DVA POSAVCA U JURIŠU NA ŽUPANIJSKI TRON

Na dan na koji je Vlada RH raspisala lokalne izbore za 19. svibnja javnosti se u Čakovcu predstavio još jedan kandidat za međimurskog župana. To je Josip Posavec koji je u jednom mandatu već obnašao ovu dužnost. Ovaj će put na izbore kao nezavisni kandidat. Za svoje zamjenike ponudio je Renatu Čulinović Čaić i Damira Markuša. Već otprije znamo za kandidaturu Matije Posavca (HNS), sadašnjeg zamjenika župana, koji u boj za međimurski tron ulazi sa Sandrom Herman (HNS) i Zoranom Vidovićem (HSS), kao mogućim njegovim zamjenicima. Kako će Josip svoju kampanju najvjerojatnije temeljiti na kritici nesposobnosti i propusta aktualne županijske vlasti, to bi je Matija, po toj logici, trebao braniti.
Treći dosad istaknut kandidat Marijan Belčić, nezavisno lice na listi Hrvatskih laburista, sa svojim kandidatima za zamjenike župana Petrom Kovačić i Mladenom Babićem „udarat“ će po oba Posavca jer dosad nije bio u prilici iskazati se, ili zakazati, u županijskoj vlasti. Iako to još službeno nisu objavili, SDP će sa svojim koalicijskim partnerima zacijelo poslati Ivicu Perhoča da obrani i zadrži županski stolac, a i HDZ će se također tek sad, nakon raspisivanja izbora, oglasiti sa svojim kandidatom za župana, a to će, po svemu sudeći, biti njihov županijski predsjednik Darko Horvat.
Krpanje kućnog budžeta izborima
Sve upućuje da će sljedećih mjesec dana biti vrlo živo na međimurskom političkom nebu. U svakom slučaju, mnogo življe negoli za proteklih izbora za Europski parlament za čije se održavanje, zamalo, sudeći po javnim medijima, gotovo i nije znalo. Kao da je sve unaprijed bilo poznato, pa najveće političke stranke nisu držale vrijednim povesti neku življu kampanju. Ili im je bilo u interesu da što manje ljudi izađe na birališta? Time one najviše dobivaju jer imaju svoje vjerno biračko tijelo koje glasa za njih. Do nas ostalih, običnih, nestranačkih smrtnika i nije im bogzna koliko stalo jer mogli bismo svoje glasove i nekome drugome dati.
Od ovih europskih izbora, koji se zaista nisu trebali održavati odvojeno od skorašnjih lokalnih, prema izjavi predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića, koristi su imali građani koji su tu nedjelju proveli na biralištima u biračkim odborima. Na njihove naknade otišla je znatna svota od ukupno oko 85 milijuna kuna, koliko su izbori koštali državni proračun. Ako je to jedan od razloga da su održani zasebno, predlažem da se barem svaka dva do tri mjeseca raspisuju nekakvi izbori, pa da si građani barem tako nadopunjuju svoje oskudne kućne budžete. Samo, tada treba voditi računa da u biračkim odborima zaista budu oni kojima je taj novac najpotrebniji, ma o kakvom se iznosu radilo.
Milanović
oponašao
Sanadera i Kosor
Kad već spomenuh premijera Milanovića, ne mogu a ponovo se ne prisjetiti onog gotovo skandaloznog saborskog aktualca prošle srijede. Očekujući zanimljiva pitanja, odgledao i odslušao sam ga u cijelosti, i sad se kajem zbog izgubljenog vremena. Niti je bilo pravih pitanja, niti pravih, suvislih odgovora. U svemu najgore bio je rječnik i način međusobnog obraćanja dijela sudionika ove farse koji su Sabor pretvorili u najobičniji plac. No, i tamo se korektnije međusobno komunicira i toliko žustro ne vrijeđa. Ali, u Hrvatskom saboru slično je bilo i za proteklog mandata zastupnika, premda je većina građana očekivala da će s promjenom vlasti biti promjena nabolje. Stoga, prošla vlast, a sadašnja oporba, umjesto kritika upućenih premijeru Zoranu Milanoviću za njegov nastup na sjednici, trebala mu je čestitati jer je, nažalost, po ponašanju i izbjegavanju konkretnih odgovora na postavljena neugodna pitanja vrlo vjerno oponašao svoje prethodnike Ivu Sanadera i Jadranku Kosor. Zar smo to već zaboravili? Zar se onda treba čuditi što su političari i dalje najnepopularniji u anketama?
