I NOVINE IMAJU SVOJE SUDBINE … (II.)

Apsolutno je nevjerojatno da ‘’redakcioni kolegium’’ i glavni urednik prvog i jedinog broja „MEĐIMURJA, lista NF-e grada i kotara Čakovec“ – datiranog 5. lipnja 1952., što znači pet dana poslije četvrtoga broja „MEĐIMURSKE RAVNICE, lista Narodnog fronta kotara Prelog“ – nisu znali „što se iza brda valja“. Tom sam mišlju završio prethodnu „Sitnicu“ s istim naslovom i time najavio da se stvari nisu odvijale onako kako je bilo predviđeno i najavljeno. Naime, da je sve išlo prema očekivanju, sljedeći, peti broj „Međimurske ravnice“ izašao bi 15. lipnja 1952., a drugi „Međimurja“ pojavio bi se pet dana kasnije, 20. lipnja.
Izašli bi ili bi se pojavili, kažem u kondicionalu, jer to se nije dogodilo ni jednomu ni drugomu! Umjesto njih, međimurska čitalačka publika mogla je 15. lipnja 1952. u ruke uzeti prvi broj novoga lista – tako piše u njemu! – pod naslovom „GLAS MEĐIMURJA“. (Poznavatelje međimurskoga novinstva naziv podsjeća na nekadašnji Jedan „Glas Međimurja [tada] i Zagorja“ počeo je izlaziti točno trideset godina prije ovoga „Glasa [samo] Međimurja“, ali vezu među njima ne treba niti pokušati tražiti.) Taj novi list bio je označen i podnaslovom „List NF grada i kotara Čakovec-Prelog“ – razlika prema onima nije velika, ali nije nevažna.
Što pak se „iza brda valjalo“ i očito se „preko noći izvaljalo“ odlučujući o sudbini, točnije o prestanku i nestanku obaju onih listova te o pojavi ovoga novoga – u samo dva mjeseca već trećega! – ne treba nagađati i pogađati pa možda „fulati“. Sve, naime, ili barem onoliko koliko se smatralo dovoljnim za znatiželjne čitatelje, lijepo piše na uvodnome mjestu novih novina – s novim naslovom i podnaslovom, s novim područjem namjene i, prije svega, s novom numeracijom! U njemu u „Nekoliko riječi uz prvi broj ‘’Glas Međimurja’’“, mnogo kraće nego u prvom i drugom slučaju, piše doslovce:
„Na zajedničkoj sjednici Uredništva ‘’Međimurska ravnica’’ i ‘’Međimurje’’ održane 10. VI. o. g. zaključeno je, da slijedeći broj novog lista (15 VI) izađe za čitavo područje Međimurja pod imenom ‘’Glas Međimurja’’ list NF-e grada i kotara Čakovec-Prelog.
Ovu odluku smo donijeli, jer je mišljenje, da će jedan list za čitavo Međimurje moći odgovoriti svom zadatku. Sigurno je da će novi list daleko biti bolji, sadržajniji i jedinstveniji. Ovo posljednje naročito je važno. Premda postoje neke male razlike između gornjeg i donjeg Međimurja, one nisu tolike, da bi trebalo posebno o njima govoriti, gubeći iz vida ono osnovno, da su Međimurci jednaki po svom karakteru, mentalitetu, temperamentu i životu uopće. To potvrđuje i naša bogata historija. Naročito sada u našoj novoj socijalističkoj domovini jednaki su zadaci u čitavom Međimurju: podići kulturni niveo stanovništva, provesti kolektivizaciju na selu, učvrstiti demokraciju u svim poduzećima i ustanovama, te čvrsto stajati na braniku svoje domovine. Među tim zadacima ‘’Glas Međimurja’’ list NF-e grada i kotara Čakovec-Prelog naći će svoje mjesto koje mu društvo nalaže.
