Bijela hrđa krizantema

Od sredine ovogodišnje zadnje dekade mjeseca lipnja traje iznadprosječno kišovito, vrlo sparno i toplo meteorološko razdoblje, koje pogoduje razvoju biljnih bolesti iz skupina plamenjače, pepelnica, hrđa, pjegavosti i truleži (vidi tablicu 1.)! U takvim uvjetima mlade biljčice krizantema zahtijevaju redovite mjere njege, prvenstveno protiv “mladenačkih” bolesti korijena i prizemnog dijela stabljike, a zbog učestalih oborina i vrlo visoke vlažnosti zraka velika je opasnost od neuobičajeno rane i epidemijske pojave najopasnije bolesti nadzemnih organa krizantema – bijele hrđe (Puccinia horiana)! Prema iskustvima iz ranijih sezona tijekom epidemijskih se godina bijela hrđa krizantema se obično pojavila početkom kolovoza (npr., tijekom 1997. i 2006.), dok ove sezone očekujemo pojavu ove bolesti 20-ak dana ranije (već u prvoj polovici srpnja)!

Ekonomski najštetnija i najčešća gljivična bolest nadzemnih organa krizantema je bijela hrđa (Puccinia horiana). Osim u Japanu i Kini sve do 1960-tih godina bijela hrđa nije bila poznata pri uzgoju krizantema. Brodom je zaraženim biljkama prenesena 1960. godine u karantensko područje SAD-a gdje je obavljena uspješna eradikacija, a već 1963. je primijećena u Engleskoj na krizantemama porijeklom iz Japana. Do kraja 1970-ih godina bolest se proširila u većinu europskih zemalja s proizvodnjom najomiljenijeg rezanog cvijeća. U Hrvatskoj se bijela hrđa prvi put pojavila 1975. godine u okolici Zagreba, pa je nakon toga uzgoj krizantema postao nezamisliv bez kemijske zaštite fungicidima. U relativno kratkom razdoblju, za vrlo vlažnih meteoroloških uvjeta, bijela hrđa može potpuno uništiti osjetljive kultivare krizantema. Pojavljuje se svake proizvodne sezone različitim intenzitetom, a godine s natprosječno vlažnim ljetom često ostaju zapamćene po epifitociji ove gljivične bolesti. Kasne ljetne kiše tijekom kolovoza i rujanske razlike u temperaturi zraka između toplijih dana s hladnim noćima pogoduju dugotrajnom vlaženju biljnih organa rosom. Stoga većina tržnih proizvođača krizantema provodi redovita tjedna tretiranja protiv bijele hrđe, ali uspjeh nije uvijek zadovoljavajući. Bijelom hrđom mogu biti zaraženi svi dijelovi krizanteme, ali je najosjetljivije mlado lišće. Na gornjoj strani oboljelih listova, između lisnih žila, prvo se pojavljuju male svjetlo-zelene ili žućkaste pjege promjera svega 1-5 mm. Tkivo pjega može biti malo “udubljeno” (konkavno), a boja se vremenom mijenja u smeđu (zbog nekroze ili odumiranja tkiva unutar pjega). Može ih biti nekoliko, ali ubrzo se njihov broj povećava pa se međusobno spajaju. S njihove donje strane se razvijaju tipične bradavičaste ružičasto-bijele izrasline (sorusi ili pustule), veličine 0,5-3 mm,  po čemu je bolest dobila ime (vidi fotografije). Jače napadnuto lišće se kvrči, vene i otpada, a na zaraženim su biljkama cvatovi sitniji. Napadnute biljke imaju smanjenu tržnu vrijednost, a ranija pojava bolesti na biljkama je značajno štetnija. Zabilježene su potpune štete na krizantemama u stakleničkom uzgoju.

