BAJIĆ TREBA REAGIRATI NA POZAIĆEV GOVOR MRŽNJE

Sve revnije, s nevjerojatnom dozom defetizma i samouništenja, sa zloćom i mržnjom takozvana politička elita, Kaptol i takozvani crkveni velikodostojnici guraju nas i u moralnu provaliju i u nove sukobe. Oni koji bi trebali miriti narod, oni koji bi trebali ulijevati optimizam, ne samo da narod dijele, već vlastitu mržnju nastoje usaditi u srca što više vjernika, što više građana. Pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić otišao je tako daleko da poziva na prolijevanje krvi, na oružje te na svrgavanje vlasti nasilnim putem zbog čega je trebao reagirati i Mladen Bajić, ali to očekivati od glavnog državnog odvjetnika ipak je previše. Jer Bajić istražuje i hapsi samo političke mrtvace te one koji nemaju zaleđe. Iza Pozaića, zadriglog desničara i simpatizera pedofila, koji je već odavno trebao odgovarati za širenje mržnje, stoji ne samo moćan Kaptol već i – iščitate li obraćanja Benedikta XVI. – Vatikan. Naime, u obračun s onima koji odobravaju pobačaj, umjetnu oplodnju, istospolne brakove, građanski odgoj ili eutanaziju, krenulo se iz Rima. Papa je instruirao svećenstvo da se hrabro obračuna sa zlom kakvo je, primjerice; kurton. Umjesto da pojašnjava, umjesto da bude iznad huškačkih poruka s Kaptola, vlast se upušta u verbalnu bitku i na neprimjeren način odgovara na ratničku retoriku popova.
Poziv na novu Oluju
Željko Jovanović je i u ovom verbalnom ratu dokazao da on može – kada to zatreba – još niže, primitivnije i agresivnije. A tko je prvi počeo? Zna li to itko?! Počelo je, čini mi se, nemirenjem Kaptola da Crkvi, u višestranačkoj Hrvatskoj, pripada crkvino, a državi državino. Nakon što je poraženo jednoumlje i nakon što je – nadam se – zauvijek prošla Tuđmanova era, Kaptol se – osokoljen signalima iz Svetoga grada – nije mogao pomiriti da neće moći utjecati, kad god mu se to prohtije, na najvažnije državne odluke. Naročito onda kada su na vlasti nehadezeovci koje Kaptol etiketira komunistima, boljševicima i crvenom nemani. Visoko pozicionirani Pozaić je išao tako daleko da je ovu vlast poistovjetio s njemačkim nacistima. I jedni i drugi su, nakon demokratskih izbora, zaveli diktaturu, insinuira Pozaić. Grubo, opasno politikantstvo Kaptola. Ne poziva na svrgavanje vlasti tamo neki seoski svećenik već pomoćni zagrebački biskup, i to pred za tu namjenu pozvanim novinarima. Pozaić je pozvao „prave Hrvate“ na novu Oluju, dakle; na oružje, kojim treba svrgnuti Kukuriku koaliciju. Ništa nas neće spriječiti, poručuju biskupi, dok ne skinemo crvenu neman s vlasti!? Ovo više nije verbalno nadmudrivanje, ovo je poziv na kaos, ovo je poziv na oružje, poziv da se dogodi narod.
