Kako nam je zemlja iz "smeća" zaglibila u malo veće "smeće"

Nas obične smrtnike i nije bogzna kako uznemirilo smanjenje kreditnog rejtinga Hrvatske od Kreditne agencije Standard&Poor. Ionako smo i dosad bili u „smeću“, nikakvog razvojnog napretka nema, pa ne iznenađuje da u tom „smeću“ zaglibimo nešto malo dublje. Osobno ne gajim nimalo simpatija prema tim raznoraznim svjetskim kreditnim agencijama, ali moram uvažiti njihove argumente za skidanje rejtinga na na ocjenu BB bez plusa. Takvu ocjenu dobivaju zemlje sa špekulativnom kreditnom sposobnošću i visokim kreditnim rizikom. Spomenuta agencija ne vjeruje da će ove godine biti oporavka u Hrvatskoj, pa čak ni na razini statističke pogreške! Posljedica j to, stoji u njihovom obrazloženju, i samodopadnosti Vlade RH njenom politikom. To zabrinjava jer su nas pročitali. Mnogi u Hrvatskoj dijele takvo mišljenje, i to je zabrinjavajuće. Ispada da samo predsjednik Vlade i ministri žive u nekakvom virtualnom svijetu samodopadnosti i ne vide da se nema pomaka nabolje, ili su tako neznatni da ih se gotovo ni ne primjećuje.
Stječe se dojam da u toj vladi premijer uglavnom dijeli ideološke i svjetonazorske packe neistomišljenicima, a stvarno radi jedino ministar financija Slavko Linić. A kad glavnu riječ o ekonomiji ima financijaš, i to u zemlji s golemim dugovima i velikim proračunskim deficitom, jedini put koji on vidi nova su zakidanja svih, a ponajviše građana. Moglo bi biti i drukčije da se novi prihodi mogu ostvarivati od investicija i novog zapošljavanja. No, takvog što moguće je jedino da vidimo i opipamo rezultate rada resornih ministara, ponajprije Ivana Vrdoljaka, Siniše Hajdaša-Dončića, Tihomira Jakovine i Branka Grčića. Rast i razvoj njihovi su resori, a tu se najmanje učinilo. Oni su zasad najjači u retorici, najavama i obećanjima.
Kad u Vladi samo jedan stvarno radi, a ostali to samo pokušavaju, ali bez uspjeha, nema sreće. Tada se događaju promašaji poput HŽ Carga i Hrvatskog imunološkog zavoda, pa dobivaju i ocjene poput već spomenute od kreditne agencije Standard&Poor. Ona tvrdi da bi Hrvatska mogla postati jedina članica EU koja će dobivati manje novca nego ga uplaćuje u europsku blagajnu! Upravo zbog ove činjenice, spomenuta agencija Vladinu politiku proglašava samodopadnom.
Zoran Milanović prošli je tjedan, dokazujući skrb njegove vlade za stanje u zemlji, izjavio u Hrvatskom saboru kako valjda ne mislimo da u njoj sjede kamikaze. „Zar netko može vjerovati da je nama u interesu da još ljudi izgubi posao, da zemlja bude ponižena?“ Izgovorio je to u danu u kojem je zabilježeno 377.800 nezaposlenih. Istovremeno je njegov ministar prometa Hajdaš-Dončić odaslao ultimatum državnoj tvrtki HŽ Cargo da u roku od 14 dana treba otpustiti 1.100 zaposlenika! Tko tu koga?
Raditi u gradu, živjeti na selu
No, ostavimo politiku. Zanima vas gdje je najugodnije živjeti u Hrvatskoj? Zanimljivu analizu na tu temu proveo je dnevnik Jutarnji list. Iz nje proizlazi kako to nisu veliki gradovi, niti ljetovališta uz Jadran, već međimurska sela i naselja. Naime, za statističke podatke na tu temu uglavnom se uzimaju prosjeci županija i većih gradova, pa i osobna primanja prema mjestu zaposlenja. Ovaj put autori su se poslužili podacima poreznih uprava o tome čiji građani imaju najveći rast zarada po svim osnovama, a ne samo plaća, te