MANJI PDV IDE U DŽEPOVE UGOSTITELJA

U rubrici „Zašto čitate list Međimurje?“ anketirani čitatelji navode sve i svašta što vole pročitati u ovim novinama, no, gotovo plebiscitarno, moglo bi se iščitati iz njihovih odgovora, ne zanima ih politika?! Tu je, očito, posrijedi nekakav nesporazum, ili se to tako meni čini, jer, ama baš sve u ovoj našoj zemlji je politika! Teško se prisjetiti što nije, gdje ona nema upliva i umočene svoje prste? Sigurno je jedino da ne utječe, primjerice, na raspored misnih slavlja u crkvama, nadnevke odvoženja kućnog otpada, ni na to tko će koga oženiti. Nasuprot tome, politika ima utjecaj na sve pore našeg života jer je ona na svim razinama vlasti, u zdravstvu, kulturi, sportu, školstvu, komunalnim i inim djelatnostima, određuje nam mirovine i formira cijene, naknade i trošarine, i da ne nabrajam dalje, a to zadire u svakog od nas. Dakle, politika nisu samo stranke i njihova međusobna trvenja, što većinu ljudi zaista manje zanima, već sve što nas okružuje i utječe na naš svakodnevni život i standard.
Primjera je nebrojeno. Ljeto je i vrijeme godišnjih odmora za one koji si to još mogu priuštiti. Među njima je i moj unuk Roko koji je, srećom, otišao svome drugome djedi na more, pa neće osjetiti cjenovne „blagodati“ ljetovanja na Jadranu, poput onih koji će baš sve morati plaćati, od prehrane do smještaja. Vlada, dakle – politika, učinila je, naoko, pravu stvar: ugostiteljima je ove godine snizila PDV s 25 na 10 posto! Obrazloženje: da potpomogne konkurentnost našeg turizma i veća ulaganja. Kako to gordo zvuči! Bio je to, inače, jedan od uvjeta partnerskog IDS-a koji, zna se, postoji jedino u Istri i Primorju, odakle su i bivši i sadašnji ministar turizma, i obojica imaju firme u toj branši.

Gdje toga još ima u svijetu?
E, sad, kako se to odražava u praksi? Cijene ugostiteljskih usluga nisu smanjene, dapače, povećane su! U mnogočemu bezobrazno su visoke. Ali zato zbog nižeg PDV-a državni proračun ima manje prihode, a gosti istovremeno plaćaju više! Gdje je onih 15 posto razlike? Završava u džepovima ili blagajnama privatnih ugostitelja, restorana, hotela i turističkih poduzeća. To im je darovala hrvatska vlast! Gdje toga još u svijetu ima? K tome, nije njih briga što je tzv. vanpansionska potrošnja sve manja. Za njih je s povećanim cijenama dosta prihoda, a ukupna turistička bilanca neka bude skrb države. Stranci, koji dolaze na Jadran, dakako, imaju znatno veća primanja od nas, ali manje troše. Oni naprosto ne žele biti ovce za šišanje! Oni vrlo dobro znaju koliko je čemu realna cijena u Hrvatskoj. Na sve to ministar turizma Darko Lorencin sliježe ramenima i kaže kako, kad je riječ o cijenama, može biti ovako i onako. Njegovi apartmani u Grožnjanu, točnije u Donjim Kalčinima, popunjeni su cijelu sezonu uz cijenu od oko 13.000 kuna tjedno. I njemu je PDV umanjen na 10 posto.
Zbog iznijetog, možda suprotno brojnim drugim uvjerenjima, protiv sam bilo kakve diferencirane stope PDV-a na hrvatski način jer od toga građani, a navodno se to čini zbog njih, neće ništa osjetiti, niti imati koristi. Svojedobno je, vjerojatno se sjećate, smanjen porez na tiskovine na 10 posto. Umjesto sniženja, cijene novina su povećane. Slično će biti i nakon što se razmrsi petlja s novim umanjenjem PDV-a na dnevnike s famoznih 25.000 riječi na 5 posto. Javna je tajna da taj potez Vlade RH nema nikakve veze s nižom cijenom, već se njime kani spašavati neke nakladnike našim novcem jer će razliku nadomjestiti iz nekog drugog prihoda od građana i gospodarstvenika. Čemu onda niži PDV, recimo, na hranu ili dječju obuću i odjeću kad to kupci neće osjetiti u vidu nižih cijena?

