I CRKVA I VLADA UGASILI SU SVJETLO NA KRAJU TUNELA

O tome koliko drže do poruka popova s oltara i (ne)službenih stavova crkvi te koliko se, zapravo, Hrvati ufaju u crkve posvjedočilo je istraživanje Jutarnjega lista. Manje od trećine ide u bogomolje. Od toga samo 17 posto (gotovo) redovito. No, polovica se često ili redovito moli. Hrvati, dakle, vjeruju u Boga, ali sve manje vjeruju u Crkvu. Otud, može se pretpostaviti, i panika na Kaptolu koji je započeo akciju destabilizacije Vlade. Zbog čega? Zbog prezervativa i masturbacije! Stvarno?! Ni lud ne bi povjerovao u tu tezu. Crkva – a riječ je o Kaptolu, odnosno, Katoličkoj crkvi, crkvi s najviše vjernika, zbog kojih zadrigli manipulatori Hrvatsku određuju katoličkom, vjerskom državom – dakle, Crkva se naprosto izgubila i traži samu sebe. Misleći pri tome da će na taj način pronaći i izgubljene sljedbenike. Ali, pobogu, tko će pametan slijediti onoga koji se i sam izgubio?! A izgubio se Kaptol zbog silne želje i potrebe da arbitrira, utječe i odlučuje o dnevno političkim stvarima. Kada mu vlast nije po volji Kaptol je nastoji oslabiti, na nju nahuškati građane. Ovaj put u tome naumu ne bira sredstva. Potiče građane na neposluh jer – kao što reče kardinal Bozanić u božićnoj poslanici – „politička vlast koja zanemarujući temeljne antropološke istine pokušava riješiti društvene probleme neophodno će dovesti do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku“.
Svećenici grde vlast
A čime će to Milanovićeva vlast dovesti Hrvatsku u pogibelj? Zdravstvenim odgojem! Školskim poučavanjem djece, osnovnoškolaca i srednjoškolaca, o masturbaciji, pornografiji, (ne) emocionalnom seksu, uporabi kondoma, rodnoj ravnopravnosti i homoseksualnosti koja Crkvu svrbi jer se u zdravstvenom odgoju ne tretira bolešću, neprirodnim, čovjeka nedostojnim činom. A to se – barem bi popovi to trebali znati – protivi službenim stavovima Katoličke crkve koja se – u više dokumenata – zalaže za toleranciju prema osobama različite seksualne orijentacije. Kaptol je pogromaški nasrnuo na Vladu koja – shodno svojim ovlastima – uvodi u škole zdravstveni odgoj u kojem spolni odgoj čini tek manji dio programa. Iz gotovo svih katoličkih bogomolji i svih oltara, u svim (ne)prilikama, svećenici grde vlast. Niti u jednoj prilici - ni kada je pljačkala narod, ni kada je krčmila Hrvatsku, ni kada je prešućivala zločine, ni kada se nakon dvijetisućitih udaljila od naroda, ni kada je omogućila progon radnika na ulice i burze, ni kada je poticala mržnju, ni kada je nagnala tisuće ljudi na kopanje po kontejnerima, ni kada je omogućila da tajkuni robovlasnički iskorištavaju radnike... Kaptol nije reagirao. Baš suprotno, činitelje zla škropio je svetom vodicom.
Todorić radi na
oprostu grijeha
Nikada, niti u jednoj prilici koja vapi za intervencijom, Kaptol nije tiskao letke kojima bi poticao vjernike na građanski neposluh. No, lecima - koji vrve neistinama, vjerskom ortodoksijom i netrpeljivošću prema vlasti – ustao je protiv zdravstvenog odgoja. I, vidi vraga, osim što je tiskane poruke Hrvatske biskupske konferencije dijelio u crkvama, Kaptolu su u distribuciji letaka glavna pomoć bili Tisak i Konzum. Uz Durex prezervative, porno časopis ili vlažne maramice prodavač na kiosku vam je tutnuo i letak kojim vas puntaju protiv pameti, znanosti, znanja i svjetovnosti, a nagovaraju na srednjovjekovnu zatucanost. Uostalom, nek je i u pojedinostima za puritance teško prihvatljiv ili, čak, neprihvatljiv, zdravstveni odgoj drukčiji je od – ne nauka, već – mišljenja Kaptola. Ako su u biti – a bit je, naravno, nastanak Svijeta i u njemu svih živih bića – svjetovna znanost i crkveni dogmatici u potpunoj opreci, ili, točnije, negaciji, znači li to da će Kaptol uskoro zatražiti da se iz školskih programa izbace sva znanstvena dostignuća koja Crkva negira?! Hoće li to raditi uz pomoć Tiska i Konzuma, kako bi Ivica Todorić zaradio vječni oprost. Usprkos tomu što od radnica čini ropkinje?! Zar nije licemjerno to što je Kaptol sklopio pakt s Todorićem, a s obespravljenim radnicima ga ne sklapa 22 godine?!
Sanader je Crkvi
omiljen lik
Po Crkvi i kardinalu Bozaniću, ali i po popovima u župama, pa i onim međimurskim (i Nedelišćanci su veći dio propovijedi na polnoćki slušali bajanje o politici i zdravstvenom odgoju), najveći problem u Hrvatskoj je masturbacija. Crkvi smetaju kondomi, smeta joj učenje o spolnosti i različitosti, ali joj baš nimalo ne smetaju baš ogromne razlike između bogatuna i siromaha, od kojih svećenici nemilosrdno fehtaju novac. I za blagoslivljanje domova, i za popravak orgulja, i za svete sakramente... U nekim vas župama neće ispratiti na vječni počinak ako niste uredno plaćali crkveni porez. Ne, nisam se zabunio. U nekim župama, a jedna od njih je ona Svetog Trojstva, već postoje modificirani crkveni porezi, usprkos tomu što je država i u vrijeme recesije izdašna prema Kaptolu.