iz kojih je mjesta najveći postotak stanovništva zaposlen? Po toj metodologiji, najpoželjnije je živjeti u Stubičkim Toplicama. No, tada slijedi niz međimurskih općina i gradova. Na drugom mjestu je Sveti Martin na Muri, trećem Gornji Mihaljevec, a na četvrtom mjestu u Hrvatskoj Belica. Među petnaest mjesta najugodnijih za život još su Prelog, Podturen, Sveti Juraj na Bregu, Mala Subotica, Domašinec i Selnica! Na toj ljestvici, susjedni Varaždin je na 20., a naš Čakovec čak na 70. mjestu! Oduvijek sam govorio da su Međimurci već odavno izabrali put kojim tek u novije doba kroče i najrazvijenije zemlje. U Međimurju nije stvaran veliki središnji grad, već su ljudi uglavnom naseljavali manja mjesta u kojima se ugodnije živi uz manje troškove, a imaju svega onog što im dnevno treba. U gradu su radili, a živjeli i spavali u svojim „ladanjskim“ kućicama. Ne čudi stoga da su prijašnjih godina najbrži rast broja stanovnika imala prigradska naselja Nedelišće, Strahoninec, Savske Ves, Šenkovec, Ivanovec ili Pribislavec, dok je Čakovec ostajao na svojih približno petnaestak tisuća. Dakle, recept za ugodan život je raditi u gradu, živjeti na selu.
Č&Č s više od 4.500 članova
Dobro je da se sluša glas javnosti. Nije to tako često, ali pozitivnih primjera ima. Tako su nedavno natrkeljili drvenu kućicu na Trgu Republike točno ispred pročelja Doma sindikata i napravili ruglo. Nagrdili su vizuru čakovečke secesijske arhitektonske ljepotice. Potpuno bespotrebno, jer za taj kućerak prikladnije je mnoštvo drugih mjesta, ako već mora biti na središnjem trgu. Upozorili su na to na Facebooku članovi grupe Čakovčanke&Čakovčanci. Reagiralo je njih više od stotinu. Nekoliko dana kasnije, drvena kućica maknuta je. Nalogodavac očigledno prati ovu stranicu na fejsu, a što je još vrednije, uvažava mišljenje njezinih članova, dakle, građana. Trebali bi tako i mnogi drugi jer njihove primjedbe i kritike najčešće su opravdane. Iskristalizirane su svojevrsnom internetskom javnom raspravom. A to nije nebitno, dapače, vrlo je važno, jer ova grupa Č&Č sada već broji više od 4.500 članova, a to je respektabilna brojka i za znatno veće zahvate od upozoravanja na postavljanje drvene kućice za prodaju suvenira ili nečeg drugog na neprimjereno mjesto u gradu.

Umjesto P.S.-a

Međimurski fašnik ove zime navršava pola stoljeća otkako je prvi put organizirano obilježen u Čakovcu. Bila su to vremena u kojima se nije baš blagonaklono odnosilo prema takvim javnim manifestacijama, pa se po selima čak zabranjivalo bilo kakvo maškaranje. Fašnik u Čakovcu osmislilo je u tu svrhu osnovano turističko društvo koje, dakle, također slavi polustoljetni jubilej. U biti, glavna fašnička povorka nedjeljom, tzv. tradicijski fašnik, sadržajno je ostala kako su je osmislili njezini tvorci u neka davna vremena i ostala je okosnica cijele manifestacije koja je u novije doba produžena na tri dana, uvođenjem dječjih i svjetovnih maškara. Tome svjedoči i fotografija fašnika otprije 35 godina. Prezentacijska razlika je u tome što je u prošlim vremenima pozornica bila kod Doma sindikata, otvorena sa svih strana, pa je znatno više ljudi moglo promatrati što se na njoj događa. Tada veći dio Trga Republike nije prekrivao nikakav šator zbog kojeg je sada mnoštvu znatiželjnika onemogućeno vidjeti program na pozornici tamo na rubu parka.