Bakterijska pjegavost oštetila plodove trešnje!

Zahvaljujući novim znanstvenim dostignućima u selekciji podloga, suvremenim sortama, te uvođenjem novih tehnologija u uzgoju (posebno prikladnih uzgojnih oblika), trešnja nakon dugotrajne stagnacije i/ili nazadovanja postaje zadnjih desetak godina jednom od najrentabilnijim voćnim vrstama. Tome pogoduje spoznaja da su plodovi trešnje rano i kvalitetno voće koje na tržištu postiže visoke prodajne cijene. Prvi dokazi o značaju trešnje postoje još iz razdoblja 4.000-5.000 godina p.n.e., a iz primarnog se područja uzgoja (južni Kavkaz, Kaspijsko i Crno more, te sjeverni Iran) trešnja proširila gotovo po čitavoj Europi. Tako divlju trešnju pronalazimo od južnog dijela Švedske, sve do Grčke, Turske, Italije i Španjolske na južnom dijelu Europe. Slično je u Hrvatskoj, gdje trešnja ima dugu tradiciju, a uzgaja se manje ili više na području cijele zemlje. Kako nemamo dovoljno iskustva s novim podlogama, sortama i sustavima uzgoja, često se pogriješi kod podizanja novog nasada trešnja. Još je manje iskustva s utvrđivanjem optimalnih rokova berbe i postupcima s plodovima do potrošača, uključivši postupke čuvanja.

Ipak, u pogledu kontrole štetnih organizama trešnje struka ima dovoljno spoznaja da pravovremeno, uz što manje zahvata, spriječi njihov negativan utjecaj na kvalitetu i količinu uroda. Sa stanovišta zaštite bilja trešnja nije jako zahtjevna vrsta, kao što je primjerice “kraljica voća” - jabuka. Izbor staništa na kojem se podiže novi nasad je od velike važnosti, jer treba izbjegavati položaje sa povišenom vlagom zraka i dugotrajnim zadržavanjem vlažnosti u krošnji, što izravno utječe na stupanj pojave i razvoja biljnih bolesti. Kao u većini voćnih vrsta preporučuje se u integriranoj i/ili ekološkoj proizvodnji provoditi preventivna tretiranja bakarnim pripravcima ujesen u vrijeme otpadanja lišća i kasnim zimskim rokovima prije otvaranja pupova. To stoga jer se na trešnji javljaju bolesti tipične većem broju koštičavog voća, npr. šupljikavost lišća (Stigmina carpophylla), palež cvijeta i trulež plodova (Monilina laxa) i kozičavost lišća (Blumeriella jaapii). Ali, njihovo usmjereno suzbijanje organskim fungicidima tijekom vegetacije se provodi samo u plantažnim nasadima, dok se veliki broj osamljenih stabla uz okućnice i/ili vikendice ne štiti protiv spomenutih uzročnika bolesti. Novije procjene govore o uzgoju 800.000 stabala trešnje u našoj zemlji, što bi na osnovu proračuna uzgoja na bujnoj podlozi većih razmaka činilo oko 4.000 ha (Miljković, 2011). Kako po stanovniku trošimo svega 3 kg plodova trešanja, tržna proizvodnja je nedostatna, a većina stabala u našoj zemlji se uzgaja ekstenzivno za vlastite potrebe kućanstva. U Međimurju je tijekom 2012. godine zahtjev za regionalna plaćanja (novčane poticaje) Agenciji za plaćanje podnijelo ukupno 9 proizvođača trešnje koji ovu voćnu vrstu uzgajaju na ukupno 9,24 ha. Tri proizvođača trešnje su uključeni u integriranu voćarsku proizvodnju.

Ove su sezone mnogobrojna stabla trešnje koja se uzgajaju uz okućnice ili vikendice za vlastite potrebe kućanstva već krajem ljeta izgubila lišće zbog širenja gljivične bolesti - kozičavosti lišća (Blumeriella), koju u plantažnim nasadima tijekom sezone nekoliko puta suzbijamo organskim fungicidima!

