MOJ TJEDAN: Koliko malih Sanadera imamo?

Smjene na čelu izvršne vlasti u nekim gradovima i općinama na nedavnim izborima na vidjelo iznose niz nepravilnosti u njihovim financijama – u nizu razgovora o tome su nam govorili novi čelnici u Selnici, Gornjem Mihaljevcu, Strahonincu, Svetoj Mariji i Donjem Kraljevcu. Otkriva se niz dubioza, nenamjenskog trošenja sredstava, iz vlastitih izvora i onih dobivenih od države, trošenja pred kraj mandata kad su iznosi ograničeni, čudnih stavki rashoda koje “mirišu” na skretanje javnog novca u privatne džepove i sl. (Grado)načelnici za raspolaganje javnim novcem imaju i zakonsku, ne samo političku i moralnu odgovornost - znači li to spomenuto da će se i službe koje progone kršenje zakona time pozabaviti vođene tzv. javnim pogovorom? Policija neće, rekao nam je Zdravko Kolarić, glasnogovornik PU međimurske. To područje je zahtjevno, traži puno angažmana, a u igri nisu samo činjenice, već i ocjene što je u okviru zakona, a što ne. Načelnik koji smatra da mu je prethodnik kršio zakon neka podnese prijavu, kaže Kolarić. Ni potpis pod prijavu nije nužno jamstvo ozbiljnosti i utemeljenosti. Prijava protiv općinskih čelnika nekako najviše bude baš u predizborno vrijeme. Policija će, naravno, obaviti svoje ako dobije nalog Državnog odvjetništva, kaže Kolarić. Odvjetništvo će reagirati i ako u novinama vidi da bi trebalo provjeriti je li novac građana trošen u skladu sa zakonom ili ne. Ali tu je i Državna revizija kojoj je osnovni zadatak provjeravati zakonitost trošenja proračunskog novca. Ako nalaz bude ozbiljno loš (besprijekorni su rijetkost), ona će obavijestiti Državno odvjetništvo koje je onda obvezno nešto učiniti.
USTROJ LOKALNE SAMOUPRAVE TREBA MIJENJATI
No, pravo je pitanje je li kazneni progon dovoljan lijek za ove nevolje. Jasno da treba istjerati kaznenu odgovornost za one koji su spiskali, ponegdje čak ukrali, novac građana. No, valjda je sazrelo vrijeme da se porazgovara o puno korjenitijem rješenju - pretresanju samog sustava lokalne samouprave koji nosi mogućnost ovakvih zloporaba. Sadašnji ustroj u slučaju Međimurja znači 25 malih parlamenata i 25 malih premijera, prirodom svog položaja i u iskušenju da budu mali Sanaderi, netko samo neodgovoran ili nesposoban, a netko možda i osobno nepošten. Ali ne radi se samo o tome. Svaki mali parlament traži i odgovarajuću servisnu stručnu službu, tj., administraciju. No, “parlament” nosi i odgovarajuće obrasce ponašanja, npr., iscrpljivanje u proceduralno tehničkim začkoljicama, već prije razgovora o tome što treba učiniti za mjesta u našem gradu ili općini, ponekad i umjesto njega. To je čitava nadgradnja koja ljudima navodno, doslovce, fizički približava parlamentarnu demokraciju, a zapravo sve odluke usporava. Alternativu ni ne treba tražiti, model je poznat – Međimurje je bilo jedna općina, zovimo je sada županijom, s mjesnim zajednicama - neka sad budu općine koje su imale pravnu osobnost i žiro-račun. Vodile su ih skupštine koje su činili volonteri jer im je bilo stalo do svog mjesta, a ne vođeni (političkom) taštinom. Nije bilo jedinstvenih i nejedinstvenih upravnih odjela. Funkcioniralo bi to i danas.