MEĐIMURSKA RAVNICA + MEĐIMURJE > GLAS MEĐIMURJA = MEĐIMURJE

Vršnjaci ovih županijskih novina starih – kako već mjesecima čitamo u njima, tj. u novinama, ne u njihovim vršnjacima, što bi bilo u ljudima rođenima 1952. godine! – ne mogu iz vlastitoga zapamćenja znati što je i kako je bilo prije ravnih i okruglih „šest banki“ kad su i oni i te novine došli na svijet. Čovjeku, naime, treba dosta vremena da se „ zdigne na zadje noge“, pa prohoda, pa progovori, pa napokon počne i razumijevati ono što se njemu, s njim i oko njega događa da bi mogao onda to i upamtiti, na kraju i shvatiti što novine zapravo jesu te steći kakvo-takvo zanimanje za njih. Dok se sve to dogodi, naniže se i podosta lijepih godinica!
S novinama je upravo obrnuto: ako si ostave makar samo koji dan za reagiranje na aktualne događaje, neoprostivo griješe i bolje im je da se niti ne pojavljuju na životnoj pozornici jer će ih konkurencija bez razmišljanja i milosti pregaziti, a i same će izgubiti smisao vlastitoga postojanja. I kad se uzme u obzir i jedno i drugo, razumljivo je što se oni prvi ne sjećaju, a niti ne nastoje saznati nešto o postanku svojega novinskoga vršnjaka, no, za razliku od njih, taj je vrlo brzo shvatio što mu je prvi i pravi posao, pa je već nakon nekoliko prvih svojih brojeva počeo – ne čekajući njihovo dopuštenje – bilježiti i čitavoj javnosti davati na znanje, među ostalim, i njihov dolazak „na ti puklavi svet“ (Ne bez razloga i ne uzalud: nedavno mi se znanac upravo iz te generacije hvalio da čuva šezdeset godina star primjerak novina koje su – prvi i jedini put – i o njemu pisale. Nije teško pogoditi: u rubrici „Iz matičnih ureda“ i podrubrici „Rođeni“!)
Eto, zato je potrebno iskoristiti prigodu, pa novinama uzvratiti podsjećajem kako su se i one pojavile „pod tom kapam nebeskom“, zna se, prije ravnih šezdeset godina. Tada se još mislilo da se svijet počeo vrtjeti tek kad smo ga „mi porinulii“, pa se moglo „zaboraviti“ prvo „Medjimurje-Muraköz“ iz devetnaestoga stoljeća, zatim poslijeratne „Medjimurske Novine“ i nakratko „Međimurje“, onda poslije njih „Glas Medjimurja i Zagorja“ koji je utihnuo u „Narodnom Kolu “ te napokon nekoliko kratkih – recimo tako umjesto neuspješnih – pojavljivanja skromnih listića. Posljedica toga „zaborava“ bila je, dakako, netočna tvrdnja da „sve do drugog svjetskog rata nije bilo pokušaja izdavanja raznih periodičnih listova, premda se za to osjećala potreba i postojali svi uvjeti“, a ratno „Muraköz-Megyimurje“, razumljivo, ni subjektivno ni objektivno nije zaslužilo pozitivnu ocjenu.
U takvim je okolnostima poslijeratno „Novo Međimurje“ –„izašlo je samo za neke narodne praznike“ – ostalo na razini samo „pokušaja izdavanja lokalnog Medjimurskog lista“, pa se moglo očekivati da će pokušaji napokon prijeći i u „redovitu proizvodnju“. To se i dogodilo: 15. travnja 1952. pojavila se „MEĐIMURSKA RAVNICA“ kao polumjesečni „list Narodnog fronta kotara Prelog“, dakle ravničarskoga dijela Međimurja, sa željom i namjerom da „bude sadržajan i interesantan“ te da mu „članci budu napisani u laganom stilu i razumljivi“. Ne ulazeći ovdje ni u kakvu ocjenu koliko je u tome uspio, neka bude dovoljno reći da se pet dana poslije njegova četvrtoga broja od 1. lipnja 1952., tj. 5. lipnja 1952., pojavio i „list NF grada i kotara Čakovec“ – dakle, gornjega dijela toga kraja – s naslovom „MEĐIMURJE“ i najavljenom namjerom da također „izlazi svakih 15 dana“.
