Mogućnosti prognoze i suzbijanja paleži lišća mrkve u Međimurju!

Procjenjuje se da tržnu proizvodnju mrkve u Hrvatskoj za svježu potrošnju i industrijsku preradu uzgajamo na 2.000 ha. Različiti načini proizvodnje u kontinentalnom i mediteranskom području omogućuju opskrbu tržišta svježom mrkvom tijekom cijele godine, a opskrbu industrije sirovinom od sredine ljeta do kasne jeseni. U Međimurju je tržna proizvodnja mrkve za industrijsku preradu u kooperativi Poljoprivredne zadruge Čakovec tijekom 1990-tih godina utrostručena, te su ukupni urodi 1998. godine bili veći od 3.000 tona. Zatvaranjem pogona za preradu “Kalnik” u Varaždinu početkom novog milenija nestaje tržni uzgoj mrkve za industriju, ali naprednija obiteljska gospodarstva usvajaju tehnologiju i mehanizaciju prilagođenu robnoj proizvodnju svježe mrkve za ljetnu potrošnju ili ljetnu sjetvu za jesensko skladištenje i zimsko trženje mrkve. Na većim se površinama zadnjeg desetljeća za vađenje mrkve kupuju kombajni (De Wulf) koji u jednom prohodu podrivaju mrkvu, sustavom remenja zahvaćaju lišće, čupaju ukupan urod (vidi fotografiju) i prijenosnom vrpcom dovode do uređaja gdje se lišće odreže, a korijen odlaže u spremnike. Za učinkovit rad takvih strojeva lišće mrkve u vrijeme vađenja mora biti zdravo i čvrsto. Osim pogodnog zemljišta i dostupne vode za navodnjavanje, ograničavajući čimbenik uspješnog uzgoja mrkve su neželjene biljke (korovi), štetnici (među kojima je najčešća mrkvina muha) i uzročnici biljnih bolesti. Najčešća bolest mrkve je palež lišća (Alternaria dauci) koja u povoljnim uvjetima uzrokuje potpuno sušenje nadzemne zelene mase (vidi fotografiju). Uz štete koje nastaju zbog smanjenog uroda, na zaraženim je poljima otežano ili onemogućeno strojno vađenje mrkve. Primjena kemijskih sredstva za zaštitu bilja u usjevima mrkve je često ograničena zbog mogućih rezidua u zadebljalom korijenu, odnosno mrkva namijenjena za dječju hranu ne smije se kemijski tretirati.
Prvi simptomi na lišću mrkve se pojavljuju 8-10 dana nakon optimalnih uvjeta za infekciju u obliku malih, nepravilnih, tamnih lezija ili pjega. Pjege se brzo povećavaju, međusobno spajaju, a zaraženo tkivo postaje tamno-smeđe ili crne boje. U povoljnim uvjetima za razvoj vrste Alternaria dauci oboljelo lišće mrkve se brzo suši, a usjev izgleda kao spaljen. Starije je lišće najprije zaraženo. Opisane se pjege obično prvo pojavljuju na rubnom dijelu, a naknadno i na ostalim dijelovima rascjepkane liske i lisnim peteljkama. Simptomi na peteljkama su slični onima na lisnoj površini, ali su te pjege značajno izdužene (vidi fotografiju). U zdravstvenom nadzoru sjemenskog usjeva mrkve naročitu pažnju posvetiti uzročniku paleži lišća, jer osim listova može biti zaražena glavna stabljika sa cvjetnim organima (štitac) (vidi fotografije). Rano inficirani cvjetovi ne daju klijavo sjeme, ali iz kasnije zaraženih sjemenjača dobivamo sjeme dobre energije rasta i razvoja.
