ČINJENICE, A NE PALAMUĐENJE

Kao što sam rekao novinaru Lista Međimurje Vladimiru Trstenjaku, dana 16. travnja 2013. u novinarskoj sobi tijekom trajanja posljednje sjednice Skupštine Međimurske županije prije raspuštanja, uistinu ne namjeravam polemizirati s Josipom Horvatom zvanim Majzek. Naime, u smislenu polemiku se mogu upustiti samo s nekim istovrsne razine znanja ili s kolegom iz struke zaštite prirode, a spomenuti gospodin nema tih kvalifikacija. Sve uvrede i klevete koje je sasuo po mojem imenu u listu Međimurje od 7. svibnja ove godine, dotični će biti u prilici obrazložiti tijekom sudskog postupka pokrenutog mojom privatnom tužbom pri nadležnom sudu.
No, kao ravnatelj Međimurske prirode - Javne ustanove za zaštitu prirode, moram stati u obranu digniteta ustanove kojoj sam na čelu kao ravnatelj već, eto, u drugom mandatu. Iako je ovaj list korektno pratio sve aktivnosti Javne ustanove u posljednjih sedam godina djelovanja (2007-2013.), neke činjenice očito treba ponoviti kako javnost ne bi bila krivo informirana, od pojedinaca koji tek misle da znaju što je zaštita prirode, ta multidisciplinarna struka s uporištem u znanosti. Zaštitari prirode, osim formalnog obrazovanja i poznavanja brojnih zakona, moraju imati i određenu razinu socijalne inteligencije, kako bi se na terenu prikladno nosili sa svim izazovima koje im daje posao, više ljudi, a manje priroda. Zaštita prirode, stoga, nije plaženje po drveću i špehanje zaštićenih vrsta na njihovom staništu u potrazi za dobrim motivima, nego kompleksan posao koji se u Republici Hrvatskoj provodi kao javna služba. O tome je ovih dana objavljena i knjiga pod naslovom: Na početku bijaše stablo - 50 godina zaštite prirode u Međimurju.
Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Međimurske županije 2005. godine utemeljila je Međimurska županija kao osnivač. S operativnim radom krenula je u siječnju 2007. godine. Od ožujka 2013. godine, ustanova ima novi registriran naziv: Međimurska priroda - Javna ustanova za zaštitu prirode. Zaštitni znak ustanove isti je od prvog dana i predstavlja stilizirani oblik Međimurja s natpisom ispod njega: PRIRODA MEĐIMURSKA ZAŠTIĆENA.
S obzirom da ustanova u prvim mjesecima svog postojanja nije imala vlastite uredske prostorije, a temeljem plana strateškog razvoja, već tijekom 2007. godine ustanova u vlasništvo dobiva nekretninu sa starom zgradom u Križovcu, kao poklon Grada Murskog Središća. Marljivim radom djelatnika ustanove, uz potporu Upravnog vijeća i Međimurske županije, objekt postaje prvi centar za posjetitelje na razini županije u Republici Hrvatskoj. To prepoznaje nadležno Ministarstvo, pa ustanova ulazi u prvi krug prioriteta za financiranje adaptacije zgrade Centra za posjetitelje, u okviru NIP programa i zajma Svjetske banke vrijednog 20,8 milijuna eura. Postupak javne nabave, izbor izvođača i plaćanje izvršenih radova po situacijama obavilo je nadležno Ministarstvo (MZOIP), a Javna ustanova objekt je nakon obavljenih radova preuzela po sustavu ključ u ruke. Objekt je potpuno adaptiran izvana i iznutra, uvedene su sve instalacije koje su nužnost u XXI. stoljeću, uređen je okoliš objekta, a opsežna dokumentacija o ovom projektu raspoloživa je pri nadležnom Ministarstvu zaštite okoliša i prirode. Usput budi rečeno, naš je projekt tijekom krizne 2012. godine zaposlio najmanje pedeset Međimuraca na radovima čiji je nositelj bio TEAM d.d. iz Čakovca koji je iz tog poslao uprihodovao 1,9 milijuna kuna. U drugoj fazi objekt će se opremiti muzejsko-izložbenim postavom, pri čemu smo ponovo na listi prioriteta jer smo među prvima u okviru NIP-a odradili fazu građevinskih radova. Svu tu opremu možemo ili prihvatiti jer smo za to potpuno spremni, ili poslušati savjete samozvanih čuvara prirode koji kažu da nam ista ne treba, pa tu opremu i donaciju odbiti. Neka javnost sama prosudi što je za Međimurje prihvatljivije.
Uspoređivati Centar za posjetitelje Križovec s Klovićevim dvorima u Zagrebu naprosto je infantilno. Primjera radi, samo izložba Picasso stajala je organizatore 9 milijuna kuna, dok je jednogodišnji proračun ustanove Međimurska priroda svega jedan milijun kuna, iz kojih se mora pokriti cjelokupan rad ustanove - od plaća djelatnika preko tehničkih troškova do promidžbe prirodnih vrijednosti. Godišnju izložbu u Križovcu razgleda do 5.000 posjetitelja, što je taman dovoljno da se pokriju troškovi jedne ozbiljne izložbe godišnje te hladni pogon izložbenog prostora. To je dokazala i potvrdila već izložba Mamut u Međimurju u 2008. godini čiji se odjeci registriraju još i danas. Njome je Križovec pozicioniran na turističku kartu Hrvatske, a ustanova je postala prepoznatljiva i prijemčiva za mnoge buduće donacije.
