HDZ NEMA MORALNO PRAVO DIJELITI LEKCIJE

- Što čeka HDZ?! Zašto se već jednom ne probudi?! – pitali su se poklonici stranke koja je u 18 godina vladavine iskopala provaliju u koju se strmoglavljujemo. I to slobodnim padom, za što je kriva nespremnost Kukuriku koalicije da pad iole ublaži. Svi oni koji su smatrali da je za u zimski san utonuli HDZ kriva preduga stranačka izborna kampanja bili su u velikoj zabludi. HDZ je u kroničnoj letargiji jer nema političkog potencijala, apatičan je jer nema ideja, a posljedica obamrlosti je nevjerojatna jalovost. Iako u ovome trenutku najpouzdaniji član Vlade, ministar financija Slavko Linić priznaje da je u Hrvatskoj već na djelu izvanredno stanje zbog permanentnog gospodarskog pada, ogromne nelikvidnosti, velikog broja nezaposlenosti, neisplate plaća za gotovo 100 tisuća radnika i pada potrošnje građana, Tomislav Karamarko baja o nedomoljublju trenutne vlasti. Ali ne zbog nerješavanja nagomilanih ekonomskih problema, prevelike nezaposlenosti, nelikvidnosti i inozemnog duga koji nam nad glavom visi kao Damoklov mač. Za Karamarka i njegove stranačke adlatuse kukurikavci se prema Hrvatskoj odnose kao prema neželjenom djetetu. Zašto? Zato što ova zemlja za kukurikavce – po Karamarku, naravno – može biti svakakva; građanska, europska, svemirska, ali je najmanje poželjno da bude hrvatska.
Tko je na strani
života?
Po Karamarku je, dakle, ova vlast antihrvatska, ili, kako je rekao jednom prilikom jezdeći lijepom našom i dijeleći dezorijentiranim građanima HDZ-ove iskaznice – nenarodna. Mogu HDZ-ovci i dalje, u strastvenije etiketiranje i neargumentirano optuživanje - u petak izglasani Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji izjednačili su (potpredsjednik Damir Jelić) s Jasenovcem i Križnim putem. Davor Stier smatra da Kukuriku koalicija spomenutim zakonom staje na stranu smrti, a ne života. Novo vodstvo HDZ-a ide tako daleko da se drznulo konstatirati kako neće više mirno promatrati obespravljivanje Hrvata u Bosni i Hercegovini!? Jesu li Hrvati u BiH obespravljeni posljednjih šest mjeseci? Jesu li Hrvatima u vrijeme osamnaestogodišnje vladavine HDZ-a cvjetale ruže? I, napokon, tko je u BiH razjedinio Hrvate? HDZ. HDZ je činio sve ne bi li istoimena stranka u BiH bila tek poslušnica moćnika iz Zagreba koji, naravno, nisu skrbili o bosanskohercegovačkim Hrvatima , već jedino o njihovim otuđenim elitama, danas enormno bogatim i bezosjećajnim za tegobe hrvatskoga naroda u BiH. Nema značajnijeg BiH HDZ-ovca, lojalnog Tuđmanu ili Sanaderu, koji nema uz stan u Mostaru i stan u Zagrebu. Većina zastupnika koji su tobože u Hrvatskome saboru predstavljali BiH Hrvate odavno živi na zagrebačkim adresama.
HDZ je obespravio Hrvate
Većina novca koju su hrvatski građani u Hrvatskoj izdvajali za BiH Hrvate slijevala se uglavnom u džepove odabranih, HDZ-u i vođi odanih političkih patuljaka. Oni koji su se usudili suprotstaviti naputcima Franje Tuđmana ili, ne-daj-Bože, Ivića Pašalića te Gojka Šuška, bili su po kratkom postupku eliminirani iz BiH HDZ-a. Zato su nastala dva HDZ-a, koja su – osokoljena s Trga žrtava fašizma – međusobnu zavađenost prenosila na hrvatski narod u BiH. I sada taj isti HDZ, uperivši prijeteći prst prema kukurikavcima, popuje o obespravljivanju Hrvata u BiH. To besramno licemjerje pročitat će i svaka u politiku najneupućenija baka iz Hercegovine.
Umjesto da nudi ekonomska rješenja, umjesto da na velika zvona najavljivana HDZ-ova vlada u sjeni predloži na koji način Hrvatska može izaći iz krize, kako konačno pokrenuti gospodarstvo te otjerati bijedu iz obitelji hrvatskih građana, ma gdje bili, Karamarko i njegovi stranački pajdosi ideologiziraju. Iz nemoći. Iz političke impotentnosti. Ne nude rješenja jer je upravo HDZ-ova politička klika gurnula Hrvatsku u gospodarsku provaliju. HDZ je u 18 godina činio sve ne bi li uništio proizvodnju. Činio je sve ne bi li ojačao uvoznički lobi i stranačkim moćnicima osigurao unosne postotke.
