Međimurci na popravni jer županija ne može imati dva župana

U većini, Međimurci su ipak racionalni. U prvom krugu lokalnih izbora riješili su pitanje pobjednika u čak osamnaest, od ukupno 25 gradova i općina. Da nije županije, oslobodili bi se ponovnog izlaska na birališta, a državnom proračunu priskrbili bi izvjesne uštede. Ovako, premda je većina jedinica lokalne samouprave izabrala svoje gradonačelnike i načelnike, u nedjelju je svih 95.227 birača pozvano na popravni, kako bi Međimurje u drugom krugu izabralo župana. Kandidati su poznati. Aktualnom županu Ivici Perhoču iz SDP-a suprotstavljen je njegov zamjenik Matija Posavec iz HNS-a. Utrku u prvom krugu dobio je Matija, s prednošću od 47 glasova!
Sada se očekuje grčevita jagma za svaki glas jer ovaj put za konačnu pobjedu više nije potrebna natpolovična većina glasova birača izašlih na izbore. Župan postaje onaj koji dobije više, pa makar i jedan jedini glas. Jedan od kandidata ima slogan „Glave skupa“, a drugi „Za naše Međimurje“. Oba prizivaju zajedništvo za međimursko bolje sutra. No, to zajedništvo sami nisu uspjeli postići. Četiri su godine oni i njihove stranke zajedno upravljali Županijom. Da su zajedno izašli i na ove izbore, doslovno bi pomeli sve konkurente, pa cijelo Međimurje ne bi trebalo ponovo na birališta. Da, ali jedna županija ne može imati dva župana!
Poput Županije, sličan je scenarij i u Gradu Prelogu. Dugogodišnji partneri najednom su došli do spoznaje da više nisu jedno za drugo i raskinuli su brak. Krenuli su svatko svojim putem te biračima Preloga prepustili da razriješe njihovu brakorazvodnu parnicu. Nečeg ni približno sličnog nije bilo u Čakovcu. Oni koji su se na županijskoj razini razišli u Gradu su već u prvom krugu dobili gradonačelnika i natpolovičnu, dakle apsolutnu većinu u Gradskom vijeću. Tako je to kad se bratska srca slože…

Mladi dirigent uz prekaljenog primaša

Izborom mladog esdepeovca Stjepana Kovača za gradonačelnika te iskazivanjem podrške listi SDP-a i njegovih koalicijskih partnera, među kojima je i HNS, čakovečki birači odlučili su se za status quo. Naime, malo je vjerojatno očekivati neke bitne promjene s istim ansamblom. Jest, na postolje je stupio mladi dirigent Kovač, ali u orkestru ostaju zamalo isti muzičari kao i u protekla čak tri mandata, a predvodi ih prekaljeni primaš Branko Šalamon. Teško je povjerovati da trostruki gradonačelnik ostane običan vijećnik, a da ne zasjedne na stolac predsjednika Gradskog vijeća s kojeg je i započeo svoju političku karijeru u Gradu Čakovcu. Čija će riječ u tom slučaju biti posljednja, po čijim će se notama igrati - prosudite sami.
Nakon prvog kruga izbora, poprilično je prigovora upućeno skromnom izlasku birača općenito koji je u Čakovcu bio oko 43 posto. Najviše kritika čuje se od onih koji na izborima sudjelovali nisu. Konkretno u Čakovcu, mala izlaznost pogodovala je upravo vladajućima jer imaju iznimno vjerne i odgovorne birače, posebice među umirovljeničkom populacijom. Naime, većina njih još se sjeća kako se na izbore izlazilo nekada, u njihovim mladim godinama.

Glasalo čak 98,9 posto birača

Za naše sadašnje mlađe čitatelje ilustrirat ću to primjerom otprije četrdesetak godina, kada su održani lokalni izbori za Skupštinu ondašnje jedinstvene Općine Čakovec koja je obuhvaćala cijelo Međimurje, kao danas Županija. Odaziv na izbore tada je bio obveza, a ne samo pravo i dužnost kao sada. Po glasače se odlazilo i kućama jer je bilo iznimno važno da se ostvari što bolji rezultat. Kroničari su pisali da je najveći broj glasača izašao u prva dva sata, da su vikendaši prvo glasali, pa tek onda otišli na izlete, a sportaši tek s birališta odlazili na utakmice!
Prema ondašnjoj staleškoj podjeli, radni ljudi u udruženom radu i samostalnim zanimanjima glasali su s 93,2 posto, radni ljudi u mjesnim zajednicama s 93,7, a individualni poljoprivredni proizvođači s čak 98,9 posto! Stopostotnog izlaska na birališta, dakle, ipak nije bilo. Te 1974. godine za predsjednika Skupštine općine izabran je Danijel Režek, a za predsjednika Izvršnog vijeća, dakle međimurske vlade, Mašan Sredanović. Oni su se doista mogli dičiti da su izabrani ogromnom većinom glasova radnih ljudi i građana Međimurja, pa makar to glasanje bilo i pod mus.

Na dnu po plaćama i mirovinama

Usput još jedan zanimljiv, ali za današnju vlast nimalo ugodan podatak. Tada su plaće u Međimurju za republičkim prosjekom zaostajale 4,3 posto, a danas je to 20,23 posto! Kakve god da su bile, omjer je omjer. Ako su bile male u Hrvatskoj, bile su i kod nas, i obratno. Moglo bi se reći, bili smo tada među najbolje plaćenima u Republici.
Danas je Međimurska županija po plaćama na hrvatskom dnu s prosjekom od 4.345 kuna. Najbliže nama su susjedi Varaždinci s prosječnom plaćom od 4.441 kunom, što je ipak za stotku više. U Hrvatskoj je prosjek 5.447 kuna! Da valjda budemo dosljedni u siromaštvu, u Međimurju imamo i najniže mirovine u Republici! One za hrvatskim prosjekom od 2.350,36 kuna zaostaju 20,60 posto, i iznose 1.866,27 kuna. Unatoč svemu tome, glasamo za status quo! Tko nam je kriv?

Umjesto P.S.-a
Pojava Beatlesa početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća bila je najveći potica nastajanju rokerskih glazbenih sastava i u našem podneblju. Imali smo tu čast da su čakovečki Demoni bili među prvim poznatijim takvim grupama u Hrvatskoj.
Njihov je osnivač legendarni Toni Sabol, no, s vremenom su mijenjali sastav glazbenika i vokalista, ali su ime zadržali.
Najduže i s najvećim brojem snimljenih ploča te nastupa u zemlji i inozemstvu u vokalno-instrumentalnom sastavu Demoni bili su Miljenko Balić - Milči, Božidar Damjan - Braco, Radomir Grujić - Lalo, Zoran Grujić - Glaž, Emil Vugrinec - Koki i Željko Thes - Piki koji je ujedno autor njihovih najpoznatijih pjesama.
Demone sam snimio na svirki za čagu na terasi ulazne kule Staroga grada. Na žalost, taj atraktivni prostor kratko je vrijeme bio dostupan za javne priredbe.