Čakovčanac presudio u korist građana, a na štetu banaka

Sve samo povijesno! Uz povijesni čin našeg punopravnog članstva u EU, ovih dana i povijesna odluka zagrebačkog Trgovačkog suda koji je uvažio tužbu udruge Franak, pa osudio osam velikih banaka za oštećivanje tisuća građana koji su kod njih uzeli kredite u švicarskim francima. Premda će do pravomoćnosti ove sudske odluke proteći još dosta vremena i biti puno neizvjesnosti, ona je za nas višestruko važna. Ponajprije zbog toga što je presudio naš čovjek, sudac Radovan Dobronić, rođeni Čakovčanac, prvi koji se usudio načeti dosad neprikosnovenu financijsku oligarhiju. Druga značajka ove sudske presude je neizravno upozorenje i raznim telekomačima, plinačima, vodačima, strujačima i sličnima, koji se često ponašaju samovoljno, da se i kod nas mogu pokretati sudski postupci u kojima pobjeđuju građani. To je jedna od europskih tekovina zaštite potrošača.
Mi smo oduvijek bili u Europi! - floskula je koje smo se naslušali godinama prije ovogodišnjeg 1. srpnja, kad smo i službeno postali 28. članica Europske unije. Ta mi smo predziđe kršćanstva, naša kulturna baština europska je, imamo Ruđera Boškovića, Nikolu Teslu, nobelovce Preloga i Ružičku, i da ne nabrajam dalje. Ovakve i slične objede dolazile su uglavnom iz konzervativnih krugova koji su deklarativno bili za EU, a potajice se pribojavali našeg stvarnog članstva. S pravom, jer u biti nije presudno odakle si po svom geografskom prebivanju, pa ni broju istaknutih svjetskih umjetnika i znanstvenika kojih, dakako, imamo, već kakav si, kakvog si mentalnog sklopa?
Međimurci
legaliziraju šupe, kokošinjce i svinjce
Zapadnoeuropska zajednica gradi se na vjerodostojnosti i odgovornosti, disciplini, redu i radu. To su postulati koji jamče mir, stabilnost i razvoj. E, pa, jesmo li tu negdje? Nedvojbeno, neki jesu, a neki i nisu. O tome se kod nas ne želi javno govoriti iz najrazličitijih razloga. Imamo zemlju u kojoj su najmanje dvije Hrvatske. Jedna je odgovorna i savjesna, radi i privređuje. Druga ubire plodove. Poput Sjevera i Juga, manje-više u čitavom svijetu, i u Hrvatskoj bi se mogla napraviti slična podjela. Tijekom brojnih desetljeća je tako, i to zbog toga što se našim južnjacima, a i nekima drugima, koji ih oponašaju, daje riba, umjesto da ih se nauči ribu loviti. Među oponašatelje su se svrstali slavonski poljoprivrednici kojima je, izgleda, glavno zanimanje postalo traktorsko prosvjedovanje i zahtijevanje poticaja te europskih cijena. Pogrešno bi bilo sve njih nazivati neradnicima ili lijenčinama. Oni naprosto znaju iskoristiti ono što im vlast omogućuje i pruža na pladnju. Mira u kući radi, jer svi oni izlaze na ulice i glasno buče, a toga se vlast plaši.
Nebrojeno je takvih primjera i usporedbi, pa i u ovo novije vrijeme. U Zadru su na tržnici prebili obitelj koja je pokušala poslovati s fiskalnom blagajnom. Ljudi su pokazali da to nije nikakav bauk i rekli da žele poštivati zakon. Napali si ih jer većina tamošnjih (pre)prodavača ne želi čiste račune. Unosniji je lov u mutnom. Nasuprot Zadru, čakovečka tržnica nikakvih problema nije imala s uvođenjem fiskalizacije. Legalizacija nezakonito izgrađenih objekata po ubrzanom postupku i uz znatne olakšice uvedena je prvenstveno radi nelegalne izgradnje na Jadranu. Spram razmjera tako izgrađenih nekretnina uz more i u unutrašnjosti, Međimurci će po odzivu ponovo biti među vodećima. Ovdje su se među više od 10.000 prijava našle i šupe, kokošinjci, svinjci, garaže i vikendaške alatnice. Mora se postupiti po zakonu, smatraju u Međimurju. Tamo dolje, zasigurno, nisu u legalizaciju ušli svi čak ni sa svojim prostranim vikendicama, vilama i apartmanima, a kamoli sa sićom, kao što je, recimo, obična brvnara u vinogradu u Dragoslavec Bregu. Snaći će se ponovo nekako oni tamo na jugu.
Naknada za
austro-ugarsku imovinu
U brodogradilišta su godinama upucavane milijarde kuna, a ona nikako iz gubitaka. Da je samo manji dio tog novca bio usmjeren ka tekstilu, drvu, obući i koži, ovdje na sjeveru, bilo bi neusporedivo manje nezaposlenih. Umjesto u industriji, tamo, u onoj drugoj Hrvatskoj, najizdašnije je zapošljavanje u državnom i javnom sektoru. Tako svaka tamošnja jedinica lokalne i regionalne samouprave ima najmanje dvostruko više zaposlenika, nego, primjerice, u Međimurskoj ili Varaždinskoj županiji. Idemo dalje. Čakovečka bolnica je u gubicima, kao i šibenska. Ali, našoj bolnici bio je odobren limit od 9,4 milijuna kuna, a šibenskoj 14 milijuna, iako ima manje bolničkih kreveta! Očito je, vlast nema muda odrediti jedinstvene kriterije za cijelu zemlju u bilo kojoj djelatnosti, jer bit će prosvjeda, ali ne ovdje. Zna se gdje. Koliko je poznato, jedino u Međimurju je za vojne objekte i nekretnine Ž*upanija bila obvezana za naknadu platiti izgradnju nekakvih vojnih skladišta i ureda. Drugdje su dobiveni u vlasništvo bez ikakve naknade. Nikakve vajde od toga što je većina objekata u Čakovcu sagrađena još za Austro-Ugarske Monarhije.
Moglo bi se još u nedogled na ovu temu. No, neka mi se ne spočitava da dijelim i svađam Hrvatsku. Dijele je oni koji ne žele uvidjeti našu realnost. Samo kada se ustraje da ista pravila budu vrijedila i primjenjivala se za sve, bit ćemo Europa, i cjelovita zemlja. Razumljivo, to se neće postići preko noći, ali treba ustrajati. Ne može se vječno nekome podilaziti, a druge kažnjavati samo zato što su odgovorni i savjesni, i nemaju svoje ljude u vlasti.

Umjesto P.S.-a

Ovakvih prizora već dugo nema. Još su samo u sjećanju srednje i starije generacije naših građana. Mladi ni ne znaju da je Čakovec nekoć imao veliko gradsko kupalište s tri bazena na kojem su njihovi roditelji, te bake i djedovi uživali za vrućih ljetnih mjeseci. Ljudi su se družili, zajedno igrali, plivali, skakali u vodu, smijeh i cika čuli su se na sve strane. Nije bilo bojazni od UV zračenja na koja se danas toliko upozorava, kako bi se pospješila kupovina zaštitnih krema. Hladovina se tražila pod krošnjama drveća u kupališnom krugu, a okrepa na otvorenoj terasi uz kupalište. Bilo je baš idilično. Danas se kupa na zatvorenim bazenima po strogo propisanim pravilima. Bilo je obećanja da će se izgraditi i bazeni na otvorenom, no, tko čeka - dočeka li?