No, u prvoj polovici svibnja 2014. u više suvremenih plantažnih nasada trešanja uočene su negativne promjene: prvo na lišću (u manjoj mjeri), a zatim u ekonomski značajnim štetama na zelenim plodovima (vidi fotografije). Na nekim je sortama trešnja uzgajanim na slabo bujnoj podlozi (gisela) na taj način u relativno kratkom razdoblju propalo od 50-90% plodova (naročito na sortama regina i big star) (vidi slike). Iste simptome na plodovima dojavljivali su i neki proizvođači koji drže stare sorte trešnje u okućnicama. Vrlo povoljni uvjeti za razvoj bolesti cvijeta trešnje zabilježeni su u danima od 5. do 9. travnja 2014. godine. Tih je dana kiša padala na većini lokaliteta središnjeg dijela Hrvatske, zadržavanje vlage na biljnim organima je bilo dugotrajno (oko 3.000 minuta), a temperature su bila u rasponu od +7° do +23°C! U tom je razdoblju još uvijek cvala jedna od dominantnih sorata trešnje u plantažnim nasadima: kasno-cvatuća sorta regina. Većina vlasnika plantažnih nasada trešanja preventivno je pred tim prohladno-vlažnim razdobljem preventivno suzbijala uzročnika paleži cvijeta (Monilinia spp.), čije smo simptome u Međimurju na netretiranim stablima primijetili zadnjih dana mjeseca travnja o.g.! Unatoč tome, u prvoj polovici i sredinom mjeseca svibnja 2014. zapažali smo sve jaču pojavu pjegavosti lišća i naročito još zelenih plodova trešnje – tamna i suha, rubna, pjegavost na lišću, te prijevremena promjena boje plodova uz izraženu tamno-smeđu pjegu (vidi fotografije). Tako inficirani plodovi trešnje su sredinom svibnja o.g. za vjetrovitog vremena masovno otpadali! Inkubacijom plodova frigo-komori uz optimalne temperature i vlagu nije uočena pojava truleži ploda (Monilinia spp.), već je naknadno iz ovlaštenog laboratorija u dostavljenim uzorcima plodova trešnje detektirana bakterija Pseudomonas syringae.

Poznato je da se na koštičavim voćnim vrstama javljaju bakterijske bolesti koje uzrokuju vrste iz rodova Pseudomonas i Xanthomonas. Prema vanjskim simptomima ovih bakterijskih bolesti teško je razlikovati koji je uzročnik odgovoran za infekciju, a ove su bolesti koštičavog voća u Hrvatsko relativno slabo poznate i istražene. Smatra se da bakterija Pseudomonas syringae pv. syringae češća napada breskve i marelice, a P.s. pv. morsprunorum je učestalije izoliran na trešnjama i višnjama. Bakterija drugog roda je najčešće predstavljena vrstom Xanthomonas arboricola, te je vrlo opasna za breskve, a za svoj razvoj zahtjeva nešto više temperature zraka u odnosu na bakterije roda Pseudomonas!

Bolesti koje na koštičavom voću uzrokuju ove dvije bakterije možemo nazvati bakterijske pjegavosti lišća i plodova ili bakterijski rak. Jače agresivni sojevi bakterije prodiru dublje pod koru voćaka i time uzrokuju palež kore i sušenje izdanaka. Kod trešnje se često uz puno proljetnih “gumasto-smolastih” izlučina suše pojedine grane bez pojave površinskog i otvorenog raka (vidi fotografiju)! Na lišću bakterije Pseudomonas syringae uzrokuju pjegavost u obliku okruglih ili ovalnih nekroza. Prodiranje u središnju lisnu žilu je usporeno. U vlažnim sezonama pojava ovih bakterijskih bolesti može biti izuzetno jaka, s izravnim štetama na plodovima! Na plodovima koje naseljavaju bakterije se razvijaju tamne pjege (npr. na trešnji – vidi slike) ili veći broj tamnih, smolastih, ranica (npr. na plodovima breskve).

Bakterijske bolesti koštičavog voća suzbijamo intenzivnim rezom oboljelih dijelova krošnje i primjenom bakarnih fungicida neposredno pred početak vegetacije – nakon početka bubrenja, a prije otvaranja pupova i tijekom jeseni. Poznato je da se bakarna sredstva u koštičavim voćnim vrstama smiju koristiti samo za mirovanja vegetacije, a tada se koriste u povišenim koncentracijama. Ako se bakterijska bolest tijekom vegetacije pojavila u jačem intenzitetu, tada se tijekom jeseni preporučuje primijeniti bakarne fungicide u dva navrata. Kada započne otpadanje lišća sa još neodrvenjenih izdanaka koristimo neki od dopuštenih bakarnih pripravaka u smanjenoj koncentraciji, a naknadno se početkom ili sredinom mjeseca studenog kada izdanci potpuno odrvene mogu primijeniti dopušteni bakarni pripravci u povišenoj koncentraciji (vidi tablicu 1.).