DVIJE „PRVE“ HRVATSKE PRUGE!

Ako je točno što sam nedavno, nažalost, „sam z jenim vuhom na pol“, pa možda i netočno čuo, ali mi je ipak nekoliko ljudi koliko-toliko potvrdilo, naš HŽ – punim naslovom Hrvatske željeznice – navodno ima, a ne znam je li već iskoristio ili tek još hoće iskoristiti priliku za proslavu ne maloga i ne beznačajnoga jubileja. Zna se, naime, kako je sve što nosi predznak „H“, ne u smislu i značenju vodik, bolnica, Mađarska i sl., ili „h“ kao sat u danu ili sedmi ton glazbene C-dur-ljestvice, nego „hrvatsko“, od pojedinca do čitave zajednice, uvijek spremno „tituluša“ za proslavu – pogotovo onu „konkretnu“ – tražiti i naći čak i tamo gdje ga nema, a kako ne bi tamo gdje ga ima ili se barem misli da ga ima.
Imaju pak ga, nesumnjivo, spomenute Hrvatske željeznice. Ako one možda za to ne znaju, što je teško vjerovati, već ih s više strana, razumije se, stručni i dobronamjerni „faktori“ podsjećaju na sto pedesetu godišnjicu dovršetka izgradnje i puštanja u promet „prve hrvatske željezničke pruge“ – one koja se u Zidanome Mostu odvaja od poznate magistrale Beč - Trst i preko Zagreba vodi do Siska. Dogodilo se to 1. listopada 1862., uistinu prije jubilarnog stoljeća i pol ili slavlja vrijednih sto pedeset godina
Mjesto „hrvatske“ u tome nazivu radije bih rekao „u Hrvatskoj“ ili „na hrvatskome tlu“ – iz jednostavnoga razloga: Hrvati doduše jesu dali i teren – davno je već zaboravljeno što su seljaci rekli kad im se oduzimala dobra zemlja za nešto što njima ne treba! – i radnike – radili su „štrekari“ i drugdje po svijetu gdje su se gradile pruge! – ali ono bez čega ni jedno ni drugo ne vrijedi mnogo – novac, kapital – dobrim dijelom, ako ne i sve, dali su, pa onda i ubirali stranci. (Što se toga tiče, „Quid novi sub sole? – Ima li danas nešto novo pod suncem?“)
A u vezi s „prvom“ znatiželja me odvukla do izvora znanja iz kojega se može saznati ako i ne sve, onda svakako mnogo. Pa u jednoj enciklopediji nađem:
„Izravan [željeznički] promet od Beča do Trsta uspostavljen je 1857, a Ugarska tu prugu odmah povezuje s Peštom, gradeći spoj kroz Međimurje (94 km),od Murakersztúra preko Kotoribe i Čakovca do Pragerskog. Dionica Kotoriba-Čakovec-Macinec (42,3 km) otvorena je 24. travnja 1860. Taj se datum uzima i kao dan otvaranja prve željezničke pruge u Hrvatskoj.“ Premda je trasiranje pruge savskom dolinom od Zidanoga Mosta prema Zagrebu i Sisku, piše dalje tamo, počelo pet, a sama gradnja dvije godine prije one međimurske, u Sisak se prvi vlak službeno dovezao tek dvije i pol godine poslije Čakovca.
Povijesni opis željeznica u Hrvatskoj druga enciklopedija počinje rečenicom: „Promet prvom hrv. željezničkom prugom madžarsko-hrv. granica–Kotoriba–Čakovec–hrvatsko-slov. granica (Pragersko) bio je uspostavljen 1860.“ Bilo je to radi povezivanja Budimpešte i Trsta, što nimalo ne mijenja činjenicu da „druga želj. pruga u Hrvatskoj Zidani Most – Zagreb – Sisak (1862)“ uistinu bude druga.
