IAKO NAS UGLAVNOM HVALE, NITKO NE ŽELI OPONAŠATI MEĐIMURCE I MEĐIMURJE

Danas započinjem s pohvalama. Dvojica međimurskih poduzetnika proglašeni su menadžerima godine! To su Franjo Sobočan, direktor tvrtke Sobočan - interijeri iz Murskog Središća, i Mihalj Novinščak, direktor tvrtke Promming iz Čakovca. Prvi u kategoriji malih, a drugi srednjih poduzeća. Nagrade im je dodijelila Croma - Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika, dakle, struka koja zna objektivno prosuditi nečije menadžerske i poslovne sposobnosti i učinke. Njihovo je geslo: „Poslove rade ljudi!“ Osobito raduje da su oba nagrađena poduzetnika vlasnici proizvodnih tvrtki, a zanimljivo je, u istoj su branši: proizvodnji namještaja za poslovne i prodajne prostore. Ne samo zbog Sobočana i Novinščaka, već i učestalih dobitnika Zlatnih kuna Hrvatske gospodarske komore, ali i drugih uspješnih poslovnih ljudi iz Međimurja, s pravom možemo biti ponosni. 

Najviše zbog njih, za svoga posljednjeg posjeta našoj županiji, predsjednik Ivo Josipović rekao je: „Ovo je neka druga Hrvatska!“ Reče on, kao i mnogi drugi koji nas pohode u određenim prigodama, ali sve ostaje na tome. Nikako da ona znatno veća, valjda -  Prva Hrvatska, krene našim stopama. Nitko nas ne želi oponašati iako nas uglavnom hvale. Uostalom, zašto i bi kad im je i ovako dobro? U ovoj nekoj „nekoj Drugoj Hrvatskoj“  mukotrpno se radi, a malo zaradi. Izgleda, isplatljivije je manje raditi, pa puno više zaraditi. Nije to moja fikcija. To kazuje statistika o plaćama u hrvatskim županijama po kojoj je Međimurska pri samom dnu.

Po plaćama smo nisko, ali, kako čujem, nezaposlenost se smanjuje, raste zaposlenost, i to je dobro. Tome su pridonijele i Međimurske vode koje su, eto, kaže njihov direktor Vladimir Topolnjak, ovih dana zaposlile osam novih radnika. I to bi bilo dobro da nije upitan razlog tom novom zapošljavanju. Kaže direktor, uzeli nove ljude jer Međimurske vode prelaze na mjesečno očitavanje potrošnje vode. To svakako podržavam, no, je li baš trebalo toliko novih ljudi, zbog čega će zacijlo za koju kunu poskupjeti voda, uz obrazloženje da je ovo novi trošak poduzeća. Ne ulazim u to, je li ova prigoda iskorištena i za neka zapošljavanja po narudžbi, kao što je javno iskazana sumnja zbog uhlebljenja supruge jednog esdepeovog općinskog načelnika, već se čudim da se barem za očitavanje vodomjera u kućanstvima nije našlo prikladnije i jeftinije rješenje. 

Za ove poslove mogu se angažirati honorarci ili Mrsićevi praktikanti, premda će najbolje biti kad većina korisnika vodovoda počne sama očitavati svoja brojila i javljati stanje Međimurskim vodama. Znam, u početku ih neće biti puno, ali s vremenom će njihov broj porasti. Stoga, direktore Topolnjak, predlažem  da nama, koji ćemo sami očitavati svoje vodomjere i javljati stanje telefonom ili e-mailom, oprostite tu kunu, koliko će nas stajati vaši stalno zaposleni radnici.

