Je li dr. Steiner bio sotonist?

Tjedan mi počinje u Domašincu ili kod Domašinca. U okviru programa prekogranične suradnje s nekoliko jedinica lokalne samouprave s mađarske strane Mure i Općinom Podturen, Općina Domašinec obnovila si je poučnu stazu Murščak koju planira učiniti dijelom svoje turističke ponude. Staza je dio zaštićenog pojasa krajolika rijeke Mure, a toj se zaštiti u nas nerijetko prigovara da je sredstvo kočenja razvoja. Kako zaštitu prirode učiniti čimbenikom razvoja, a ne gušiteljem? Jedan put je razvoj turizma, njime se sad namjerava krenuti. No, u ćaskanju u društvu, uz proslavu koju je Općina priredila, čulo se i razmišljanje da bi trebalo razmisliti o tome što zaštita znači za poljoprivredu u ovom pojasu. 

Gradnju se oštro ograničava, ali smije li se na poljima raditi na uobičajen način, uz upotrebu kemije, kad je to zaštićeno područje? Iz ove kože nikud, jasno, ne može se previše toga zabranjivati. Ali pomirenje suprotnosti može biti biodinamička proizvodnja koja daje velike šanse, kažu, a znači povratak prirodi.

Ovaj detalj poveznica je s drugom etapom mog radnog tjedna - općinsko vijeće Donjeg Kraljevca rebalansira svoj proračun.  Ali i tu uskače omiljela, dežurna tema političkih rasprava u Donjem Kraljevcu. To je Centar dr. Rudolf Steiner, ustanova koja bi trebala valorizirati potencijal činjenice da se utemeljitelj antropozofije, a u tome i principa upravo biodinamičke proizvodnje, rodio u Donjem Kraljevcu. Vijećnik Vladimir Ivković predložio je kresanje na šestinu onoga što se izdvaja za Centar, ali je zanimljivo to što je u zagrijavanju za ovu glavnu raspravu o proračunu, još za aktualnih pola sata Steinera nazvao sotonistom. Istina, može se naslutiti da nije mislio baš posve doslovce, već da je malo “zapaprio”, kako se to već radi po našim vijećima, ali se treba zapitati što treba učiniti ako je Ivković pogodio “u sridu”. 

Ne znači li to da bi se i Općina i Županija, drugi suosnivač Centra, morale ograditi ne samo od waldorfske pedagogije i euritmije, pa i od biodinamičke poljoprivrede, već i od samog spominjanja Steinera? Ivković možda nije gađao tako daleko, razmišljao je pragmatično, u jednom je trenutku načelnika Miljenka Horvata zapitao ne razmišlja li o tome da naprosto Županiji prepusti upravljačka prava nad Centrom. No, ovo razmišljanje može se obrnuti - ako je ovakav Centar prevelika briga za Općinu (vijećnici si jadni stalno njome razbijaju glavu), može se zapitati čemu općina (ova i sve druge)? Ako se ne mogu baviti ambicioznijim stvarima, čemu njihovi miniparlamenti i minipremijer? Komunalne poslove nekad su si posve dobro vodile i mjesne zajednice.