Otjerali, pa vratili privatnike u zdravstvu
Rekoh na početku, politika se osjeća i u zdravstvu. Ne samo u obliku smjenjivanja i postavljanja ravnatelja zdravstvenih ustanova, već i izravnog utjecaja na kakvoću pružanja usluga. Jedno od prvih obećanja ministra Rajka Ostojića bilo je skraćivanje tzv. lista čekanja koje se mjere mjesecima, pa i godinama.
To rekao, pa krenuo u raskidanje ugovora HZZO-a s privatnim klinikama! I malom djetetu bilo je jasno da se time neće raspetljati, već još više zamrsiti čvor. S obzirom na moje godine, i osobno sam svjedok koliko se dugo čeka na raznorazne pretrage i dijagnostike u javnim zdravstvenim ustanovama, kod nas konkretno u Županijskoj bolnici Čakovec.
Istovremeno imamo u gradu polikliniku Medikol koja osjetno može rasteretiti pritisak na bolničke dijagnostičke službe. Jesam za to da što je moguće više usluga građani obavljaju u svojoj bolnici, ali dok se liste čekanja ne svedu na razumnu mjeru, potrebno je ugovorno koristiti sve raspoložive kapacitete, pa i one privatne. HZZO je ovih dana sklopio neke nove ugovore s njima.
Ako može novac od PDV-a u džepove ugostitelja, zašto onaj zdravstveni ne bi mogao i privatnim poliklinikama za zdravlje građana? Što je veći prioritet?

Vratiti policajce u grad i park
Čujem da je Grad Čakovec Policijskoj upravi međimurskoj poklonio dva bicikla za policijske ophodnje. Patrolirat će i u užem središtu grada. Da ne krše propise, Ulicom kralja Tomislava od Trga Republike do iza gradske uprave i oni će, kao i ostali građani, morati gurati svoje bicikle! No, šalu na stranu. Bilo je i vrijeme da policajci iziđu iz auta i pojave se na ulicama i u parkovima, ako već ne pješke, a ono barem na biciklima.
Ne znam imaju li ti bicikli svjetla, pa da se ophodnje obavljaju i u noćnim satima, kad je njihova prisutnost najpotrebnija. Nema bolje prevencije od spoznaje da je na svakom mjestu u svako doba dana i noći moguće imati bliski susret sa živim policajcem na biciklu ili bez njega. Automobilima se ne može središnjim gradskim ulicama, parkovima, niti skrivenim mjestima, gdje su najčešće oni zbog kojih su policijske ophodnje, na žalost, nužne.

Umjesto P.S.-a
Ove zgrade s balkonom na Franjevačkom trgu, pored koje su snimljeni izviđači u mimohodu, već dugo nema. Na njezinom mjestu sagrađena je prva čakovečka robna kuća ondašnjeg poduzeća Čakovečki magazin koja je otvorena 1968. godine. Stara građevina izgrađena je sredinom XIX. stoljeća te je zbog njezine kulturno-povijesne vrijednosti nova zgrada morala udovoljiti strogim konzervatorskim uvjetima. Trebala joj je sličiti i arhitektonski se uklapati u središte grada. Kao razlog rušenja stare zgrade navodila se njena dotrajalost i narušena statika. Zanimljivo, u ono vrijeme slični su razlozi bili i za rušenje gotovo cijele stare jezgre grada s južne strane Franjevačkog trga, na mjestu na kojem su sagrađene goleme zgradurine koje danas taj trg nagrđuju. Dobro je da iz istih razloga nije porušen i Stari grad, kojem je također bila narušena statika, a bio je i dotrajao.