Međimurskim pozitivnim virusom zaraziti cijelu Hrvatsku

U samo dva dana Čakovec su pohodili najviši predstavnici državne izvršne vlasti u Republici Hrvatskoj. Na dvije proslave došli su odvojeno, podijelivši se po stranačkim bojama, da se kojim slučajem ne nađu zajedno na istom mjestu i u isto vrijeme, premda su koalicijski partneri. Prvu skupinu predvodila je predsjednica HNS-a Vesna Pusić. Na obilježavanje Dana Međimurske županije i Spomen-dana Zrinskih i Frankopana došla je u svojstvu prve potpredsjednice Vlade RH i ministrice vanjskih poslova. S njom su bile još dvije ministrice - graditeljstva i prostornog uređenja Anka Mrak Taritaš i kulture Andrea Zlatar. Poznato je, obje su članice HNS-a, kao i Pusić. Bile su to tri četvrtine ženskog četverca u Hrvatskoj vladi. Ona četvrta četvrtina među hrvatskim ministricama je Milanka Opačić. Ali, ona je iz SDP-a. Premda dijele vlast na državnoj razini, očito je da se ove dvije stranke međusobno previše ne vole. Tako je SDP svoju nazočnost među visokorangiranim dužnosnicima na svečanosti u čakovečkoj šajerici imao samo u liku naše sugrađanke Dragice Zagrebec, ali u svojstvu potpredsjednice Sabora, čiji je predsjednik Ivan Leko bio pokrovitelj proslave, ali je izostao, pa je ona bila njegova izaslanica.
Tako je to kad županijsku vlast u rukama ne drži premijerova stranka. Zorno je to Zoran Milanović dao na znanje došavši osobno u Čakovec dan kasnije, na proslavu Praznika rada koju je podno zidina Staroga grada Zrinskih organizirao ovdašnji SDP. Svoj izbor mjesta prvomajskog slavlja obrazložio je time što u Čakovcu SDP obnaša vlast već desetljeća! Ništa u rukavicama. Tako je izrekao i nešto zbog čega je nekima, vjerojatno, zastao grah u grlu. Slikovit, kako se često izražava, doslovno je rekao kako nema više besplatnog ručka, ni besplatnih pića! A u isušenom čakovečkom jezeru podijeljeno je, navodno, čak 4.700 porcija besplatnog graha! No, da ne zlorabim Milanovićeve riječi, izrekao ih je u kontekstu da se novac mora prvo zaraditi, pa se tek onda može trošiti. No, ne odnosi se to na nas. Bio je i sasvim konkretan. „Ljudima u Međimurju to je jasno, pa se moramo boriti da to etabliramo u cijeloj Hrvatskoj kao način života“, bila je poruka Zorana Milanovića u Čakovcu koja je kompliment nama Međimurcima.
Vesna Pusić
ushićena „svojim“ županom
A komplimenata na pretek bilo je i dan ranije, na svečanoj sjednici Skupštine Međimurske županije, posebice od potpredsjednice Vlade Vesne Pusić. Očigledno ushićena nadahnutim i argumentiranim izlaganjem „svoga“ mlađahnoga župana Matije Posavca, svašta je obećala. A kako je po rangu druga osoba u Vladi RH, u mogućnosti je obećano i provesti. Tim više, kako je sama izjavila, jer su županovi zahtjevi racionalni i opravdani. Odnose se na višegodišnju sagu o milijunskoj obvezi Županije u vidu financiranja izgradnje skladišta za ustupljene vojne objekte, otplate dugovanja za nove bolničke paviljone i državne pripomoći za još neke veće projekte. Na obećavajuće raspoloženje potpredsjednice Vlade - da će se založiti za povoljno rješenje tih zahtjeva, zacijelo je, smatram, utjecalo i saznanje od dan, dva ranije objavljene ankete - da župan Matija Posavec u sadašnjem trenutku hametice tuče isključenog bivšeg predsjednika HNS-a Radimira Čačića koji upravo u Međimurju očekuje ustoličiti jednu od jačih baza svojih reformista.