Naime, vjernici posjeduju tzv. obiteljsku knjižicu, ali ne kao puku identifikacijsku iskaznicu, već da bi se u njoj uredno evidentiralo ispunjenje obveze. A obveza je novčana, naravno. I moraju je plaćati svi koji žele svećenikovu pomast, krštenje ili pričest. Kaptol ne prosvjeduje zbog činjenice da tajkuni izrabljuju vjernike. Nisu u Konzumovoj zasjedi napadali kupce lecima protiv Sanaderove autokratske vlasti i onodobnog drp sustava. Sanader je i danas Kaptolu omiljen lik. Lik koji je davao Crkvi. Tuđi novac.
Bozanićevo drčno politikantstvo
Ne potiče, primjerice, Kaptol lecima građane na neposluh zbog toga što svećenici grade vikendice, kupuju stanove i školuju svoju djecu novcem sirotinje.
Ako postoji da bi bila u službi čovjeka – kao što reče Bozanić - zašto Crkva nije nikada javno prozvala niti jednog tajkuna, a proziva Milanovića i Jovanovića? Koji, naravno, zaslužuju i te kako velike prozivke, ali ne zbog zdravstvenog odgoja, već zbog lošeg vođenja države. Ispada da je Crkva – a to pokazuju i na početku spomenuta istraživanja – ne u službi čovjeka (koji jest, ma kakav god bio, Božje djelo), već u službi moći, u službi novca, u službi stjecanja (najbogatija u Hrvatskoj jest Crkva), u službi onih koji Crkvi daju najviše, u službi bogatih.
Ako su u sadržaju Božića najistaknutije poruke mira, važnost neznatnih i nemoćnih i vjera da je Bog – prisutan u nejaku djetetu siromaha – snažniji od svih sila, zašto su te poruke u Bozanićevoj nervoznoj, drčnoj propovijedi koju su dostojanstveno i nadasve gospodski odslušali predsjednik Josipović i premijer Milanović ustuknule pred kardinalovim politikantstvom?! Zato što Vlada s pravom ne popušta, razjareni Bozanić pokušava dodatno huškati vjernike: „Javne škole nisu državne škole! Nije država gospodar, ona je u službi škola!“ Koje li demagogije! Država, da, država – a ne Crkva, i ne pojedinci, kako se kojem prohtije, a ne raznorazni grozdovi, propagatori zatucanosti i neznanja – određuju školske programe prema svjetovnim, a ne vjerskim nazorima. Kao što netko ovih dana reče: „Kap sperme Crkvu više skandalizira nego more krvi!“ Zato Crkvi vjernici ne vjeruju.

P.S. Red je da na kraju 2012. napišem koju i o tome kakav su nam moćnici život skrojili, u globalu. U 2012. ušli smo s nadom da nova vlast zna više te da je – za razliku od prijašnjih, HDZ-ovih – moralnija, poštenija, da je nova vlast naučila na pogreškama Sanaderove i Kosoričine Vlade. No, niti znaju, niti su moralni, o čemu svjedoči politička trgovina koja je leglo političke korupcije. A politička korupcija je nukleus sveopće korupcije. I nje danas nema manje nego što ju je bilo prije kukurikavaca. I mada je prošlo 13 mjeseci otkako su preuzeli vlast, SDP, HNS te nešto sitno HSU i IDS, još uvijek kadroviraju.
Dijele politički plijen dok građani stenju pod teretom krize. Zapravo, karakter ove sada, već ne tako friške vlasti ocrtava se u ministru Mirandu Mrsiću. Mrsić o resoru kojim neuspješno pokušava upravljati zna malo, ali je siguran i ZNA da će u 2013. biti još gore. Zna jedino to da će biti još više nezaposlenih, da će ekonomska moć građana padati, ali nema niti jedno rješenje kako to spriječiti. Ni on, a niti čitava Milanovićeva Vlada koja je u svemu desnija od HDZ-ovih dosadašnjih vlada. Čitavu godinu Milanovićev kabinet donosio je zakone koji su sav teret krize prebacili na leđa najsiromašnijih. I Milanović, jednako kao i Bozanić, čuvaju bogate, čuvaju svoje prijatelje, a podozrivi su prema puku. Kažnjavaju ga nečinjenjem te skretanjem pozornosti s pravih, najbolnijih tema. Zato se lažno zalaganje za opće dobro pretvara u licemjerno masturbiranje. Svo neznanje prikriva se floskulom: „Kriza je!“ I ne radi se – ne budite u zabludi – ni u Hrvatskoj, a niti u ostatku Svijeta, o ekonomskoj, već o političkoj krizi. O odnosu politike prema ekonomiji. Zavladala je, ponovo, čikaška ekonomska škola koja svijet vodi propasti jer politika dopušta da o svemu odlučuju kapitalisti, korporacije, banke, financijski centri moći. Korporacijska „demokracija“ (a ta je „demokracija“ najveća manipulacija i prijevara) oslabila je države. Ova vlada nema niti volje, niti znanja, a niti, naravno, želje da ičim upravlja, da na išta utječe. Osim da sve rasproda. U ime slobode. Slobode bogatih. Zbog štednje na siromašnima, kukurikavci su ugasili svjetlo na kraju tunela. Prespavajmo 2013. ili učinimo nešto! Želim vam puno ljubavi, zdravlja i hrabrosti.