Štednja i na cvjetnim
gredicama
No, okanimo se politike. Napokon je stiglo pravo proljeće. Premda s dva do tri tjedna zakašnjenja, donijelo je svima puno vedrine i više raspoloženja u ovo sumorno vrijeme. Kućedomaćinima ponajprije zbog toga što su konačno mogli pogasiti skupa grijanja u svojim domovima, a većini nas puno zadovoljstva jer je ovih toplijih dana sve oko nas najednom oživjelo. Vrlo naglo je ovo buđenje iz zimskog sna. Trava je ozelenjela, cvjetne gredice se rascvjetale, a na granama drveća nabubrili pupovi koji će vrlo skoro prolistati. Sve je više šetača po parkovima, a biciklisti-rekreativci sa svojim su rutama krenuli međimurskim putevima. Zelenila u Čakovcu je puno, ali su gredice na javnim površinama, naročito na kružnim tokovima, manje bogate cvijećem nego prijašnjih godina jer se, izgledno je, i tu osjeća štednja. Unatoč tome, grad po uređenosti ostaje dostojan triju uzastopnih nagrada „Zeleni cvijet“.
Roko upija
ekološku svijest
S dolaskom proljeća, budi se i ekološka svijest građana. Na zanimljiv način pokušavaju je promovirati mještani Dragoslavec Sela i Slakovca. Vozite li se cestama uz šume i šumarke u njihovoj blizini, nailazite na poruke ispisane na drvenim tablama uz njih. Glase: „Voliš šumu? Ostavi je čistu!“, „Sve dok šume dišu, i mi dišemo!“, „Šume su pluća svijeta. Čuvajmo ih!“, „Čistoća šume lice je čovječanstva“ ili „Odbačeno smeće, slika je tvoje savjesti!“ Svaka čast postavljačima ovih natpisa na dobroj zamisli i hvalevrijednoj akciji, premda, očito, ima još puno nepismenih, pa se zna zateći odbačeno smeće i u neposrednoj blizini samih ovih tabli! No, treba biti uporan, pa očekivati da će takvih biti sve manje. Počinje se odmalena. Kada tuda prolazim, mom unuku Roku, koji je još vrtićkog uzrasta, veliko je zadovoljstvo ponavljati ove poruke s drvenih tabli. Uvjeren sam, pamtit će ih i kad odraste i tako se ponašati.
Križopotje nije izbrisano
Za kraj, još jedna zanimljivost iz tog dijela Međimurja. Premda je svojedobno bila uklonjena ploča s nazivom zaselka Križopotje,  jer ono službeno ne postoji, tabla je ipak tamo. No, umjesto na desnoj strani ceste, kako je propisano za prometne znakove, sada je s lijeve strane kad se dolazi iz pravca Slakovca. Zato što ju je postavio vlasnik imanja na toj strani ceste, i to na svom zemljištu, pa mu je nitko nema pravo skinuti. Križopotje, dakle, ipak postoji! Još nije sasvim izbrisano.

Umjesto P.S.-a

Međimurje je hrvatska Švicarska, česta je usporedba onih koji k nama dolaze u posjet ili su samo u prolazu. Naizgled tako i jest. U stvarnosti, Međimurje dijeli sudbinu Hrvatske. U tako lijepoj zemlji s neizmjernim prirodnim bogatstvom sve je više siromašnih. Međimurje, dakako, nije iznimka. Da prošnja nije zabranjena, i danas bi se moglo napraviti mnoštvo sličnih fotki koje su zadovoljstvo samo za fotografa zbog ovjekovječenog kadra. Danas, umjesto čučanja na ulici, siromasi kopaju po kontejnerima.