po tri kune? Nisu li negdje drugdje prodavane po pet ili šest kuna, dakako, bez fiskalizacije? Ne vjerujem da ih je netko kupovao za pravljenje rakije ili sokova od mandarina, a pojesti ih nije mogla obitelj, ma kako brojna bila. No, kako bilo da bilo, dokazano je da se domaći proizvod može prodati na domaćem tržištu. Kamoli sreće da ovakve akcije ne budu kampanjske, već stalne, dakako, uz poštivanje propisanih normi trgovanja. Bez posrednika, proizvod može biti jeftiniji, a naplata brža. Stoga, hvale vrijedna je gesta Toplica Sveti  Martin koje kane sve namirnice kupovati od domaćih, međimurskih proizvođača. Što drugi čekaju?

Umjesto P.S.-a

Tiskarsko izdavački zavod Zrinski jedno je od najstarijih poduzeća u Čakovcu koje je uspjelo preživjeti i pretvorbu i privatizaciju. Osnovano je u studenome 1946. godine, nakon što su ondašnje vlasti konfiscirale privatne nekretnine, imovinu i strojeve tiskara Doeringa, Hunjaka i Šareca. Dugo vremena nosilo je naziv Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Čakovec. Bio je to nastavak stoljetne tradicije tiskarstva u Međimurju, čiji početak datira u XVI. stoljeće, kad je u Nedelišću djelovala pokretna tiskara. Ovom prilikom neću o povijesti tiskarstva, niti dometima današnjeg TIZ-a Zrinski. Pronašao sam zanimljivu fotografiju iz šezdesetih godina na kojoj su s djelatnicima poduzeća tri istaknute osobe iz našeg kulturnog života. Pisci su to Zvonimir Bartolić, Milivoj Slaviček i Ernest Fišer. Tada su bili vrlo mladi. Nažalost, Bartolića i Slavičeka nema više među živima.