Kupusna "bijela mušica" i štetne gusjenice!

U proizvodnji povrtnih kupusnjača lišće i glave tijekom ljetnog razdoblja naročito su napadnute od većeg broje štetnih organizama životinjskog podrijetla, među kojima se gotovo svake sezone u vrlo štetnim populacijama pojavljuju kupusni buhači (Phyllotreta spp.), kupusna brašnena lisna uš (Brevicoryne brassicae), kupusne stjenice ili ciganke (Eurydema spp.), duhanov trips (Thrips tabaci) i više vrsta štetnih gusjenica: velikog kupusnog bijelca (Pieris brassicae), kupusnog moljca (Plutella xylostella), te gusjenice povrtnih i kupusnih lisnih sovica (Mamestra, Autographa). Lokalno se pojavljuju još štete od poljskih glodavaca (npr., hrčak, divlji zec i slično) i puževa! 

Klima kontinentalnog područja naše zemlje (naročito tijekom 2014. sezone) sve više tijekom ljeta poprima neka “tropska” obilježja (nesnosne vrućine i sparine), a kao posljedica toga pojavljuju se i “novije” kategorije vrste biljnih nametnika koje su u ranijim godinama opisivani samo kao povremeni štetnici. Jedan od takvih nametnika koji posljednjih šest sezona pričinjava sve veće ekonomske štete u proizvodnji nadaleko poznatog varaždinskog zelja, a zahtijeva poseban pristup u kemijskom suzbijanju, je kupusni štitasti moljac ili bijela mušica (Aleyrodes proletella). 

U knjizi “Štetočinje povrća” (Maceljski i sur., 2004.) ova vrsta se spominje samo kao povremeni nametnik povrtnih krstašica u našoj zemlji. U Italiji se kupusna bijela mušica kao jedna od važnijih štetnih vrsta u proizvodnji zelja navodi još prije 20-ak godina (Patti & Rapisarda, 1981.), dok se primjerice povrtlari u susjednoj Sloveniji na porast njegove štetnosti u proizvodnji kelja pupčara upozoravaju od početka novog milenija (Žnidarič & Trdan, 2004.). Ovu vrstu ubrajamo u skupinu štitastih moljaca (Homoptera: Aleyrodidae), među kojima su u našoj zemlji najpoznatiji cvjetni štitasti moljac (Trialeurodes vaporariorum) i duhanov štitasti moljac (Bemisia tabaci) - opisani uglavnom kao jedna od najvažnijih skupina štetnika pri uzgoju plodovitog povrća i ukrasnog bilja u zaštićenim prostorima.