Okajte prvo grijehe
HDZ je upropastio hrvatsku poljoprivredu koja je u vrijeme onog nenarodnog režima, u vrijeme „crnog komunističkog mraka“ ne samo prehranjivala hrvatske građane, već je proizvodila i za izvoz. Od 500 tisuća goveda s kraja osamdesetih, Hrvatska je spala na manje od 200 tisuća. HDZ je kumovao tomu što danas uvozimo sve, ama baš sve - od lišća, bumbara, paradajza, krumpira, lovorovog lista, voća, povrća... HDZ je kriv za to što su mnogi seljaci dobivali poticaje, a da nisu zaorali niti jednu brazdu. Zahvaljujući HDZ-ovoj i HSS-ovoj političkoj trgovini, potrošene su milijarde kuna poreznih obveznika za preporod hrvatskoga sela koje nije nikad bilo nepreporođenije, siromašnije i besperspektivnije. HDZ je gradio dvostruko, pa i trostruko skuplje ceste. HDZ je svo vrijeme timario negativnu selekciju te promovirao praksu u kojoj je bilo najvažnije, prije diplome i talenta, imati stranačku knjižicu. HDZ je kriv za pljačkašku pretvorbu našega u njihovo. Dakle, HDZ se većinu vremena ponašao nedomoljubno, antihrvatski i protivno interesima građana Hrvatske. Umjesto da sada ponudi rješenja, umjesto da okaje sve te smrtne grijehe, od lopovluka do nečinjenja, umjesto da se narodu ispriča za crne fondove, umjesto da se ispriča zbog bespogovornog služenja svojim vođama, HDZ drsko docira, misleći, valj-da, da je narod sklerotičan.
Ideološke floskule
HDZ je u gospodarstvu uništio sve što se uništiti moglo. Isporučio je za šaku privatnih interesa Inu Mađarima. I, što je još pogubnije, uništio je moral. A sada, kao da se ništa nije dogodilo, pokušava bijes naroda usmjeriti prema Kukuriku koaliciji te svima onima koji nisu u Karamarkovom taboru. Retorika kojom se služi Karamarko i njegovi još rigidniji suradnici HDZ svrstava u krajnju desnicu, lišenu bilo kakve odgovornosti za probleme s kojima se građani svakodnevno suočavaju. Karamarkova nerealna fatamorgana o Pelješkom mostu te izjednačavanje medicinski potpomognute oplodnje s Bleiburgom i Jasenovcem potvrđuju tezu da je vrijeme za vlast potentnog HDZ-a i prošlo i svršeno. Ideološkim floskulama Karamarko neće uvjeriti građane da je HDZ izbore izgubio samo zato što je njome šest godina vladao neobuzdani kleptoman. Uostalom, Sanader ne bi uspio napraviti toliku štetu da mu u haračenju nisu pomagali i danas u vrh HDZ-a instalirani političari iza kojih se vuče smradan trag. Ne postoji niti jedan značajniji političar u HDZ-u koji se suprotstavio Sanaderu. Mnogi su mu, poput, recimo, simpatičnog Petra Čobankovića, obilno pomagali. Zašto? Zato što su ga se plašili. Bio bi red da se HDZ ispriča zbog kukavica u vlastitim redovima. Pa i blizak Karamarkov suradnik Božidar Kalmeta izjavio je: „Kada je Sanader ušetao u dvoranu onako visok i gord, tko bi mu se usudio suprotstaviti?!“ A danas se, naravno, nitko ne usudi suprotstaviti Karamarku. Strah je i dalje najjače oružje HDZ-a.
Ni „p“ od projekata
Strahom nastoje vladati i neki moćnici iz Kukuriku koalicije. Nemušti pokušaji obrane tih moćnika asociraju upravo na vrijeme HDZ-ova apsolutizma. „Pa što ako je Čačić bahat, arogantan?!“ – podučavaju kritičare dežurni branitelji neobranjivog – „On ima pravo biti bahat jer zna. Jedini zna. Bez njega nema preokreta!“ Na nekoliko sam mjesta pročitao ili čuo da se nad Čačićem provodi medijski linč. To je, dakako, laž. Linč Čačić provodi nad radnicima lijepeći im etikete lijenčina. Čačić linčuje sve slobodnomisleće građane koji, uostalom, način njegove vladavine velikom većinom osuđuju. Dakle, svi oni koji misle loše o Čačiću, suučesnici su u linču?! Nije, naravno, Čačić navukao bijes tri četvrtine građana Hrvatske zbog nesreće u Mađarskoj, već zbog arogancije koja je prevršila svaku mjeru. Građani mu okreću leđa jer je prepotentno najavljivao velike projekte za svibanj i lipanj, a od projekata ni „p“. Čačić navlači bijes tri četvrtine građana zbog toga što je između sebe i Hrvatske stavio znak jednakosti. Zato što samo on može spasiti Hrvatsku. Njega se ne tretira negativcem jer on jest negativac koji želi o svemu odlučivati, sve podčiniti sebi. Njegova mora biti zadnja. Umislio je da on, Ankica Mamić te Srećko Ferenčak moraju zavladati i HRT-om.