Kaptol ne voli
drukčije
A to će događaje predvoditi „pravi Hrvati“. Što je s nepravim Hrvatima? Hoće li ih „pravi Hrvati“ zatvarati, pogubljivati ili prognati?! I, uostalom, hoće li Kaptol biti taj koji će davati certifikat za „pravo hrvatstvo“?! Je li pravo hrvatstvo ono iz devedesetih kada su „veliki Hrvati“ organizirali prvu veliku pljačku male Hrvatske ili je „pravo hrvatstvo“ ono iz dvijetisućitih, kada su predvodnici detuđmanizacije, i još k tome rodonačelnici „velikog hrvatstva“, organizirali drugu veliku pljačku male Hrvatske? I jedne i druge je i te kako svetom vodicom škropio Kaptol. Nikada niti jedan crkveni „velikodostojnik“ nije prstom ukazao u niti jednog Tuđmanovog tajkuna, u Sanadera, u niti jednog lopova zaogrnutog HDZ-ovim plaštem, lopova koji su za svaki veliki vjerski blagdan stajali u prvim redovima, pred Bozanićevim nosom. I tada, ali i sada, Kaptol, biskupe i svećenike, muče jedino „crveni“. Ali ne samo oni na vlasti. Za Kaptol su svi crveni, svi su neprijatelji koji misle drukčije, svi koji ne vjeruju, svi koji vjeruju u ono u što se, prema katoličkoj dogmi, ne smije vjerovati. Misliti svojom glavom i donositi sudove na temelju spoznaja, argumenata i vlastitog mišljenja je grijeh. A taj grijeh, čujemo ovih dana, Kaptol neće tolerirati – kao što je tolerirao lopove i krvnike, naročito rukom i duhom raznih Pozaića – već će učiniti sve da ih odstrani. Pa i ratnom olujom.
Zaštićena kasta
U koju „prave Hrvate“ poziva Pozaić. Poziva ih u novo prolijevanje krvi. Strašno je što nitko, pa ni Bozanić, pa ni nuncij D’Errico, nije osudio taj ratni poklič. Strašno je što nitko od tih nazovi velikodostojnika nije osudio govor mržnje (pomoćnih) biskupa. Strašno je što ne reagira pravna država. Strašno je što je Kaptol iznad prava, pravde i pravne države. Strašno je što se poziv na mržnju i poziv na prolijevanje krvi čak i ne pokušava osuditi. Strašno je što na do sada jedino nakon Domovinskog rata javno pozivanje na oružje nisu reagirali niti predsjednik Vlade Zoran Milanović a niti, bogme, predsjednik države Ivo Josipović. Ili se plaše reći popu pop a bobu bob ili neopravdano podcjenjuju Pozaićevo širenje mržnje i poziv na rušenje vlasti. Bi li prešutjeli i poziv na nasilno rušenje vlasti saborskog zastupnika, ministra, predsjednika oporbene stranke ili javnosti znanog aktivista?! Dokazuje li odsutnost bilo kakve reakcije da u Hrvatskoj postoji od zakonskog progona zaštićena kasta?
Teško da bi se Milanović upustio u konstruktivno raščišćavanje odnosa s Kaptolom a još teže da bi u ovom slučaju insistirao na zakonitosti i ustavnosti, kada ne može obuzdati svojeg ministra Jovanovića koji opći s javnošću i Crkvom poput neukog kočijaša.
Ljubav zbog novca
Kakve god stizale poruke s Kaptola na njegov račun, Jovanović mora – kad već to ne mogu Adalbert Rebić, Josip Mrzljak, Vlado Košić ili Pozaić – zadržati nivo ministra (prosvjete i znanosti). Mora biti gospodin, jer mu to nalaže funkcija, i kad progovara o šefovima nogometnog saveza, opozicijskim političarima ili njemu najviše mrskim hadezeovcima. Poruka - bilo kome - da se pogleda u ogledalo i da pljune na to što u ogledalu vidi ispod je razine najprovincijalnijeg političara. I u polemici s Kaptolom Jovanović nije birao riječi, kao što ih ne bira niti kada opći s akademicima. No, nije Jovanovićev rječnik samo njegova već i Milanovićeva slika, slika čitave Vlade koja predugo tolerira da jedan ministar loš rad i(li) neznanje pokušava nadomjestiti uvredama svih onih koji ga se usude kritizirati. Na kritike je imun i Tomislav Karamarko, čija je stranka godinama gurala Hrvatsku u moralnu provaliju te dijelila građane – koje li sličnosti s biskupima – na velike i male Hrvate, na one koji vole i one koji ne vole Hrvatsku. Hrvatsku najviše vole, naravno, HDZ-ovci.
