MOJ TJEDAN: Ma, mi nemamo pameti!

Kad razmišljam što uvrstiti u “moj tjedan”, obično mi se “skmiči”. Zato što je u tjednu moguće naletjeti na toliko stvari o kojima bi trebalo napisati pet puta po dvije kartice, a ne samo dvije, jer redom su u kategoriji “ljudi, pa mi nemamo pameti”, ali dok se nađe mjesta, ode tema! Pa se onda obično, kako moje kolege, tako i ja, zakačim za jednu ili dvije koje su baš nešto iskočile, ne uvijek siguran da sam retke potrošio na onu “najpraviju”.
JA “PIJEM PRAHE”
Naime, kaj? Ne mogu si pomoći, ovisnik sam o dnevnim informacijama. Da gledam sve dnevnike već sam se potužio, sad ima nešto novo. Kad vidim u dnevnicima da novac iz Europe ne dolazi jer nemamo tamo nekakav software ili da je Prva druga, mimo znanja Prvoga, sazvala što druge druge, što ministre, zapravo samo neke, da se ustrajno i dalje ne miješa u svoj posao, nego u tuđi, da bi ona sad, tobože, dokunila birokraciju i trgnula lijene, ustrašene poduzetnike na investiranje, više mi nije dosta daljinski. Niti redovni odlazak na večernju tribinu u “moju krčmu” u kojoj se u raspravi ni o čemu može čovjek malo ispuhati. Sad si poslije dnevnika treba “spiti praha”.
A KAJ PIJU BANSKI DVORI?
Što mogu misliti o navodno energičnim nastojanjima Vlade u dokidanju opće krize rušenjem birokratskih barijera kad tijekom tjedna naletim na upravo suludi primjer u praksi, u ovoj dolini suza svjetlosnu godinu udaljenoj od blještavila Banskih dvora. Tamo je, izgleda stalno bal, što me ne smeta, ali ljudi, kaj se tam pije?
Tjednima se već zna da stiže novi, talijanski investitor u prelošku Gospodarsku zonu Sjever. Nakon kapitala iz Amerike, Austrije, Slovenije i nešto domaćeg, stižu i Talijani.
Imam informaciju iz prve ruke, nije pod embargom, pa evo što sam na svoje oči vidio na ugovoru: zovu se Paolo i Riccardo Beschin i Giuseppe Lamborghini. Koji? Pa onaj! Sportski automobili i traktori. Da, taj Lamborghini! Uzimaju 26.000 kvadrata u zoni, gradili bi tvornicu proizvoda od gume vrijednu 55 milijuna kuna (hala od 5.000 kvadrata), u prvom naletu otvaraju 38 novih radnih mjesta, a Grad Prelog takvom investitoru (odlukom Vijeća) daje i privlačnu cijenu zemljišta.
I u čemu je problem? Problem je u tome što Talijani ne mogu odjednom platiti što su kupili (cca 290.000 eura u roku od 30 dana) jer za svaku transakciju (urednu, preko banaka!) veću od 100.000 eura postoji procedura koja traje danima, tjednima. Naših nekoliko agencija (lovci na sumnjivi kapital?) mora sve to provjeriti, odobriti, potvrditi, dati nekakve kodove za transakcije, po tom kodu taj dan toliko i toliko... Ljudi, čisto ludilo! A ja sam naivno mislio da takvim investitorima netko prostire crveni tepih.
Ma, mi nemamo pameti! Zato što znam: Talijani će platiti u roku u kojem naša administracija to omogući, svakako dužem od 30 dana, ali ne svojom krivnjom. A onda će revizija iduće godine tetovirati gradsku vlast - a zašto kupac nije platio u roku od 30 dana?! Ha, zašto?! Što skivate?! Ha?!