Paralelno s postupkom proglašenja Regionalnog parka Mura-Drava (2008-2011.), ustanova se strateški odredila prema zapošljavanju stručnog kadra, pa su danas u ustanovi stalno zaposlena 4 stručna djelatnika te jedna djelatnica na održavanju objekata i kotlovnice. Rad dvojice djelatnika sufinanciraju dvije općine (Podturen i Nedelišće), a u komparaciji s drugim ustanovama u regiji sjeverne Hrvatske, Međimurska priroda trenutno je stručno najekipiranija. To, međutim, ne znači da Međimurska županija za plaće i hladni pogon ustanove izdvaja više sredstava nego županije u okruženju. Broj djelatnika u određenoj javnoj ustanovi ovisi o strateškom smjeru razvoja pojedine ustanove. Međimurska ustanova ulaže u ljude koji na terenu obavljaju propisane zadaće zaštite prirode po službenoj dužnosti, dok neke druge ustanove više ulažu u svoj vozni park, putne troškove i promidžbu. Svi djelatnici Međimurske prirode su visokoobrazovani, stručni i savjesni u obavljanju svog posla.
Ako se nas već uspoređuje s drugima, onda predlažem da nas se uspoređuje s boljim županijskim ustanovama za zaštitu prirode. Primjerice, Splitsko-dalmatinska ima 11 zaposlenih, a Primorsko-goranska 7 zaposlenih, itd. Smatram da se tu, kao ravnatelj ustanove, ne trebam dodatno opravdavati jer naš rad na godišnjoj razini definira Upravno vijeće ustanove, sve važne odluke odobrava međimurski župan, a visinu proračuna određuje Skupština Međimurske županije. Dakako, naš rad je javan, a sukladno statusu proračunskog korisnika, podložan je i reviziji nadležnog Ureda za reviziju. Naš rad podložan je i propitivanju javnosti, u čemu uopće nema spora. Prije iznošenja neistina i blaćenja rada ustanove, postoji mehanizam koji se zove “informiranje javnosti”. Svatko od ustanove može zatražiti službene informacije i naša je dužnost odgovoriti na taj zahtjev u primjerenom roku. Sapienti sat!
U svom radu djelatnici ustanove redovno detektiraju počinitelje prekršaja u zaštićenim prirodnim područjima, a prekršitelji ih onda obasipaju pogrdnim titulama istovjetnima onim objavljenima u ovom listu: kočničari razvoja, talioničari snijega, prodavači magle, uhljebljeni birokrati. Rezultat je to situacije u kojoj je predugo vremena ilegalna gradnja i ilegalno vađenje mineralnih sirovina u vlasništvu RH bilo tolerirano, a sad, kad postoji služba koja to procesuira, naime, čuvari prirode i nadzornici po službenoj dužnosti, sad je ta služba prozivana pogrdnim imenima. Sve u rok službe, tješimo se, jer na kraju dana ipak znamo da je naš posao plemenit, a područja kojima upravljamo nacionalno i međunarodno prepoznata kao vrijedna. Usput, sukladno Zakonu o zaštiti prirode, i neovlaštena istraživanja u zaštićenom području predstavljaju prekršaj, što svaki dobar poznavatelj sustava zaštite prirode u RH zna, pa se time (ako već krši zakon) javno ne hvali.
Na kraju, pomalo me žalosti činjenica što ovaj uvaženi list nije našao shodnim napraviti neki intervju s desetak ljudi u Međimurju koji se zaštitom prirode bave profesionalno kao svojim redovnim poslom, odnosno misijom. To je, dakako, urednička politika u koju se nemam namjere uplitati, kao niti u politiku kojom se ne namjeravam baviti. No, imam pravo na svoj stav. Naime, kad bi struka dobila toliko javnog prostora koliko ga dobivaju amateri i nevježe, mnoge stvari bile bi jasnije, a javna služba zaštite prirode jednostavnija za provedbu. Dakako da je amaterski rad za pohvalu, pa i ja sam svoju karijeru počeo kao osnivač udruge. Ali, svaki čovjek u svom životu mora evoluirati i stalno učiti. U protivnom, priroda mu se svodi na nekoliko karizmatičnih vrijednih vrsti, na tunelsku viziju, a pritom se zanemaruje šira slika zavičaja, prirodnih i društvenih procesa koji oblikuju prostor u kojem živimo.

P.S. Iako bih o svemu tome mogao ispisati još nekoliko kartica, stručno-znanstveni rad kojem sam trenutno predan, kao i format predviđen za moj odgovor, to mi ne dopuštaju. Vlada austrijske pokrajine Koruške koja stipendira moj magisterij na temu upravljanja zaštićenim prirodnim područjima očekuje od mene konkretne rezultate, ovdje u Međimurju, istovjetne onim rezultatima na temelju kojih mi je i osigurala stipendiju. U tom smislu, moj je ured otvoren svakom Međimurcu, svakom poreznom obvezniku koji želi znati više o zaštiti prirode i o tome kako se u zaštitu prirode Međimurja ulaže novac iz njegova poreza. Taj posao povjerila mi je Skupština Međimurske županije, već dvaput, jednoglasno.