Moglo bi biti i više „prljavog veša“

Čak dvije serije, jedna danska i jedna francuska, ovih se dana prikazuju na Hrvatskoj televiziji, a tema su predizborne kampanje. U obje, niz je zakulisnih igara izvan vidokruga javnosti. U danskom Ubojstvu kampanja premijera za novi mandat tek je popratna pojava, dok je francuska serija Ljudi iz sjene u cijelosti fokusirana na predsjedničke izbore. Izuzmemo li usmrćenje nekih likova, bez čega trileri ne mogu, većina drugih prljavština moguća je i u stvarnosti, a ne samo u scenarističkoj mašti, jer ulozi na izborima su veliki. Vjerujem da urednici HRT-a nisu namjerno stavili ove serije na repertoar upravo uoči službenog početka kampanje za hrvatske predsjedničke izbore. Ili, možda jesu, pa da se uvjerimo kako naša promdžba, koja se neslužbeno odvija već neko vrijeme, ma kako kome izgledala, i nije tako skandalozna kako bi mogla biti, ili, kakvom su je prikazali pisci scenarija spomenutih serija. Doduše, u preostalih još nepunih mjesec dana moglo bi biti znatno više „prljavog veša“ nego dosad. No, možemo se ponadati da „ljudi iz sjene“ naših predsjedničkih kandidata nisu ovim serijama dobili inspiraciju za takvo što, pa da posegnu za ponekom od viđenih vrlo prljavih metoda diskriminiranja protukandidata, jer im se to može obiti o glavu i odbiti birače.

Zakoni koji 

omogućavaju pljačku

Dok se u stranim serijama i filmovima domišljaju najmaštovitiji scenariji za raznorazne kampanje, mi im možemo ponuditi neslućen niz ideja o legalnoj krupciji i kriminalu iz stvarnog života. Najsvježiji je primjer Renea Sinovčića iz Zadra. Čovjeku se na dušu stavlja da je otuđio desetine milijuna kuna  u takozvanoj predstečajnoj nagodbi televizijske kuće Vox i Nogometnog kluba Zadar. Najviši  državni dužnosnici, na upit kako je to bilo moguće, odgovaraju: Sve je bilo po zakonu! Sve, osim što mjerodavne službe nisu provjeravale u nagodbi priložene fiktivne račune. A nisu jer su bile u sprezi sa Sinovčićem. I što je još gore, zbog toga nitko od njih nije pozvan na odgovornost. Prisjećam se, i za mešetarenja u pretvorbi i privatizaciji objašnjenja su uglavnom glasila: Sve je bilo po zakonu! Nije mi poznata niti jedna civilizirana zemlja u kojoj državni zakoni omogućavaju pljačku. Treba li maštovitija ideja za neku seriju na tu temu?

Vlada Zorana Milanovića, koja je autor i ovog zakona o predstečajnim nagodbama,  upravo je navršila tri godine otkako je na vlasti. Umjesto komentara njezine (ne)uspješnosti, prenosim vam završni dijalog s prošlotjednog Otvorenog na HTV-u. Na upit voditelja o izgledima SDP-ove koalicije na sljedećim izborima, politolog Žarko Puhovski odgovara: „Ova će Vlada ostati!“ Iznenađen, potpredsjednik HDZ-a Drago Prgomet upita ga:“Zbog Mirele Holy?“ „Zbog Karamarka!“, odbrusi mu Puhovski. 

Umjesto P.S.-a

Na Dan svetoga Nikole 1974. godine, koji se tada službeno nije obilježavao, na rubu balogovečke borove šume otvorena je Međimurska hiža. Bio je to za ono doba reprezentativan ugostiteljski objekt s prostranim restoranom, koji je ubrzo postao poznat i izvan Međimurja. Njegovo drveno zdanje zamišljeno je kao okosnica budućeg turističko-rekreacijskog centra. Međimurska hiža nije privlačila samo domaće goste, već je bila meka brojnih izletnika koji su samo zbog nje dolazili u naš kraj kako bi se dobro pogostili i zabavili. Njihovom zadovoljstvu pridonosilo je i osoblje koje su sačinjavali vrsni kuhari i poslužitelji. Bio sam u dvojbi hoću li povodom 40. obljetnice Hiže iz arhive izvući fotku njenog izgleda, koji je svima poznat, ili restorana? Naposljetku, odlučio sam se za skupinu jedne od generacija konobara kojih se još sjećaju oni koji su češće posjećivali Međimursku hižu. Ova lijepa priča svoj tragičan završetak imala je 18. rujna 1998. godine, kad je Hiža do temelja izgorjela u požaru.