Napokon i u trećoj enciklopediji, koja mi je pri ruci, piše, premda mnogo kraće, da „prva željeznička pruga izgrađena u Hrvatskoj bila je između Kotoribe i Čakovca (1860) te između Siska i Zidanog Mosta (1862)“. Pritom joj – ne pruzi, nego enciklopediji! – ne treba previše zamjerati gramatičku neispravnost i stilsku nespretnost pored kojih ostaje jasno da su to prve pruge u odnosu na sve ostale, ali vremenska razlika među tim dvjema tolika je da nikako ne mogu obje biti prve!.
O tome je više puta bilo riječi i u ovoj rubrici – posljednji put 20. travnja 2010. – bez ikakva (poznatog) reagiranja s bilo čije strane u smislu nijekanja ili ispravljanja tamo navedenih podataka o otvorenju te pruge kao prve u Hrvatskoj. No, da ne ponavljam to, radije navodim „Međimursku povijest“ gdje je to opisano ovako: Na magistralnu prugu Beč–Trst „oslanja se pruga Budimpešta–Pragersko koja prolazi Međimurjem. U promet je puštena 24. travnja 1860 godine. [To za dio kroz tzv Zadunavlje tj. od Mure do Dunava ipak nije točno, ali to se nas u ovome slučaju ne tiče.] Njena gradnja je u Međimurju započela tri godine ranije. Bilo je različitih prijedloga njezine trase. Jedan od njih bio je da pruga zaobiđe Čakovec, da se kod Preloga premosti Drava i da se Varaždin poveže s Pragerskim. Od toga se odustalo. Dijelom jer je put duži, a trasa mnogo skuplja zbog mosta preko Drave, a najviše zbog interesa grofa Feštetića i eksploatacije njegovih dobara u Međimurju. [Doduše , nije poznato je li most kod Ptuja bio jeftiniji, jer Dravu je svakako trebalo negdje premostiti, ali ni to nas se ne tiče više nego samo utoliko što je pruga prošla Međimurjem po čitavoj njegovoj dužini!] Na pravcu od Kotoribe do Čakovca i Središča ob Dravi na hrvatsko-slovenskoj granici pruga je duga 41 kilometar. Bio je to prvi komad pruge u povijesti hrvatskih željeznica položen na hrvatskom tlu.“
Moglo bi se tako nizati još podosta „štiklecov“ o „prvom komadu“ – stari Međimurci rekli bi „falatu“ – „horvatske štreke v horvatskomu orsagu“ u izgradnji i vlasništvu „Délvasútak, részvénytársaság – Južne željeznice, d.d.“, no neka bude dovoljno još samo ono što same Hrvatske željeznice misle o sebi. Ima toga i drugdje, ali navodim samo ono što piše na dvjema spomen-pločama koje svatko može vidjeti na kolodvoru u Čakovcu. „Prije 125 godina, 24. travnja 1860., puštena je u promet prva hrvatska željeznička pruga Kotoriba-Čakovec-Macinec. Istoga dana otvoren je i ovaj kolodvor,“piše na onoj postavljenoj „22. IV. 1995.“ Na drugoj pak, novijoj, postavljenoj gotovo šest mjeseci poslije velike proslave u Kotoribi, označeno je: „5. 10. 2010. u kolodvoru Čakovec proslavljen je Dan HŽ-a i 150. obljetnica prve pruge u Hrvatskoj.“ Neće to valjda biti neka pruga koja ne prolazi kroz čakovečki kolodvor – ili to treba posebno dokazivati?!

P.S. Za utjehu onima koji ipak misle drukčije treba spomenuti da u vrijeme otvaranja pruge Zidani Most-Zagreb-Sisak „međimurska“ pruga nije bila u Hrvatskoj. Njezini su je „rodoljubi“ zajedno s Međimurjem otuđili i tako omogućili onoj drugoj da u svoje vrijeme bude jedina, a je li time bila i prva, svatko može zaključiti sam.