U područjima s kontinentalnom klimom zaraženo sjeme, zaostali zemljišni biljni ostaci ili oboljela divlja mrkva predstavljaju osnovni izvor zaraze paleži lišća mrkve u novoj vegetaciji nakon zimskog mirovanja. Premda postoje razlike u osjetljivosti kultivara mrkve na palež lišća potpuno otpornih sorata ili hibrida na tržištu nema. Ipak se preporučuje sjetva tolerantnijih sorata ili hibrida mrkve (npr. Bolero, Carlo) jer se broj usmjerenih tretiranja fungicidima smanjuje. Epidemijski razmjeri paleži lišća mrkve su često zabilježeni u uvjetima sjetve zaštićenog ili zdravstveno ispravnog sjemena, pa se smatra da poštivanje plodoreda i prostorna izolacija predstavljaju značajnu mjeru biljne higijene koja umanjuje potencijal bolesti. Zaraženo je sjeme važan način širenja paleži lišća mrkve, naročito u nova područja gdje bolest još nije poznata. Uzročnik bolesti se na odbačenim i zaraženim biljnim ostacima može održati 30 do 52 tjedna. Odbačeni zadebljali korijen mrkve nakon zimskog skladištenja na otvorene hrpe u polje također predstavlja izvor bolesti. Zbog specifičnih nametnika mrkvu ne treba sijati na istu površinu 4-6 godina, a u sjetvi koristiti kalibrirano sjeme tretirano protiv gljivičnih bolesti. U nekim se zemljama mrkvu na istu površinu preporučuje sijati svake treće godine. Tipično za vrstu Alternaria dauci je obilno formiranje konidija u optimalnim uvjetima na nekrotičnom tkivu i naknadno širenje zračnim strujanjem. Uz vjetar 2-3 m/s konidije se šire tijekom dana u usjevu, a najviše u razdoblju 11.00-14.00 sati. Postoje mnogobrojna istraživanja o utjecaju meteoroloških uvjeta na patogenezu paleži lišća mrkve, a smatra se da temperature 14-28ºC, određeno razdoblje vlaženja lisnog tkiva (barem 6 h) i povišena relativna vlažnost zraka (barem 90 %) pogoduju jačem razvoju paleži lišća mrkve. Uvjeti za infekcije mogu biti reducirani noćnim temperaturama značajno ispod 12ºC i dnevnim vrijednostima većim od 31ºC. Ljetne oborine, navodnjavanje usjeva kišenjem, rosa i magla značajno pospješuju razvoj bolesti. U područjima intenzivne proizvodnje mrkve mjere zaštite protiv paleži lišća bez prognozne službe počele bi se provoditi kad je usjev razvio lišće visine 20-tak cm od površine tla i ovisno o količini oborina ponavljale bi se svakih 7-10 ili najviše 12 dana. U nekim područjima proizvođači mrkve započinju zaštitu tek nakon pojave prvih znakova bolesti u polju ili nakon određenog razdoblja od obavljene sjetve.
U Međimurju tržni proizvođači siju usjeve mrkve u dva različita roka: 1) rana proizvodnja započinje krajem zime ili rano u proljeće (najčešće u prvoj polovici ili sredinom ožujka), a zadebljali se korijen vadi od početka lipnja, 2) na poljima s navodnjavanjem početkom ljeta (najčešće krajem lipnja ili početkom srpnja) započinje proizvodnja mrkve za berbu u kasnu jesen, te skladištenje i prodaju tijekom zimskog razdoblja. Jače su napadnuti usjevi za kasnu berbu ujesen, naročito ako se u blizini nalaze polja iz rane proizvodnje koja nisu tržena tijekom ranog ljeta. U rano posijanim proljetnim usjevima prvi znakovi paleži lišća se pojavljuju tek 100 dana nakon sjetve i nemaju značajan utjecaj na visinu prinosa, dok je u usjevima mrkve posijanim u rano ljetnom razdoblju moguća pojava simptoma paleži lišća već u razdoblju kraćem 60 dana od sjetve. Iskustva su pokazala da u najsjevernijoj hrvatskoj Županiji praćenjem meteoroloških uvjeta bitnih za prognozu paleži lišća mrkve najveću ekspanziju ove bolesti bilježimo od kraja mjeseca srpnja, te naročito tijekom kolovoza i rujna. Zbog blizine rijeke Drave i razlike u temperaturi dana i noći u međimurskom su uzgojnom području mrkve učestale rose i jutarnje magle tijekom srpnja, kolovoza i rujna, pa u tom kritičnom razdoblju valja provoditi usmjerene mjere kemijske zaštite lišća mrkve.
