GODINE SKOKOVITOG GOSPODARSKOG BOOMA U MEĐIMURJU

Trgocentar je bio naziv velike čakovečke trgovačke firme koja bi, da je ostala, ove godine slavila punih četrdeset ljeta postojanja. Od nje, nažalost, nije ostalo ništa, osim što se još uvijek po sudovima vuku neki ljudi izravno i neizravno vezani uz njezinu privatizaciju i komadanje imovine. Povodom jubileja sada već nepostojećeg Trgocentra, prisjećam se njegovog nastanka. Bilo je to sredinom sedamdesetih godina, kojih je započet dosad najskokovitiji gospodarski boom u ovom našem Međimurju. Tada se počelo okrupnjavati istovrsne ili slične djelatnosti, kako bi što većom akumulacijom novca mogle ulaziti u zahtjevnije investicije. Prije trgovine, tim je procesom bilo zahvaćeno ugostiteljstvo, stvaranjem jedinstvenog međimurskog poduzeća Union koje se danas svelo uglavnom na Hotel Park u Čakovcu. Međimurska hiža u Balogovcu je izgorjela, a svi ostali objekti su rasprodani.

Za integraciju ondašnjih trgovačkih konkurenata Čakovečkog magazina i Veleprometa trebalo je poprilično upornosti, pa i političkog pritiska. Na koji se način to rješavalo iza kulisa, manje je poznato, ali je javnosti na kraju objavljeno da su zborovi radnika u oba poduzeća donijeli odluke o spajanju. Da budu vuk sit, a ovce na broju, trebalo je zadovoljiti i čelne ljude u ta dva poduzeća odgovarajućim funkcijama u novonastalom Trgocentru. Za v.d. direktora postavljen je Josip Žerjav, direktor Veleprometa, a za njegovog zamjenika i šefa tzv. Zajedničkih službi Josip Babić, pretpostavljate, direktor Čakovečkog magazina. Kasnije je on bio generalni direktor. Na čelo četiriju organizacijskih jedinica, tadašnjih OOUR-a, imenovana su po dva čovjeka iz svakog od dva prijašnja samostalna poduzeća. Kadrovska ravnoteža je uspostavljena.

Privatizacijom je sve uništeno

Ne gledajući na to da je do integracije došlo i političkom voljom ondašnjeg općinskog rukovodstva, rezultati su taj čin opravdali. Stvorena je jaka trgovačka tvrtka koja se mogla nositi s tadašnjim liderom u trgovini na širem području, Varaždinskim magazinom - Vamom, kojem je najduže na čelu bio Čakovčanac Ignac Puhalović! U času nastanka, U Trgocentru su bila zaposlena 952 radnika, od čega ih je 806 bilo zaposleno izravno u prodaji, nabavi i transportu, dakle, neposrednoj proizvodnji. Već tada je poduzeće raspolagalo sa 172 prodajna objekta i 16 raznih skladišta. Upravo zbog raštrkanosti ovog posljednjeg, odmah po osnutku odlučeno je pristupiti izgradnji novih velikih skladišta na jednom mjestu, što je i ostvareno. Kasnije su otvarane nove prodavaonice i trgovački centri, a kao kruna svega bila je robna kuća Međimurka u Čakovcu.

Pretvorbom i privatizacijom sve je to uništeno. Nestalo je. Kako se u tome uspjelo, meni, a zacijelo ni mnogima od vas, nije objašnjivo, jer se sve odvijalo van uvida javnosti, zakukuljeno i zamuljeno. Uvjeravaju nas da je bilo sve po zakonu! I dok se u istim društvenim uvjetima Trgocentar rasturao, paralelno je, primjerice, u Zagrebu nastajao i okrupnjavao se Konzum! Nikakva nam utjeha nije da je sudbinu sličnu Trgocentru doživjela i varaždinska VA-MA. Očigledno međimurskim, kao ni varaždinskim tajkunima nije bilo do trgovine, već do trgovanja - nekretninama. A jesu li one baš sve imovinski-pravno bile u vlasništvu tih trgovačkih poduzeća, jesu li ih ona stvarno kupila i platila, a ne samo u bivšem sustavu prisvojila ili dobila na korištenje, zasebna je tema.

Odabir ljudi jamstvo (ne)uspjeha

No, da se još nakratko vratim četiri desetljeća unatrag. Bila je to godina u kojoj je ondašnja Vlada SRH dala „zeleno svjetlo“ za početak izgradnje Hidroelektrane Čakovec na Dravi te naznačila da je i HE Dubrava strateški elektroenergetski objekat koji će se kasnije i ostvariti. To su najveća ulaganja ikad u Međimurju. U gradu Čakovcu udaren je temeljac izgradnji budućeg takozvanog Podcentra, u sklopu kojeg su najprije izgrađeni nova pošta i autobusni kolodvor, a kasnije Centar za kulturu i Međimurka. Bilo je to razdoblje velikog uspona naših najvećih proizvodnih poduzeća GK-a Međimurje, MTČ-a, Čateksa, Jedinstva, Metalca, i da ne nabrajam dalje. Na čelu Skupštine općine Čakovec u tom vremenu bio je Danijel Režek, a Izvršnim vijećem, dakle, općinskom vladom, upravljao je Mašan Sredanović. Bio je to prvi mandat tih mladih, stručnih i poduzetnih ljudi, a takvog profila bili su i njihovi najbliži suradnici. Ne sustav, već izbor i odabir ljudi jamstvo su (ne)uspjeha i (ne)uspješnosti.

Umjesto P.S.-a

Natkriveni čakovečki bazeni u Globetki, uz ostalo, omogućili su razvoj rekreacijskog, ali i natjecateljskog plivanja. Imamo klub čiji članovi postižu zapažene rezultate i na državnoj razini. No, nije plivanje u gradu započelo tek sada. Bilo ga je i na bazenima starog kupališta u parku, na otvorenom. Istina, nije bilo plivačkog kluba, a plivačka natjecanja organizirala su se tek povremeno. Fotografija je s jednog takvog plivačkog mitinga iz vremena u kojem je obližnji hotel još bio bez dograđenog višekatnog dijela. Održavana su i natjecanja u skokovima s daske. Stariji naši sugrađani možda će se prisjetiti da se na ondašnjem gradskom kupalištu igrao i vaterpolo!