Kadrovsko nasilje
Bio je jako ljut što njegov kandidat za v.d. glavnog ravnatelja nije prošao. Nakanio je – jer se, naravno, on najbolje razumije i u medije, genij jedan – postaviti za v.d. ravnatelja Damira Novinića, sadašnjega ravnatelja HTV-a, jednog od onih kadrova koji su učinili neprocjenjivu štetu HRT-u. Ali zar je to važno? Nije važno ako tako kaže Čačić. On jedini zna što je najbolje za HRT. Otkada se to Čačić razumije u medije, naročito u javnu televiziju? Suvišno pitanje. Naravno da Čačić o javnoj televiziji zna što i prosječan hrvatski akademski građanin. Ali njemu nije važno o svemu znati, njemu je važno sve kontrolirati. O svemu odlučivati. Svima naređivati. Sve podcjenjivati. Ako je on Noviniću obećao mjesto v.d. ravnatelja, a očito da jest, tada se to ima ispoštivati. Međutim, Čačićev je problem što je na čelu male, saborskim mandatima (zbog Milanovićevog antitalenta u pregovaranju) debelo prenagrađene stranke te što ima realno deset puta jačeg partnera. Pa ni SDP nije, valjda, pao s kruške. I njemu, valjda, pripada pravo na odlučivanje. I SDP-ovci se u javnu televiziju razumiju barem koliko i Čačić. I SDP-ovci znaju što znači imati kontrolu nad HTV-om.
Na svu sreću, ovaj put Čačićevo kadrovsko nasilje nije urodilo plodom. Da je, na HRT-u bi se agonija nastavila. Nastavilo bi se materijalno i programsko devastiranje jedinog medija koje može stvarno postati javni, na usluzi građanima koji, konačno, izdvajaju svakoga mjeseca 80 kuna kako bi gledali objektivnu, a ne Čačić-Mamić-Ferenčakovu televiziju s crnim listama Čačiću antipatičnih ljudi. Plaćaju TV pretplatu ne zato da bi gledali svake večeri Čačićeve miljenike. Zar je suprotstavljanje Čačićevoj nakani da zagospodari i HRT-om medijski linč ili je Čačić pokušao napraviti linč nad (budućim) javnim medijem?! Čačićevi apologeti u prerevnom služenju zaboravljaju da postoji etika - čak i u politici, da postoji procedura - čak i u ovoj krnjoj, hrvatskoj demokraciji, zaboravili su apologeti prvoga potpredsjednika (s čijom se iznuđenom funkcijom i narod već sprda) Vlade da u demokracijama – pa i zemalja u tranziciji – ne može o svemu odlučivati jedan čovjek. Makar on bio nadnaravnih sposobnosti poput Čačića.

P.S. U procesima Ivi Sanaderu razotkriva se, zapravo, karakter vladavine HDZ-a. Razotkriva se da je većina političara u HDZ-ovu vrhu bila sklona uzimanju nezasluženog. Mnogi od tih bajnih stupova društva primali su iz crnih fondova mjesečne apanaže. Za što? Za vjernost vođi. Za nesuprotstavljanje. Za tapšanje predsjednika „pametnijega od Isusa“. Za aktivno sudjelovanje u stvaranju kulta ličnosti. Otkrilo se da je dugogodišnji tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak lagao o blindiranom BMW-u. Darko Milinović posezao je rukom u crni fond kako bi novac darovao svećenicima. Ali, vidi ti vraga, nije mu bilo važno odakle taj novac? Kako to da za gradnju crkve HDZ daje keš, a ne traži ama baš nikakvu potvrdu o primitku novca. Bianca Matković svakoga je mjeseca primala iz crnog fonda po dvije tisuće kuna za troškove (odjeće, kažu), a nekoliko je puta dobila veće svote. Ali, kaže neuvjerljivo, ne za sebe, već za rad Zajednice žena HDZ-a. Nije se, naravno, pitala kako to da se legalan rad HDZ-ovih žena financira ilegalnim novcem. Ili nije znala da je to novac iz crnoga fonda?! Ako nije znala, znači da nije sposobna biti ni portirka, kamoli šefica premijerova kabineta, a kasnije čak i ministrica. Svi bi ti korisnici crnih fondova trebali sjesti na optuženičku klupu i odgovarati za to što su trošili ukraden novac. Neznanje ih, naravno, ne opravdava. Ne opravdava ih čak ni činjenica da je pravo na glupost ustavom zajamčeno.