No, umjesto da tako bude, već 15. lipnja 1952. pojavio se „GLAS MEĐIMURJA“ s uvodnih „nekoliko riječi uz prvi broj“: „Na zajedničkoj sjednici Uredništva ‘Međimurska ravnica’ i ‘Međimurje’ održane 10. VI. o.g. zaključeno je, da slijedeći broj novog lista (15.VI) izađe za čitavo područje Međimurja pod imenom ‘Glas Međimurja’ list NF-e grada i kotara Čakovec-Prelog“ uz obrazloženje „da će novi list daleko biti bolji, sadržajniji i jedinstveniji..“ I tu je počelo odbrojavanje. Naime, „Glas“ se oglasio dvadeset četiri puta, a onda se 1. lipnja 1953. pojavio kao „MEĐIMURJE“ s gotovo nezamjetljivim obrazloženjem „da se ne radi o novom listu, već o izmjeni naziva“ jer „Redakcioni odbor lista smatra da mu ovaj naziv više odgovara“ i da „je to nastavak lista ‘Glas Međimurja’“.
Tako je, eto, počelo prvih šezdeset godina i ujedno prve tri tisuće brojeva ovoga „Međimurja“, koje bi malo duže trajale da taj polumjesečnik 8. veljače 1956. s devedesetim brojem nije postao tjednikom – „list će izlaziti svake srijede“ – a samo poneki dvobroj u tih šezdeset godina nimalo ne remeti takvu numeraciju.

P.S. Potaknut najavom ovoga jubilarnoga broja ovih novina, prvotno sam zamislio ovoj „Sitnici“ – neka se ne uvrijedi p. n. „List MEĐIMURJE d.o.o.“ jer pod tim ne mislim novine, nego samo gornji tekst u njima! – dati matematičko enigmatski naslov u obliku jednadžbe „3 + 3 x 0 = MMM“. Prisjetio sam se, naime, kako smo se u davnašnjoj gimnaziji – kad još nije bilo ni mobitelâ, ni „lap-topova“, ni sokova u plastičnim bočicama, ni „sandwicha“, za što mi kažu da se danas unosi u razred na nastavu i upotrebljava „pod satom“ zajedno i ravnopravno s pisaljkom i bilježnicom – dakle, kako smo znali ne samo zabavljati se, nego i pomagati si da nešto na pomalo zabavan način lakše zapamtimo. Istina, doduše, jest da profesori to nisu uvijek tako shvaćali, nego kao neku vrstu urote protiv sebe, svojega predmeta, svoje škole i slično, no, isto je tako i nas pomalo ostavljalo zanimanje za takve stvari, pa smo ih napokon i napustili. Ponekad se ipak davno zaspala mušica probudi, pa pokušava ponovo zazujati, ali najčešće klone, pa se smiri i prije nego je netko čuje.
Tako je bilo i sada: mala „incognito-anketa“ među onima koji bi možda mogli pogoditi lako je pomogla odluci da odustanem. A stvar je tako jednostavna: tri je tri, to valjda nije teško pogoditi - tri puta po jedna ništica su tri ništice, ni to valjda ne treba posebno dokazivati; i kad se te tri ništice dodaju uz onu prvu tricu, dobiju se – 3000! To je lijeva strana jednadžbe, a na desnoj treba se prisjetiti da „M“ nije samo slovo, nego i „rimska“ brojka kojom se označava tisuću jedinica. Je li onda dopušteno, na kraju umjesto na početku, svima kojih se to tiče čestitati „3 + 3 x 0“ ili „MMM“ brojeva ovoga „Međimurja“? Ako jest, onda to današnjom „sitnicom“ i činim. Sretno!