KEŠIRANJE NA CHECK POINTU ZA BRANJE GLJIVA

Stranačko kadroviranje nije novotarija, ni izmišljotina današnjeg višestranačkog sustava. Preuzele su ga političke „elite“ iz bivšeg jednostranačja, jednoumlja, kako ga još neki nazivaju. Služe se njime jer im koristi, kao što je koristilo i partiji u bivšem sustavu. Tada su u prvom ešalonu rukovodećih kadrova bili komunisti i prvoborci, a danas pripadnici stranaka koje su na vlasti. Neke bitne razlike nema. No, takvo kadroviranje i u ona bivša vremena obilo se vlastodršcima o glavu.
Shvatili su da samo partijska podobnost ipak nije dovoljna da se krene naprijed. Tako je sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Skupštini ondašnje općine Čakovec, koja je obuhvaćala cijelo Međimurje, otvorena javna rasprava o kadrovskoj politici. Rezultirala je preporukama o potrebi zapošljavanja stručnih, a ne samo politički podobnih kadrova. Prvi put javno je iznijeta struktura rukovodećih ljudi u općinskoj upravi.
Podobni bez
školske spreme
Od deset najistaknutijih dužnosnika, svega su četiri imala potrebnu visoku školsku spremu. Ostali su bili s višom ili srednjom školom ili, kako je rečeno, s posebnim propisima priznatom višom ili visokom spremom. Ovi posljednji bili su mahom borci i članovi partije koji su završili neke tečajeve ili brzopotezne seminare temeljem kojih im se priznala viša školska sprema. Slično kadrovsko stanje bilo je i u pojedinim odsjecima u općinskoj upravi. Skupština općine odlučila je da takve treba zamijeniti osobama sa stvarnom visokom školskom spremom. Zbog toga ili stjecajem nekih drugih okolnosti, upravo nakon tih kadrovskih promjena uslijedio je najveći privredni i ekonomski razvoj Međimurja poslije II. svjetskog rata.
U ovo vrijeme u Hrvatskoj je još uvijek aktualna kampanja uoči izbora za Europski parlament. Najveće političke stranke, ali i one koje se javljaju tek uoči bilo kakvih izbora, uvjeravaju nas kako je iznimno važno da izaberemo baš njihove kandidate jer će oni najbolje zastupati naše interese u EU. Na žalost, u kampanji najmanje govore o tome što nas čeka ulaskom u Europsku uniju ili kako će se to tih 12 hrvatskih parlamentaraca uspjeti izboriti za neka „naša“ stajališta u konkurenciji s još 754 drugih europskih zastupnika. K tome, oni ni kod kuće ne mogu bez napadaja jednih na druge, pa ni u Europi ne treba očekivati da imaju jedinstvena zajednička istupanja. Tako je to s Hrvatima. Dok se mi međusobno sporimo, EU će, kao i do sada, donositi odluke i zakone kako bude htjela, imali mi u parlamentu svoje zastupnike ili ne.
Varalo se,
naveliko varalo
Jedna od europskih tekovina je uvođenje reda u financije, pa i. tzv. fiskalizacija. Da je bila potrebna, potvrđuju i prvi rezultati. Javnost je tako upoznata da je u siječnju ove godine, kad se tom mjerom tek započelo, u ugostiteljstvu prijavljeno čak 30 posto više prihoda nego u isto vrijeme prošle godine! Radi se o četrdesetak milijuna više novca u državnom proračunu. Zamislite koliko se varalo kad je ovakav rezultat ostvaren i uz smanjen PDV na 10 posto! Da nije bilo fiskalizacije, to bi ostalo u džepovima ugostitelja. Naime, nije riječ o povećanju opsega usluga, već o obvezatnoj prijavi izdanih računa.
Ne plaća se samo za šparoge
