Kukuruz šećerac

Danas se kod nas kukuruz šećerac uzgaja u malim količinama. Kukuruz šećerac upotrebljava se kao orunjeno ili orezano mlado zrno u mliječnoj zriobi. Možete ga dodati salatama, priprema se kao varivo, pire i dodaje raznim juhama. Od svega se najviše cijeni kao predjelo, kuhan u slanoj vodi uz dodatak maslaca. Kukuruz šećerac sadrži do tri puta više saharoze od običnih hibrida kukuruza i zato je pečen prava poslastica. Na našem tržištu imamo dosta velik izbor sjemena za sjetvu. Krajem travnja počinje sjetva kukuruza šećerca, a najkasnije do polovice lipnja, kako bi sazreo za berbu.
Bere se do sto dana nakon sjetve, jako je neotporan na sušu i zato se, kad nema kiše, obavezno mora navodnjavati. Prezrijevanje mu je jako brzo, pa se preporuča višekratna sjetva. Tlo se prije sjetve gnoji kompleksnim mineralnim gnojem. Ako gnojidbu povećate fosforom, ona utječe na ranu zrelost, dok nam ona dušična produljuje vrijeme vegetacije. Šećerac se sije u redove razmaka od 80 cm, a razmak je 30 cm u redu po 3 sjemenke u kućicu. Kod prvog okopavanja ostavlja se najjača biljka. Ako redovito okopavate, prihranjujete i ogrćete, svaka biljka obavezno ima jedan klip.
Branje kukuruza počinje mjesec dana nakon prijelaza iz mliječne u voštanu zriobu. Dobar za branje je kad se svila na klipu osuši ili na lagan pritisak noktom iz njega curi mlijeko. Ako iz njega curi kašasta mliječna masa, to je manje kvalitetan klip, ali ipak dobar za kuhanje ili pečenje. Klipovi se beru i čuvaju zajedno sa zelenom komušinom, brzo gube na kvaliteti i zato ga orezujemo ili orunjujemo i čuvamo zamrznutog.