MOJ TJEDAN: Jednu već nećemo, još dvije ukidamo?

Sustav komora općih, granskih, specijaliziranih... funkcionira u okruženju kojem nominalno od 1. srpnja ove godine pripadamo. Imamo gospodarsku komoru, obrtničku, poljoprivrednu... Međutim, naš sustav izaziva tek pažnju incidentno (kad, recimo, neka gramziva šefica u HGK-u, odgrne nekamo milijune kuna, usput: pa kaj mi nemamo reviziju?!), ali ne i kada treba promisliti može li naš sustav, sukladan sustavima u okruženju, uzeti bod više za naše gospodarstvo, obrtništvo, poljoprivredu...
Naime, kaj? I u Međimurju se može vidjeti da nam je zapravo svejedno, da se ne mičemo sa svojega grunta niti onda kad bi to moglo biti i nekaj dobro. Važnije je da nam ostane prilika za jafkanje o krizi, o lopovima, o prljavim politikama itd.itd.itd...
Dokazujem: baš prošli, moj tjedan, pratio sam zbivanja u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori, redovne izbore. A što je izborna baza? Samo, vjerovali vi ili ne: 1.271 obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (i PG-i, poduzeća) iz cijele Hrvatske! Izborima, naime, mogu pristupiti oni koji su se pisano izjasnili o članstvu i uplatili (dobrovoljno) članarinu do 1. rujna ove godine, kada je zatvorena lista birača.
Zato što je obvezatno članstvo ukinuto baš onda kad se u seljačkim prosvjedima pokazalo da Komora postaje za svaku vlast preorganizirana i prevelika snaga koja u ime seljaka (poljoprivrednika) stavlja na stol prava pitanja!
Članarina je bila simbolična: 0,5% od primljenih poticaja. Za većinu poljoprivrednika oko 100 kuna godišnje. Znači, za drobiž su imali pravo putem Komore makar nešto reći!
HPK je od obvezne članarine imala oko osam milijuna kuna godišnje, sad jedva stotinjak tisuća kuna, a ‘ko se oče spominati s bokcima?! Tako je to Vlada ciljano učinila.
Ali nije samo sve do (ove) Vlade. Sad se pokazalo da jednu komoru (poljoprivredničku) sami nećemo, a još dvije ukidamo na isti način (gospodarsku i obrtničku).
I gledajte što se događa: u Međimurju je 6.715 OPG-a (plus obrti i poduzeća) s pravom pristupa HPK-u. Znate koliko ih se prijavilo, platilo članarinu? Slovima: pedeset tri! I samo je pet kandidata za glavnu skupštinu HPK-a (na svakih započetih trideset članova u evidenciji, jedan delegat bira se u skupštinu). Da je svaki peti međimurski OPG platio članarinu, imali bismo većinu u nacionalnoj skupštini! Ne treba to Međimurcima ni poljoprivrednicima drugih krajeva, ali pokazuje da se – s vremenom – kad ovoj ili nekoj novoj vlasti bude trebalo, s manipulacijom može zloupotrijebiti i dobar sustav kakva bi mogla biti Poljoprivredna komora (i ostale dvije i sve strukovne). Neće to napraviti poljoprivrednici, ali netko bi, jednom, sutra već ili prekosutra, mogao.
Na kraju, nabrajam ljude koji imaju još volje boriti se za prava svih poljoprivrednika i kad to izgleda uzaludno: kandidati za skupštinu HPK-a iz Međimurja su Franjo Dodlek iz Belice, Igor Rešetar iz Kuršanca, Marija Vranović iz Gardinovca, Zlatko Orsag iz Vularije i Zvonimir Babić iz Sv. Martina na Muri. Želim im puno strpljenja i sreće.