Kupusna bijela mušica pričinjava dvojake štete: sisanjem sokova uzrokuje slabiji razvoj napadnutih biljaka, a obilnim izlučivanjem tzv. “medne rose” omogućuje razvoj gljivica čađavica čime se dodatno umanjuju asimilacijska funkcija lišća, uz onečišćenje do te mjere da napadnuto bilje potpuno gubi tržnu vrijednost. Nije poznato da kupusna bijela mušica prijenosi virusne bolesti. Štetnik je raširen na pet kontinenata, u osam klimatskih zona. Za područje sjevernoameričkih država predstavlja karantensku vrstu, dok je još krajem 1970-ih godina je bio proširen u Južnoj Americi (Brazil), Europi (Austrija, Engleska, Češka i Slovačka, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Italija, Poljska, Španjolska, Švedska, Švicarska i bivša Jugoslavija), Africi (Egipat, Maroko, Angola, Kenija, Mozambik, Kanarski Otoci), Aziji (Rusija) i Novom Zelandu. Polifagni je štetnik, što znači da se može hraniti i održavani na većem broju biljnih vrsta iz 11 različitih botaničkih porodica. Ipak, najčešći su domaćini vrste iz porodice krstašica (Brassicaceae) i glavočika (Asteraceae). Među povrtnim vrstama napada kelj pupčar, kupus, cvjetaču, brokulu i kelj! Zbog većeg broja biljnih vrsta koje napada otežan je nadzor radi sprječavanja proširenja u nova područja, pa se primjerice zadnjih desetak godina kupusna bijela mušica proširila u Australiju i Tajvan. Najčešće se širi prodajom zaraženog biljnog materijala nepokretnim i teško uočljivim ličinkama. Aktivno se širi letom unutar usjeva, a vjetar ih može prenijeti i na veće udaljenosti! Svi razvojni oblici bijele mušice se razvijaju na donjoj strani lišća (vidi fotografiju)! Kupusna bijela mušica je maleni kukac, veličine svega 1,5 mm. Glava i prsište kukaca su tamniji, a zadak žućkaste nijanse, ali tijelo i krila su mu pokrivena finim voštanim praškom, što im daje bijelu boju. Kad se zaražene biljke protresaju odrasli oblici živahno lete. Ličinka je plosnata tijela presvučena voskom (bijele boje s dvije žute pjege na abdomenu), pa time sliči “lažnim” štitastim ušima. Razvoj ličinki prosječno traje 10 dana. Zadnji ili četvrti stadij ličinke zovemo predkukuljica (“pupa”), također je blijede boje, nepokretna s crvenim očima. Ženke izduženo-ovalna jaja odlažu od sredine svibnja do kraja rujna u manjim skupinama ili pojedinačno na naličje lišća. Jaja su u početku blijede, a kasnije tamnije boje, a razvoj im u prosjeku traje 12 dana. Mužjaci su malobrojniji. Prezimljavaju odrasli oblici na alternativnim hraniteljima – korovima (npr., Sonchus arvensis, Brassica nigra i dr.) ili u plastenicima (npr. na matičnim biljkama za proizvodnju sjemena lokalnih eko-tipova varaždinskog zelja). Kupusna bijela mušica obično razvija 4-5 generacija godišnje, a brojnost (štetnost) ovisi o zemljopisnoj širini gdje se razvija, osjetljivosti biljaka domaćina i optimalnim temperaturama! U ekvatorijalnom području ovaj štetnik razvija do 6 generacija godišnje, a u sjevernim zemljama samo 2-3 pokoljenja (npr. u Finskoj). Zelje je osjetljivije na bijelu mušicu od crvenog kupusa, a otpornost hibridne (F1) generacije kupusa nastalog križanjem otpornih i osjetljivih linija roditelja nije značajno izražena! Istraživanja provedena na brokulama pri izlaganju stalnoj temperaturi od 16º do 30ºC dokazala su da se ličinke ovog štetnika najbrže razvijaju pri vrijednostima 28-29ºC. Pri stalnoj temperaturi 16ºC razvoj jedne generacije traje čak 46-47 dana, a pri temperaturi 28ºC razvoj jednog pokoljenja od jaja do odraslih kukaca traje samo 19 dana (Alonso i sur., 2009)! Razvoju štitastih moljaca također pogoduje i visoka vlažnost zraka, pa se u optimalnim uvjetima vrlo brojna populacija razvija za svega tri tjedna! Na donjoj strani lišća se istovremeno nalaze svi razvojni stadiji (odrasli moljci, jaja, ličinke i kukuljice), pa ova spoznaja jako otežava kemijsko suzbijanje, jer nemamo dovoljno djelotvornih pripravaka na sve razvojne stadije kukaca. U komercijalnoj proizvodnji kupusnjača važno je bijelu mušicu pravovremeno otkriti i započeti mjerama zaštite. Obavezno iznad biljaka vješati žute ljepljive ploče. Žutim ljepljivim pločama se mogu odrediti početna “žarišta” štetnika i na vrijeme provesti kemijsko suzbijanje. Imperativ kemijskog suzbijanja kupusne bijele mušice je spriječiti “udomaćivanje” nametnika, ali istovremeno izbjegavati prečestu primjenu insekticida, poglavito pripravaka iz iste kemijske skupine (jer štitasti moljci brzo postaju otporni na pretjeranu i nestručnu primjenu istih kemijskih spojeva). Većina proizvođača mjere zaštite počinje provoditi prekasno, a naknadno se greške teško ispravljaju. Pri izboru insekticida važno je poštivanje dopuštenja po kulturama, uz pridržavanje propisane karence. Danas najčešće za suzbijanje bijelih mušica u povrćarstvu preporučujemo dopuštene pripravke iz skupine organo-fosfata, sintetskih piretroida i neonikotinoida (karenca za kupusnjače): Actellic EC 50 (K=14 dana), Rely 40 EC (K=21 dan), Fastac (Direkt, Alfa, Fascon) 10 SC (K=28 dana), Decis (Rotor, Roetem) EC (K=7 dana), Sumialfa FL (K=7 dana), Karate (King, Lambda) EC (K=14 dana), Vantex MC (14 dana), Confidor (Boxer, Rapid, Magnum, Kohinor, Dali, Congo) 200 SC (K=21 dan), Actara 25 WG (K=14 dana). 

Dobro je već prije sadnje presadnice kupusnjača potapati u otopinu imidakloprida, a u prvim mjerama folijarnog tretiranja obavezno uključiti pripravke Actellic 50 EC (dozvola prestala važili 14.7. 2014) ili Pirimifos-metil 50 EC (krajnji rok za prodaju i primjenu zaliha 1.1. 2015.) i Reldan 40 EC (dozvola prestala važiti 1.7. 2014.) ili Rely 40 EC (Maceljski i sur., 2004.). Dobar postrani učinak na ovog nametnika može se očekivati i primjenom insekticida Chess WG (registriran u crvenom i bijelom kupusu, te kelju protiv lisnih uši u količini 0,4 kg/ha, uz propisanu karencu samo 7 dana)! Obvezno u propisanim količinama dodavati sredstva za poboljšanje učinka pesticida (npr. Silwett, Inex-A i slično).

Poznati su i prirodni neprijatelji kupusne bijele mušice iz redova Coleoptera (Clitostethus), Diptera (Acletoxenus) i Hymenoptera (Encarsia i dr.) te se istražuje njihova moguća komercijalna uporaba. Osim kupusne bijele mušice tijekom kolovoza su povrtne kupusnjače napadnute od različitih vrsta štetnih gusjenica, pa je potrebno odabrati i dovoljno učinkovita biološka ili kemijska sredstva za njihovo suzbijanje uz prikladnu karencu (vidi tablicu 1).