No, da ne strančarim s ovako ozbiljnim stvarima. Vesna Pusić u međimurskom županu i njegovom djelovanju vidi ideal onoga što bi posvuda morao obavljati javni servis, a Međimursku županiju prepoznaje kao predvodnicu u Hrvatskoj po jasnoći ciljeva, angažmanu i rezultatima. Stoga država ima obvezu pomagati Međimurje da bi poticala izvrsnost!
Ovdje ljudi dokazuju da znaju i mogu ići naprijed. „Sve to pozitivno treba izići iz omeđenja Murom i Dravom i „zaraziti“ cijelu Hrvatsku“, poruka je prve potpredsjednice Hrvatske vlade Vesne Pusić. Međimurski virus, dakle, dobio je dopuštenje za nesmetano širenje premda je upitno koje će ga županije pripustiti na svoj teren, čija je administracija voljna prihvatiti međimurski model ponašanja i postupanja: red, rad, odgovornost i racionalnost u trošenju javnog novca. Nažalost, zasad još uz najniže plaće!
Ne ide bez
državne potpore
Ovaj put vjerujem da komplimenti i obećanja najviših dužnosnika Vlade RH u Čakovcu nisu bili samo prigodničarski i pedizborni premda su bili izrečeni na svečanim prigodama. Naznake su to mijenjanja politike države prema Međimurju. Ako je tako, nije prekasno, ali međimurski virus, s razlogom, trebao je biti raširen Hrvatskom već znatno ranije. Bez imalo skromnosti, naša iskustva na mnogim područjima života i rada doista su već mogla, a i sada još mogu biti uzor mnogima drugima, gdje još prevladava mentalitet „lako ćemo“.
A i nama bi bilo bolje jer bi nas više uvažavale i hrvatske državne vlasti. Što tako nije bilo ranije, dijelom smo i sami krivi. Neke naše županijske vlasti, a o njima je riječ, za svojih su se mandata zadovoljavale samo tepanjem o „maloj Švicarskoj“ i verbalnim tetošenjem vlasti, a da zauzvrat ništa nisu tražile, niti dobile. Bilo je i župana koji su otvoreno „ratovali“ s vlašću na državnoj razini, inatili se, pa samim tim „zatvarali“ Županiju u izolaciju. Ceh smo plaćali svi mi. Sadašnji župan Matija Posavec prvi je na najbolji način shvatio potrebu promoviranja vrijednosti i poduzetnosti međimurskog čovjeka i preko Drave, ali uz uzvraćanje ljubavi na vrlo konkretan način. „Želimo biti najuspješnija regija zadovoljnih ljudi, a to ne možemo bez državne izvršne vlasti“ - geslo je župana Matije Posavca. Zasad to daje rezultate.

Umjesto P.S.-a

Dugovječna je tradicija prazničkog okupljanja oko kotlova s grahom. No, u neka prošla vremena za Prvi maj, Međunarodni praznik rada, organizirali su ih uglavnom sindikati koji okupljaju radništvo. To je i razumljivo jer je to dan sjećanja na krvave događaje u Chicagu 1886. godine i pale žrtve kako bi se izborili za veća radna prava. Taj dan obilježavaju se radnička dostignuća. U novije vrijeme, organiziranje prvomajskog okupljanja “preotele” su političke stranke! One na koje upravo radnici upućuju najviše kritika jer kreiraju radno zakonodavstvo i sve više suzuju prava radnika kada dođu na vlast. Unatoč tome, oko kotlova okuplja se sve veće mnoštvo jer se grah dijeli besplatno. Nekad, premda se, kažu, siromašnije živjelo, ali su radnici bili znatno bolje zaštićeni, za porciju graha trebalo je platiti simboličnu cijenu. Tada je ona bila više cijenjena.