U područjima gdje se tijekom toplog ljetnog razdoblja usjevi mrkve natapaju kišenjem ili su česte ljetne oborine, odnosno kada bilježimo brojna jutarnja vlaženja lišća u trajanju barem 4 sata zbog riječnih blizina (rosa, magla) potrebno je pored svih mjera biljne higijene provoditi i usmjerenu zaštitu primjenom fungicida. Na području Sjedinjenih Američkih Država najčešće su u tu svrhu koristili iprodion, kaptafol, mankozeb i klortalonil, dok se u novije vrijeme sve više primjenjuju azoksistrobin i piraklostrobin. U istraživanjima učinkovitosti različitih fungicida i njihovih kombinacija na djelotvornost bolesti lišća mrkve (Alternaria, Erysiphe) u razdoblju od 1989. do 1995. u Nizozemskoj je najbolja učinkovitost protiv paleži lišća dobivena primjenom difenkonazola i kombinacije iprodion + karbendazim. Švicarska istraživanja uz tri aplikacije s razmakom tretiranja 12 dana potvrđuju vrlo dobru učinkovitost pri suzbijanju paleži mrkve primjenom pet djelatnih tvari (azoksistrobin, difenkonazol, mankozeb, klortalonil, iprodion). Na području Velike Britanije dobra je zaštita osjetljive sorte mrkve Nairobi tijekom trogodišnjih istraživanja dobivena primjenom azoksistrobina, tebukonazola i iprodiona.
U središnjem Međimurju je tijekom dvogodišnjih istraživanja provjerena djelotvornost 19 različitih pripravaka na uzročnika paleži lišća (Alternaria dauci). Na usjevima mrkve (sorta Samson) posijane u ljetnim rokovima u razdoblju od kraja kolovoza do sredine listopada obavljeno je 5-6 usmjerenih zaštita, uz primjenu 500-600 litara škropiva/ha. Prva tretiranja su obavljena prije pojave prvih znakova bolesti u pokusnom usjevu. Razmaci tretiranja su ovisili o količini oborina od zadnje aplikacije (ponavljanje tretiranja nakon 30-50 mm kiše) te su iznosili 6-18 dana. Najbolji rezultati u ocjeni djelotvornosti različitih fungicida na palež lišća mrkve u Međimurju su dobiveni primjenom slijedećih djelatnih tvari: piraklostrobin & metiram, azoksistrobin, boskalid, iprodion & karbendazim, difenkonazol, te trifloksistrobin & cimoksanil. Vrlo dobri učinak pokazuju još klortalonil, propineb, tolilfluanid i fluazinam. U Hrvatskoj dopuštenje za suzbijanje paleži lišća mrkve imaju samo pripravci Quadris SC (azoksistrobin) u količini 1,0 lit./ha i Signum DF (piraklostrobin & boskalid) u količini 0,75-1,0 kg/ha, uz propisanu karencu za oba fungicida 14 dana. Premda neke zemlje u organskoj ili ekološkoj proizvodnji mrkve za suzbijanje bolesti lišća preporučuju primjenu bakarnih pripravaka, primjenom bakrenog-hidroksida (Champion, Kocide) pokusima u Međimurju nije dobivena zadovoljavajuća djelotvornost na uzročnika paleži lišća (Alternaria dauci). Prema stranim istraživanjima postoje dobra iskustva kontrole paleži lišća mrkve primjenom nekih ne-fungicidnih pripravaka, npr. antagonističkih mikroorganizama (Bacillus subtilis), SAR-spojeva i biljnih hormona (giberalina).