IZBORI PROŠLI, SLIJEDI MEĐUSTRANAČKA TRGOVINA

Sada, kad je manje-više sve poznato, što se izbora tiče, vraćamo se našoj svakodnevici i boljem životu. U to su nas uvjeravali kandidati čija nas nasmiješena lica još uvijek motre s manjih ili većih plakata, ovisno tko je koliko duboko posegnuo u vlastiti ili džepove sponzora, ili stranačku blagajnu. No, političkim čelnicima sada predstoji trgovački dio posla. Valja dogovarati poslijeizborne koalicije tamo gdje jedna grupacija nema nadpolovičnu većinu u predstavničkom tijelu. Tek sad će se vidjeti koliko ima principijelnosti u naših političkih vođa. Ponegdje će zasigurno biti i neprirodnih brakova, pa bi trebalo doći pod udar onih 750.000 potpisnika za referendum koji je pokrenula građanska inicijativa „U ime obitelji“. Oni se zalažu za uvođenje u Ustav RH odredbe po kojoj je brak životna zajednica muškarca i žene. Sve ostalo je neprirodno i neprihvatljivo. I bez unošenja u Ustav, takvima bi trebalo proglasiti i neprirodne političke interesne bračne zajednice, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog nemorala..
Liste sa
stranačkim
podobnicima

Kad već spomenuh predstavnička tijela, dakle, općinska i gradska vijeća te Županijsku skupštinu, u izbornoj dilemi kome dati glas od kandidata za načelnika, gradonačelnika ili župana, vjerujem, malo je ljudi na onim opsežnim glasačkim listama čitalo imena koja su predložena u ta tijela. Da su čitali, bili bi razočarani. Sve sami odani stranački kadrovi, dosadašnji partijski dužnosnici na svim razinama. Dakle, podobnici kojima će i nadalje osnovna zadaća biti dizati ruke kako im stranačka čelništva odrede. Ništa od kreativnosti i inovativnosti, ili nedajbože neki stručnjak, a da nije član stranke.
Drukčije i nije moglo biti, reći će vrli stranački vođe. Moglo je, rekao bi Milan Bandić, koji je u tom pogledu očitao lekciju hrvatskom političkom establišmentu. Neopterećen stranačkom stegom, za svoje zamjenike i članove Gradske skupštine Zagreba ponudio je ugledna i stručna imena. Zagrepčani su to prepoznali i izabrali. Liste sa stranačkim aparatčikima uvjerljivo su potučene. S Bandićem u svezi još jedna karakteristika koja nedostaje većini dužnosnika kod nas. Ne glede na to slaže li se netko s njegovim vođenjem grada ili ne, mora mu se priznati ogromna energija koju ulaže u obnašanju dužnosti, i to ne samo u mjesec dana predizborne kampanje, već za trajanja cijeloga mandata.
Na oproštaju
Šalamonu
zasuzile oči

On doista živi sa svojim sugrađanima, uočava probleme i nastoji ih u što kraćem vremenu otkloniti. Ne dolazi im samo prigodničarski i uštirkan na neke fešte da bi mu pljeskali, već ga ima posvuda gdje se živi, nešto gradi i radi. Dakle, nije kabinetska faraonska mumija izdignuta nad svojim podanicima, kao što su mnogi drugi. Zato ga Zagrepčani cijene i poštuju. Naravno, njegovi oponenti to nazivaju demagogijom i populizmom. Neka je i to, ali iza toga su i rezultati.
S mislima na Bandića, sa sjetom sam pratio oproštaj dosadašnjeg čakovečkog gradonačelnika Branka Šalamona od dužnosti na kojoj je proveo dvanaest godina. Primajući na poklon sliku od svog nasljednika Stjepana Kovača, čini mi se da je zasuzio na pozornici CZK-a. Bez ijedne riječi oproštaja, uzeo je štake i spustio se stepenicama u dvoranu. Posebno ga je mogla zahvatiti nostalgija nakon što je vidio filmsku retrospektivu o njegovom gradu u proteklih dvadeset godina. Puno se toga napravilo. Pa, premda i o njemu, kao i Bandiću, ima podvojenih mišljenja, jer imao je i svojih slabosti, nitko mu ne može osporiti sveprisutnost među građanima u gradu i prigradskim naseljima. Svakog je saslušao. Mnogima je pomogao da riješe svoje probleme, nekima je pokušao, pa nije uspio. Začudna je njegova energija unatoč teškom zdravstvenom stanju. Sjećat ćemo ga se kao najdugovječnijeg gradonačelnika i dobričinu.
On za proteklih izbora nije sudjelovao u kampanji. Tako je, vjerojatno, odlučilo čelništvo njegove stranke koje je napravilo nekoliko teških propusta. Primjerice, izgubilo je načelnike općina Strahoninec i Sveta Marija jer je predvidljive pobjednike Sanju Krištofić i Deana Hunjadija poslalo u neizvjesnost izbora za zamjenike župana. Sama kampanja bila je izrazito mlaka i beživotna, kao da će se izbori sami po sebi dobiti. Pozitivno je za sve sudionike izbora u Međimurju što nisu upali u zamku, pa počeli ideologizirati i demonizirati Vladu RH, kako su to na državnoj razini nametali ponajprije čelnici HDZ-a.
Futuristički plan želja
Ipak su ovo bili lokalni izbori, pa su trebale prevladavati teme kako će se u kojoj sredini sutra bolje živjeti, ali bez nerealnih obećanja. Unatoč tome, na jednom je portalu prošli tjedan osvanuo futuristički tekst što je sve u planovima državnih ministarstava za Čakovec i Međimurje. Kažem futuristički jer nije bilo napisano odnosi li se na XXII. ili neko još dalje stoljeće. Tako je spomenuta četverostazna brza cesta između Čakovca i Varaždina, elektrifikacija željezničke pruge od Koprivnice do Čakovca, novi most preko Mure kod Murskog Središća, novi granični prijelaz Goričan, sjeverna obilaznica Čakovca, brza cesta od Dravskog Središča do Nedelišća, i da ne nabrajam više. Kako je i osvanula, tako je ova lista želja ubrzo i izbrisana. Ostaje nepoznanica po čijem je nalogu uopće dospjela na taj e-portal. Da je samo djelić od navedenog zaista ostvariv u nekom skorom vremenu, Međimurje bi moralo uvoziti građevinare i druge profile radnika.

Umjesto P.S.-a

Kako su biračka mjesta izgledala sada, za proteklih izbora, zna svatko tko je na njih izišao. A kako je to bilo u neka davna vremena, ilustrira fotografija s jednog birališta u krugu tvornice MTČ-a. Na zidovima su bile državne, republičke i partijske zastave. Obvezna je bila slika ili bista predsjednika Josipa Broza Tita. Ponegdje su putem razglasa svirane borbene pjesme i partizanski marševi. Premda na izbornim listama u pravilu nije bilo protukandidata, odnosno više imena od broja koliko se biralo, u takvom okruženju zabune nije moglo biti. Na izbore za članove radničkih savjeta radnici su dolazili sa svojih radnih mjesta i nakon glasanja vraćali su se na posao. Unatoč izborima, radnu normu trebalo je ostvariti.