Kad svira himna, ruka im je uvijek na srcu. Vole Hrvatsku. Zato su je – i oni s vrha, i oni sa sredine, a i oni na dnu hranidbenog lanca – rasterećivali. Novca, naravno. Voljeli li su, a vole i danas, to je nepobitno, i Hrvatsku, i tuđi novac. O ljubavi i lopovluku Karamarko svako malo progovori, ali na način koji izaziva podsmijeh. „Moramo pogledati istini u oči i priznati da smo dva puta gubili na izborima zbog kriminala i korupcije. No, ako se usporedi sa SDP-om, HDZ je dobar jer voli svoju zemlju“ – pojašnjavao je Karamarko u Splitu hadezeovsku strast prema Hrvatskoj. Čudno, mnogi koji su držali najvećim lopovima vreću ili su sami lovu u nju trpali, još uvijek visoko kotiraju u HDZ-u. Kao da je to važno; ljubavlju se lopovluk poništava. Zato, volite Hrvatsku više, kao HDZ, pa će vam sve biti oprošteno. I nećete biti na meti Pozaića, Mrzljaka ili Košića.

P.S. P.S. Brzojavno o nekoliko ne baš nevažnih stvari. Koliko su HDZ-ovi šefovi i njihovi pobočnici krali iz dana u dan se može čuti u sudnicama. Direktori IGH i Đure Đakovića morali su – da dobiju poslove – HDZ-u darovati milijune. Zašto su na to pristajali? Zato što su i sami omastili brke. Blažena je ta objava registra branitelja. Svašta će se iz njega saznati. Svakoga dana se otkrije poneka prijevara. HDZ-ovac Ivan Klešić, trenutno glavni državni revizor (koji je na tu poziciju postavljen ne zato što je stručan i pošten već zato što je partijski vojnik), proveo je – piše – u borbenom sektoru više dana od Ante Gotovine i Ante Kotromanovića. Ali se nije borio. Osim s loncima. Brinuo je o kuhinji. U kancelariji. Saznalo se da tisuće HVO-vaca nezasluženo prima vojnu mirovinu. Saznalo se da bajni generali i ostali „časnici“ uzimaju dvije mirovine, i onu iz Hrvatske, i onu iz BiH. Živko Budimir, trenutni predsjednik Federacije BiH, prima mirovinu i od Hrvatske i od BiH za sudjelovanje u ratu mada je od 1991. do 2001. bio pripadnik HV-a. Kada se to borio u BiH?! Novinarku HTV-a, urednicu ukinute „Slike Hrvatske“ Karolinu Vidović Krišto, primio je kardinal Bozanić, zbog čega je, naravno, sretna. Ali, nedovoljno. Očekuje pozive i ostalih vjerskih vođa. Zašto? Jer joj je zbrka u glavi. Zaboravila je da radi na javnoj, a ne vjerskoj televiziji. Pitanje: „Zbog čega HTV, iz dana u dan, daje prostora ekonomskim analitičarima krvopijskih banaka (u stranome vlasništvu)?“ Onima koji čine sve kako bi što više opljačkali narod javna televizija, financirana od tog istog naroda, podvaljuje „stručnost“ bankara. Kako bi banke što lakše pljačkale. Uz pomoć HTV-a. I, na kraju, Ivica Mudrinić je na otoku Žutu (u Kornatskom arhipelagu) bespravno sagradio šest objekata. A bespravno graditi u nacionalnom parku je – zločin. U pravnoj državi bi odmah trebao odstupiti sa svih funkcija, posebno s one predsjednika HUP-a. Nadam se da će ga barem predsjednik Josipović isključiti iz ekonomskog savjeta. U protivnom, bogatima je sve dopušteno. Uz blagoslov vlasti mogu činiti i zločine.