U duhu europske prakse je i evidentiranje svega i svačeg, kao i naplaćivanje. Zasebna je stvar kako to mi nespretno provodimo i primjenjujemo u našoj praksi. Velika se graja, i to opravdano, podigla s naplaćivanjem, navodno, 50 lipa po ubranoj šparogi. U Međimurju problema sa šparogama nemamo, ali ćemo uskoro s početkom sezone branja imati s gljivama. Naime, Hrvatske šume donijele su pravilnik o sporednim šumskim proizvodima kojim je propisano plaćanje dozvola za skupljanje gljiva, ali i ljekovitog bilja, sjemena i plodova, pa čak i žaba i puževa! Drugim riječima, prije nego krenete u gljivarenje, dužni ste u poslovnici Hrvatskih šuma uplatiti propisanu naknadu i tek tada poći u branje!
Ovaj problem, izgledno je, neće imati članovi Gljivarskog društva Smrčak. Oni će kolektivno pristupiti Hrvatskom mikološkom gljivarskom savezu koji je s Hrvatskim šumama postigao sporazum da njegovo članstvo, uz predočenje iskaznice, može u šume bez plaćanja naknade.
No, moguće je da iskrsne nepredviđen problem. Naime, neće li takse početi na svoju ruku naplaćivati i privatnici jer, konkretno u Međimurju, znatno je više privatnih, nego društvenih šuma. Tako bi se moglo dogoditi da vas na ulazu u neku šumu, jer nigdje ne piše čija je, na check pointu dočeka gazda i zatraži keširanje za ulazak u nju.
Šibice jeftinije od parkirne karte
Nesporazumi su mogući i kod primjene nedavne odluke čakovečkog gradonačelnika da, navodno na njihov zahtjev, pod naplatu dođu parkirališta kod nekih trgovačkih tvrtki. Najveće je ispred Mercatora u Svetojelenskoj ulici. Njega, kažu, pretežito koriste svi drugi, a ne kupci, kojima će ono i nadalje ostati besplatno. Bit će zanimljivo vidjeti kako će to biljeteri Čakoma provjeravati tko je kupac, a tko nije. Najvjerojatnije uz predočenje računa. Ali, kako ću ih, recimo ja, uvjeriti da sam bio u dućanu, ali, eto, ništa nisam kupio, pa dakako nemam ni račun? Ili da sam bio samo s unukom na igranju u predvorju? Ili će neki varati, pa kupiti samo kutiju šibica jer će to biti jeftinije od parkirne karte? Kako bilo da bilo, unaprijed najavljujem da ću izbjegavati taj trgovački centar jer mi ni na kraj pameti nije da svjesno odlazim tamo gdje mogu imati neprilika i kontrola, a da im usput još i pravim promet. Nije valjda da u tom trgovačkom centru nemaju nekakvo drugo rješenje?

Umjesto P.S.-a

Proteklo je već puno godina otkako je čakovečko sajmište preseljeno izvan grada. Sada se nalaz uz cestu koja iz Čakovca vodi u Pribislavec, u tamošnjoj gospodarskoj zoni. No, osim što je sada sajmeni prostor ograđen, ostaje dojam da se ništa drugog bitnog nije promijenilo nabolje. Kao i na prijašnjoj lokaciji, koju još i sada građani nazivaju starim sajmištem, sve je u blatu. Prodavači koji nemaju stalke, robu stavljaju na zemlju, pa je, ovisno o vremenskim (ne)prilikama, izložena vlazi i blatu. Ista je priča i s parkirališnim prostorom. Obećanja prilikom seljenja sajmišta iz grada bila su sasvim drukčija. Rečeno je da će ono biti uređeno, da će prodavači i kupci imati bolje uvjete nego prije. Na starom sajmištu u međuvremenu su izgrađeni blokovi poslovno-stambenih zgrada, dakle, grad je od prodaje građevinskog zemljišta i komunalnog doprinosa ostvario nemalu zaradu. Sa samo djelićem tog novca moglo se urediti novo sajmište, a ne da ono i nadalje po svemu sliči blatnjavom starom.