Strategija zaštite krizantema od bijele hrđe se temelji na korištenju zdravstveno ispravnog ishodišnog materijala (presadnice porijeklom iz nezaraženih matičnih biljaka), uzgoju manje osjetljivih ili otpornijih kultivara i redovitoj kemijskoj zaštiti u kritičnom razdoblju rasta i razvoja krizantema. Međunarodna i unutarnja trgovina latentno zaraženim presadnicama i biljkama krizantema, rezanim cvijećem krizantema te kontaminiranom ambalažom je osnovni način širenja i izvor zaraze bijele hrđe. Ova bolest je još uvijek značajan karantenski patogen za SAD i Australiju, te se provode intenzivne preventivne mjere radi sprječavanja unosa bolesti u proizvodna područja krizantema. Naši tržni proizvođači krizantema često kupuju presadnice porijeklom iz zemalja gdje je bolest već duže razdoblje udomaćena, te se endemično razvija (npr. Nizozemska, Italija). Moguće je presadnice već prije sadnje preventivno potapati u fungicidnu otopinu (npr. Dithane M-45, Tilt EC) ili provoditi termoterapiju potapanjem u toplu vodu 45°C u trajanju 8 sati ili 35°C u trajanju 48 sati. Tijekom vegetacije se biljke pažljivo pregledavaju na simptome bijele hrđe. Redovito se provodi program preventivnih, kurativnih i eradikativnih tretiranja, koji započinje obavezno prije zamračivanja. U svijetu i kod nas je istražena djelotvornost mnogobrojnih fungicida na bijelu hrđu krizantema, među kojima ističemo maneb, cineb, mankozeb, klortalonil, oksikarboksin, triadimefon, triadimenol, triforin, propikonazol, bitertanol, penkonazol, heksakonazol, miklobutanil, azoksistrobin. U Hrvatskoj se često protiv bijele hrđe preporučuju površinske i sistemične djelatne tvari (mankozeb, cineb, triforin, bitertanol i ciprokonazol). Prskanja treba obavljati temeljito, a prve zaražene listove otrgnuti i spaliti. Ipak, zbog intenzivne i jednolične uporabe fungicida iz skupine inhibitora biosinteze ergosterola (IBE) i strobilurina početkom novog milenija se pojavljuju rezistentni ili otporni sojevi bijele hrđe krizantema. Uvozom latentno inficiranih presadnica krizantema moguća je introdukcija otpornih sojeva bolesti na fungicide. Stoga smo još 2005. i 2006. godine provodili poljski mikropokus istraživanja učinkovitosti različitih skupina fungicida na bijelu hrđu krizantema u Međimurju (u suradnji sa Gospodarskom školom Čakovec). Korišteni su pripravci iz različitih kemijskih skupina: površinski ditiokarbamati (Dithane), inhibitori biosinteze ergosterola (IBE) (Baycor 300, Alto 320 SC, Anvil SC, Systhane 12E, Tilt 250 EC, Folicur 250 EW, Artea EC, Saprol-N), strobilurini (Quadris KS, Stroby DF, Cabrio Top DF, Zato WG, Sphere EC, Amistar Extra) i Daconil 720 SC. Jača pojava znakova bolesti je tih je godina u pokusu uočena tek krajem rujna. Značajno bolja učinkovitost je dobivena na dijelovima pokusa koji su prskani pripravcima: Stroby DF, Cabrio Top DF, Amistar Extra, Systhane 12E EC, Alto 320 SC, Quadris SC, Artea EC, Anvil-5 SC i Zato WG (djelotvornost veća od 95%). Djelotvornost veća od 90% je očitana na dijelovima pokusa tretiranim pripravcima Sphere, Baymat (Baycor) i Tilt. Nezadovoljavajuća djelotvornost je dobivena primjenom djelatnih tvari triforin (Saprol-N) i tebukonazol (Folicur 250 EW). Iskustva iz provedenog pokusa potvrđuju ispravnost propisanih koncentracija (%) samo u slučaju utroška vrlo velike količine škropiva na jedinicu površine (1.900-2.500 lit./ha).

Proizvođače krizanteme posebno upozoravamo da je skupina fungicida strobilurini, u pokusima učinkoviti na bijelu hrđu, vrlo rizična za pretjeranu, čestu ili nestručnu uporabu zbog moguće brze pojave rezistentnih ili otpornih populacija biljnih bolesti (a naročito iz skupina hrđa i pepelnica)! Stoga u uspješnoj strategiji kemijskog suzbijanja bijele hrđe treba uvijek mijenjati i kombinirati različite skupine kemijskih pripravaka uz načelo da se jedna grupa fungicida ne bi smjela koristiti više od 2-3 puta tijekom proizvodne sezone. Već tijekom srpnja o.g. u program zaštite krizantema treba uvrstiti djelatne tvari dopuštene za suzbijanje bolesti cvijeća u Republici Hrvatskoj navedene u tablici 2. koje po spektru djelotvornosti jesu dovoljno učinkovite na hrđu (npr. azoksistrobin, bitertanol), ranu sivu plijesan (npr. klortalonil) te lisne pjegavosti i antraknozu (npr. kaptan, folpet).

Uzročnici biljnih bolesti u pravilu se suzbijaju preventivno, već prije pojave prvih znakova ili simptoma bolesti. Ako se već pojavljuju znakovi bijele hrđe krizantema tada u program zaštite obavezno radi eradikativnog učinka uvrstiti djelatne tvari ciprokonazol i/ili propikonazol, npr. u pripravcima Sphere 267,5 EC (0,07%), Sphere 535 SC (0,035%), Amistar Extra 280 SC (0,06-0,08%), Artea 330 EC (0,04-0,05%) ili Artea Plus EC (0,04-0,05%), Tilt 250 EC (ili Bumper EC) (0,05%) i slično.

VAŽNO: Zbog izrazite fitotoksičnosti u krizantemama, ne koristiti fungicid Falcon 460 EC!