KOALICIJSKI PARTNER ŽUPANA PROZVAO DERIŠTEM, A NE BALAVCEM!

U neuobičajeno iznadprosječno toplom mjesecu listopadu povišena temperatura, izgleda, zahvatila je i skupštinsku vijećnicu Međimurske županije. Rezultiralo je to povišenim tonovima i međusobnim prepucavanjima za neobično dugog aktualnog sata koji je potrajao dvostruko duže od mjerne jedinice po kojoj se naziva. Čak je izrečena i najava za moguće izvanredne prijevremene izbore. Neočekivano, zafrcale su iskre među koalicijskim partnerima koji dijele upravljanje županijom. Povod su bila nesuglasja između župana Matije Posavca i predsjednika Županijske skupštine Mladena Novaka, predsjednika međimurskog SDP-a, u svezi nekih kadrovskih postupaka i imenovanja. Među ostalim, odnosi se to na neizbor dr. Tomislava Novinščaka - kojega je, navodno, minirao SDP, za šefa Zavoda za hitnu medicinu, te (ne)mogućnost kandidiranja esdepeovke Roberte Barat za ravnateljicu Osnovne škole Selnica, što je, navodno, onemogućio župan promjenom nekih članova Školskoga odbora. Ne ulazeći u osnovanost ovih optužbi, začuđuje da bi tek poneko imenovanje ili izbor moglo uzrokovati ozbiljno trvenje među koalicijskim partnerima koji županiju zajednički vode tek nešto više od godinu i pol. Zapravo, ni ne treba čuditi jer na hrvatskom političkom nebu značenje pojma koalicija, općenito, poima se posve drukčije nego drugdje u demokratskom svijetu. Kod nas se koalira isključivo radi preuzimanja vlasti i vladanja, a sve ostalo, izgleda, nebitno je. Da se naši političari malo potrude, spoznali bi da je koalicija umijeće kompromisa o razlikama u razvojnim i inim projektima od interesa za zajednicu i građane. Udruživanje je to političkih stranaka radi ostvarivanja nekog dogovorenog programa, a ne samo radi preuzimanja vlasti. U Hrvatskoj se, izgleda, najprije dogovara tko će i koje funkcije preuzeti, a tek potom o programima ako ih uopće ima. Da nije tako, ne bi se događalo da neki od budućih koalicijskih političkih partnera HDZ-a već sada, više od godinu dana prije izbora, javno naglašavaju kako ima niz bitnih stvari oko kojih se međusobno ne slažu! Da nije tako, ne bi se dogodilo da, primjerice, Darinko Kosor iz HSLS-a javno zbori kako je koalicijski partner Tomislav Karamarko njegovoj stranci nudio mjesto ministra gospodarstva, što ovaj negira, a oba su prije toga govorili kako im je motiv za partnerstvo jedino gospodarski program, a da o foteljama nije bilo ni slova! S 34 godine mlad je, ali ne i nezreo No, vratimo se našoj županijskoj skupštini. U ovom zaoštravanju odnosa među koalicijskim partnerima bilo je i komike. Požalio se župan Matija Posavec da ga je u telefonskom razgovoru njegov politički kolega Mladen Novak nazvao uvrijeđenim balavcem. Predsjednik Županijske skupštine nije opovrgnuo telefonsko etiketiranje, već je rekao da župana nije prozvao balavcem, već uvrijeđenim derištem! Htio, valjda, gospodin Novak da ovo ispadne manje uvredljivo, no, u biti nije tako ispalo. Balavac znači mlad i neiskusan, nezreo, zelen, žutokljunac, što bi moglo ispasti čak i simpatično. Ali, derište je bezobrazno, nesnosno dijete! Dakle, kad se to već dogodilo u njihovoj međusobnoj komunikaciji, moglo je ostati na manje uvredljivom - balavcu. Županu bi to manje teško palo jer je samo nekoliko dana ranije zakoračio u 34. godinu života. Po tome zaista jest još mladac, ali ne bi se moglo reći i da je zbog tih svojih godina nezreo. Istupio je želeći da se poštuje dignitet županijske vlasti, a od koalicijskog partnera prirodno očekuje da joj pruži podršku. Može li se preslikati prošlost? Iz sadašnjosti malo u prošlost, s upitom bi li se ona trebala, ili uopće mogla, preslikati u današnje vrijeme? Priča datira od pred 130 godina. I tada, kao i danas, lokalna je vlast određivala radno vrijeme ugostiteljskih objekata. Bile su to mahom krčme, pivnice i oštarije koje bi sličile današnjim restoranima jer se u njima služilo i jelo. Radno vrijeme dijelilo se na zimsko i ljetno. Tako se od 1. travnja do 31. rujna smjelo raditi najkasnije do 23 sata, a u drugoj polovici godine samo do 22 sata! Takvo je bilo radno vrijeme za Čakovec i Prelog. U svim ostalim međimurskim naseljima bilo je dopušteno krčme imati otvorenima jedan sat kraće. Glazba je posvuda mogla svirati samo u tijeku dopuštenog radnog vremena... Naravno, iluzorno je, ali ne i bespredmetno pitanje bi li se išta od toga moglo preslikati u sadašnjost? Premda ih ne vidim, osjećam zgražanje mladih, a i nekih srednjih godina, već na samu pomisao da im kafići i barovi zatvore vrata prije ponoći. Onih sati, za kojih su se nekoć, i to ne samo za Marije Terezije, lokali zatvarali, danas noćni život tek počinje. Što je još gore, noćni rad dopušten je zamalo svakom bircuzu koji to poželi jer su kriteriji toliko rastezljivi. I dok s jedne strane mladi mogu bančiti cijele noći, s druge se u društvu  mudruje i smišlja kako suzbijati ovisnosti o alkoholu, drogi i koječemu drugom. Mnoge generacije još ne tako davno sadržajno su proživjele svoju mladost, a da su najkasnije do ponoći već bile u svojim domovima. Danas se u to doba tek izlazi iz kuća! Mnogi lokali otvaraju se u vrijeme koje je nekoć bilo određeno za njihovo zatvaranje. Umjesto P.S.-a Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća krenulo se u intenzivnu urbanizaciju Čakovca koju je najviše obilježila ubrzana stanogradnja. Tada su utrti temelji cijelim novim gradskim kvartovima. Među prvima je bilo naselje u i oko Istarske ulice. Na tom prostoru najprije je sagrađeno pet niskih prizemnica, svaka s po četiri stana. Nisu bili naročito komforni, ali za ono vrijeme napredak je bio što su već imali priključke na vodovod i kanalizaciju te, kako je tada naročito naglašavano, na trofaznu struju za potrebe kućanskih aparata. Tu se kasnije razvilo Istarsko naselje. Nekako u isto vrijeme građene su dvije stambene dvokatnice u Masarikovoj ulici, a dovršavane su i dvije peterokatnice u Štrosmajerovoj, na prostoru nekadašnjeg pogona tekstilne industrije Čateks koji se još od vremena poduzetnika Neumanna nalazio u samom središtu grada. Slijedila je velika višekatnica na današnjem Franjevačkom trgu.