MOJ TJEDAN

U Studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu proteklog su tjedna hitno iselili sve stanare trećeg kata jednog od paviljona, a među “beskućnicima” su se našle i moje dvije kćeri, studentice pete i četvrte godine PMF-a i PBF-a. Razlog, koliko banalan, toliko i ozbiljan - najezda stjenica u studentskom domu, zbog kojeg mi je cijeli protekli tjedan prošao u brizi za događanja na privremenoj zagrebačkoj adresi mojih cura. Zašto o ovome pišem? Zato što su se stjenice u Zagrebu pokazale kao sjajan primjer načina na koji funcionira cijelo naše društvo. Naime, gamad koja gricka ljude i siše im krv u domu se pojavila prije oko tri tjedna u jednoj od studentskih soba, ali su odgovorni u tišini iselili dvije studentice, dali im bolji smještaj i sugerirali im da o tome šute. Potom je njihova susjeda, ne znajući zašto se svako jutro budi puna svraba i flekova, zatražila liječničku pomoć i tek nakon tjedan dana hodanja od specijalista do specijalista i jednog snimanja pluća, otkrila da zapravo živi i spava s tisućama stjenica. Za razliku od svojih kolegica, ona nije šutjela. Stjenice su postale javna stvar i tek nakon što je po hodnicima Doma krenula studentska pobuna, glavešine su odlučili reagirati. Podijeljeni su besplatni žetoni za veš mašine, besplatan prašak za pranje, studenti su iseljeni kat više, a sigurno će pasti i kakva isprika. Evo, upravo tako funkcionira i naše društvo - prvo se mudro šuti i pokušava se glavu zariti u pijesak, zatim se stvari pokušavaju zataškati, a tek kada sve skupa dosegne određenu kulminaciju i kada je već mnogo “žrtava”, ide se u rješavanje problema. A tko mi je kriv, pa ne mogu svojim studenticama priuštiti nekakav pristojan višesobni stan u Zagrebu...
Narcisi
Manje-više su poznati svi (ozbiljniji) kandidati za čelna mjesta u Županiji, gradovima i općinama. Izbori će uskoro, a među potencijalnim kandidatima našao se i zanimljiv lik, Narcis, iza kojeg stoji jaka politička stranka u Međimurju. Uglavnom, mladac se našao u jednoj gradskoj ustanovi i, zamislite vi to, a ovo je priča iz prve ruke, jedna od službenica nije znala kako je tipu ime. Ljubazno ga je pitala, a mladac se uspjenio, ne shvaćajući kako je moguće da netko ne zna Njegovo me. Za-mi-sli-te vi to! Njegovo ime ne znaju. Njegovo, kandidatovo. Prestrašno. Daj Bože da ga izaberu na funkciju na koju puca jer drugo nismo ni zaslužili, nego da nas vode budaletine i nesposobnjakovići. Narcisi koji misle da su popili svu pamet svijeta. A onda ćemo se praviti nevješti i odbijati vidjeti da nam je politički prostor zagađen stjenicama koje nas grickaju i piju nam krv.