MOJ TJEDAN: Zdalka se bolje sve vidi

U trideset trećoj godini staža prvi sam put bio, nizom slučajnosti, “aut” iz posla praktično šest tjedana! Tri na godišnjem, pa sam počeo raditi, pa me skršilo bolovanje iz kojeg sam se iskopao nakon petnaest dana, fala doktorima! I sad mi je uletio po rasporedu Moj tjedan. O čemu, kad sam bio izvan pogona? Ma, ima o čemu... 

Naime, kaj? Bez dnevnih obveza, gutao sam lijekove, hodočastio specijalistima, svraćao “u podrum krvopijama” i stekao iskustvo kakvo nisam imao i zbog kojeg mogu napisati riječ, dvije o našem zdravstvu. Po čekaonicama vrijeme trošeć čitanjem novina, stvari sam gledao izdaleka, više nego inače... I komentiram, obogaćen stečenim spoznajama na mom prvom “pravom” bolovanju (ni gripe nisam preležavao), tri stvari.

Prvo... 

Zdravstvo ne valja!? To je uvredljiva fraza za beskrajno strpljive i susretljive medicinske sestre, za liječnike od opće medicine do specijalista (četvorici sam prošao kroz ruke) kojima bih mogao pisati samo hvalospjeve. Znate odakle je to - “zdravstvo ne valja”? Dva su izvora.

Jedan je u resornom Ministarstvu i nebrojenim službama koje su okovale zdravstvo administrativnim terorom: uputnica i nova uputnica, pa interna, pa recepti u bojama, šifre, imate dopunsko, nemate... Drugi izvor: čekaonice.  Pola pristiglih su zapravo hipohondri, ali sjajni internet dijagnostičari, upućeni do bola baš u sve, ne dolaze liječniku na pregled, već ih tetovirati kakvu oni  trebaju uputnicu, koji recept, a usput vam, nasilno, bezobzirno i pokroviteljski “kak iskusni betežniki” postavljaju dijagnozu i upućuju što treba doktoru reći, jer vam inače ne bude dal... Možda u zdravstvu puno toga ne valja, ali koliko vidim, ono što ga guši i što ne valja - izvan je ordinacija.

Drugo...

Rekoh, čitao sam (sve) novine i ponosim se što radim u lokalnim novinama. Zato što u njima nema prenemaganja i jezičnih nakarada kojima (uglavnom u citatima izjava visokih dužnosnika) se mobbingira narod s toboš jakim pojmovima. Od zabavnog štiva u kojem se celebrityji prenemažu na eventu, pa neizmjernih koristi koje mogu ostvariti program koji garantira, jer su nakon brainstorminga najkvalitetniji human resourcesi tako zapisali u master planu, da će outsourcing donijeti (npr., zdravstvu) win-win situaciju. Ako to nejde, onda idemo u spin off jer nama treba clean start u ovoj krizi, sve nam je u padu i ne čeka nas soft landing. Ste me razmeli? Ne? Pa u tome i je štos. Sad bar razmite kaj vam delaju? 

Treće...

Najkraće: sram me pred ljudima koji noću, skrivećki, posramljeni u neimaštini u koju su zapali, skupljaju boce, da bi ujutro imali za raženi i mlijeko. A “mi” udžbenike (odlučeno je na županijskoj skupštini) plaćamo iz proračuna i onima koji imaju auto skuplji od sto radničkih plaća, rentaju apartmane na moru i igraju se s najskupljim mobitelom i tabletom dok piju espresso. Takvima isto treba olakšati teški socijalni položaj?