Do sada su izašla 4 broja ‘’Međimurska ravnica’’ i jedan broj ‘’Međimurje’’. Pretplatnici jednog i drugog lista dobivat će dalje redovito ‘’Glas Međimurja’’.
Za razliku od onih dvaju listova koji su se, bez obzira na svoje naslove, otvoreno izjasnili kao „regionalni“, svaki kao „glas“ (samo) svojega dijela ovoga kraja, novi „GLAS MEĐIMURJA“ opredijelio se da, barem deklarativno, bude „jedinstveniji“ za sve Međimurce i u skladu s tim da pokriva „čitavo područje Međimurja“. Takvo opredjeljenje svakako je i razumljivo i opravdano u tako malom kraju kakav je ovaj, a bilo je izraženo i još jednom činjenicom. Bez obzira na to kako se zvalo kolektivno tijelo koje je figuriralo kao „redakcioni“ odbor ili „kolegijum“, u njemu su barem formalno bili ljudi iz Preloga, odnosno iz Čakovca, dok su ta mjesta imala svoje listove. Imena im nisu poznata, jednako kao ni onima u „redakcionom“ odboru novoga„Glasa Međimurja“, ali se mora pretpostaviti da su i u njemu, barem iz formalno-političkih razloga, bila zastupljena oba područja. Potvrda za to nalazi se u neobičnoj činjenici, možda i jedinstvenoj u novinstvu takve vrste i veličine, da su postojala čak dva „glavna“ urednika: bili su to Stjepan Remenar i Juraj Lajtman, oni koji su, svaki za sebe, bili to i u prethodnim listovima!
Možda je i to pridonijelo tomu da se u drugom broju „Glasa Međimurja“ pojavi gotovo nezamjetljiva bilješka „iz uredništva“:
„‘’Glas Međimurja’’ je zapravo nastavak lista ‘’Međimurska ravnica’’ i lista ‘’Međimurje’’, kojega je izdavao NF grada i kotara Čakovec. Na opću želju stanovništva kotara Prelog i Čakovec kao i pretplatnika došlo je do zaključka da se za čitavo Međimurje izdaje jedan list, koji će tretirati problematiku čitavog Međimurja. Ovime javljamo svim pretplatnicima lista „Međimurske ravnice“, da će od ovog broja pa nadalje dobivati list „Glas Međimurja“, a novi pretplatnici dobit će i stare br. ‘’Međimurske ravnice’’ i broj ‘’Međimurja’’.“
Zbrka je, dakle, bila očita, a ne vidi joj se drugi razlog osim brzine s kojom je sve bilo činjeno. No, stvari su se uskoro počele sređivati: najprije tako što je već u trećem broju otpao jedan urednik i to onaj „priločki“ Stjepan Remenar, što nikoga nije previše iznenadilo.

P.S. Bilo kako bilo, ni „Glas Međimurja“, takav kakav je bio, nije bio dugoga vijeka, a da se mijenjao bilo je očito. Prije svega, Juraj Lajtman, sam kao urednik, „izdržao“ je samo pet brojeva, u osmom, 1. listopada 1952., zamijenio ga je na sedam mjeseci M. Pustić. Za svo to vrijeme, pa i dalje, aktualna politika u svim sferama društva i života bila je glavni, u početku i jedini sadržaj lista, pogotovo onih svečanih brojeva uz državne proslave koji su izlazili s osjetljivo povećanim brojem stranica i naslovnicom u crvenoj boji. U jednoj baš takvoj zgodi, o „Prvome maju“ 1953., uređivanje lista preuzeo je Rudolf Kermek. Pored drugih zahvata u list, on mu je promijenio i naziv, pa je od 1. lipnja 1953. (broj 25.) na njegovoj naslovnici pisalo „MEĐIMURJE“ onim slovima koja je godinu dana prije toga izrezao Ladislav Kralj Međimurec. Jasno, za proteklih šezdeset godina bilo je i drugih promjena, no, to više nije – sitnica.