GOST KOMENTATOR

Vlada Republike Hrvatske u parlamentarnu je proceduru poslala Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju s konačnim prijedlogom zakona. Zakon se od 10. srpnja 1998. godine, kad je donesen, mijenjao 10 (deset puta), a na njega su se popikavali i drugi, ne samo Sabor, pa ga je i Ustavni sud proglasio neustavnim u ponekim odredbama. Najlakše se spotaknuti o umirovljenike. Oni su naučeni plaćati ceh, pa će ga mirno plaćati i dalje. Većina promjena zakona rukovodila se upravo takvim postavkama - kad je gužva, oderimo umirovljenike. Najmanja je šansa da će se oni pobuniti. A po logici stvari, i najkraće će se buniti. I ove promjene koje Vlada sada predlaže tako su posložene. Obuhvaćaju pet ključnih stvari:
- izjednačavanje vremena odlaska u starosnu mirovinu muškaraca i žena (na 65 godina) u roku od deset godina
- izjednačavanje vremena odlaska u prijevremenu mirovinu muškaraca i žena (na 60 godina) u roku od deset godina
- povećano kažnjavanje odlaska u prijevremenu mirovinu (s 0,15% mirovine mjesečno na 0,34% mjesečno)
- nagrađivanje onih koji ostaju u sustavu osiguranja (plaćaju doprinose) nakon 65. godine s istih 0,34% po mjesecu rada iznad 65. godine
- uključivanje u mirovinski staž samo vremena za koje su plaćeni doprinosi.
Vlada tvrdi da ima jasne razloge ovakve promjene Zakona.
Prvi razlog je poštivanje odluke Ustavnog suda. Ustavni sud brine o ravnopravnosti žena i muškaraca i određuje da i žene trebaju raditi do 65 godina života, kao i muškarci. Ustavni sud, a i hrvatska Vlada s njim, vrlo su ažurni u kažnjavanju Hrvatica i Hrvata. Inače, Ustavni se sud ne može domisliti mora li se za referendum primijeniti prihvaćen Ustav ili onaj koji više ne vrijedi. Ali u slučaju kad treba raditi 5 godina duže (ne u Ustavnom sudu, na sasvim drugačijim mjestima), onda Ustavni sud ima jasne stavove i Vlada ih vrlo ažurno pretvara u prijedlog Zakona. Očekuje se da će većina u Saboru jednako ažurno prihvatiti te prijedloge.
Ali ni jedni ni drugi nisu se sjetili mogućnosti uvođenja kategorija redovnih, prijevremenih i poslijevremenih mirovina koje bi ovisile i o godinama radnog staža, a ne samo o godinama starosti.
Ako već Ustavni sud inzistira na rodnoj jednakosti, Hrvatski laburisti – Stranka rada predlaže da onda uvedemo redovne mirovine s 40 godina staža (prvi uvjet) ili 65 godina života i minimalno 15 godina staža (drugi uvjet).
Oni koji bi željeli u prijevremenu mirovinu mogli bi s 35 godina staža, ali ne manje od 60 godina starosti i umanjenjem mirovine za 0,15% po mjesecu prijevremnog odlaska.
Oni koji žele raditi i dulje od 40 godina staža ili 65 godina života, a to im omogučava i već postojeći Zakon o radu, neka rade. Čak štoviše, nagradimo ih za to povećanom poslijevremenom mirovinom s 0,15 % po mjesecu.
Drugi je razlog zabrinjavajući omjer broja osiguranika i broja umirovljenika, omjer koji više ne može osigurati isplaćivanje mirovina. Dva su pitanja u ovom dijelu razloga kojima se Vlada rukovodi. Jedno je zašto je i kako broj umirovljenika porastao. Pa valjda je svakom normalnom jasno da su u mirovinu dragovoljno išli samo oni kojima je Vlada (ova ili bilo koja bivša) osigurala lagodan život s povlaštenom mirovinom. Ostale su u mirovinu potjerali, opet briljantnim potezima raznih vlada tijekom pljačkaške privatizacije. I za jedne i za druge ceh bi trebali plaćati oni koji su pošteno čitav život radili i pošteno plaćali doprinose. Drugo je pitanje što je bilo s novcem koji se desetljećima uplaćivao u fondove, a sad ga nema. Dok je ulaz novca u taj fond bio velikodušan (jer nije omjer zaposlenih i umirovljenika uvijek bio ovakav), oni koji su fondom gospodarili nisu razmišljali o crnim danima. Umjesto ulaganja, novac se trošio kapom i šakom - i za poticaje, i za ceste i za vojske i za sve živo i neživo. I k tome, nezaposlene na burzi s 55 godina života brisali su iz evidencije i tjerali u prijevremenu mirovinu. Danas je „mirovinski sustav neodrživ“. Valjda zato što se više ne može pljačkati. Nema se što.
Treći je razlog što je sustav nepravedan, pa ga Vlada želi napraviti pravednim. To bi mogla vrlo jednostavno, kad bi htjela.
Pravedan sustav znači da se svakom osiguraniku izračuna koliko je uplatio i koliko sudjeluje u kolaču koji se naziva mirovinskim fondom. Taj udjel (npr. 1/1,000.000) mirovina je koju čovjek treba primati. Sve drugo (a sve drugo su privilegije koje se dodjeljuju odlukom politike i za što nitko umirovljenike nije ništa pitao) treba se platiti iz nekih drugih sredstava, ne iz mirovinskog fonda. Uključujući i mirovine političara i branitelja i akademika i rudara i policajaca i vojnika i svih drugih. Za to neka se vlast dosjeti kako zna. A s onog što su ljudi uplaćivali i štedjeli desetljećima neka makne prste.
Vlada ovim izmjenama i dopunama Zakona kažnjava i nagrađuje buduće umirovljenike i dalje raspolaže tuđim životima (jer novi obračuni više nisu obračuni visokih i niskih mirovina, nego obračuni preživljavanja), i dalje kupuje tisuće novih automobila, i dalje se ne odriče ničeg osim onih zbog kojih su na Markovom trgu.

P.S. Vladi ne pada na pamet da penalizira poslodavce koji nisu platili doprinose ili su ih platili na minimalne plaće, pa nas sve prevarili. A radnici to saznaju tek kada pokušaju ostvariti pravo na mirovinu.
Za to Vlada nema zakonske podloge i za to Vlada zakone ne može promijeniti?
Takve promjene, takvu Vladu i takav način gospodarenja životima Hrvatski laburisti – Stranka rada ne prihvaća i nikad neće prihvatiti.