Na grobljima je zakopan i - zdrav razum...

Kriza je... Čujete to svuda ako niste doma izolirani od svih i svega. Pa nikaj nejde, nikaj se ne (i)splati... Prestao sam vjerovati u krizu (već pisao: nama niti kriza ne uspijeva) jer cijeli MOJ TJEDAN gledam kako ljudi nerazumno troše, jure tražeći “akcije” da bi kupili - što!? Lampaše! I “aranžmane”... Histerija koja mi beskrajno (godinama) ide na živce, pa počinjem od kraja prema početku tjedna.

Naime, kaj? O kakvoj krizi je riječ kad ljudi tisuće kuna odnose na groblja, toboš da bi dokazali ljubav prema pokojnima, a dokažu tek da je važnije “kaj budu ljudi rekli”: da li se “kak treba reskeralo” za aranžman, je gruft popločen s lampašima ili stane još koji... Važnije je to prenemaganje, nego prisjećanje o Danu mrtvih, Danu Svih svetih, na one koji više nisu s nama?! Pa se potroši preko svake mjere, lažuć sami sebi da je to “tradicija”!?

A tu, osim toga, nije kraj. Komunalne tvrtke - izvještavat će nas načelnici po općinama ovih dana - (na)platit će posebno zbrinjavanje stotina tona te proklete plastike jer je to - opasni otpad! A toboš smo svi ekološki osviješteni. Nit smo ekološki, nit gospodarski (financijski) osviješteni. A s generacijama naših predaka zakopan je, izgleda, i zdrav razum. Mi, kakvi jesmo, nemamo ga više.

MANDARINE

Još 2008. godine “slikao sam za novine” Hrvoja Kolmana, poljoprivrednika iz Nedelišća, utemeljitelja portala www.FINOTEKA.com na kojem poljoprivrednici najširem tržištu izravno nude svoje proizvode. Danas je više od dvije tisuće ponuditelja na toj Kolmanovoj burzi prave domaće hrane, pristupačnije cijenom od uvoznog smeća, pa se ponosim što sam ga baš ja prvi predstavio javnosti. Prošle se srijede sa šleperom mandarina koji je “planuo” na čakovečkom sajmištu dokazalo i da je Kolmanova ideja izvrsna (veza je bio i fejsbuk) i da možemo, organizirani, doskočiti nakupcima, prekupcima, kartelima trgovaca... Recept smo našli, samo postoji tu još nešto birokratskih zapreka koje bi trebalo razrovati motikom kako bismo jeli zdravu hranu, da proizvođači ostvare pristojnu zaradu za mukotrpan rad u polju, štali, voćnjacima, da funkcioniramo normalno kao ljudi. A ne kao kukci pod kotačima globalnih trgovačkih kartela.

LUK I VODA

Zar je normalno, priča mi kolega Dražen Kovač o situaciji s gospodarstva Ivana Srpaka iz Palinovca (jedan od najboljih međimurskih ratara sa sinovima, snahama, unučadi) kod kojeg je bio početkom tjedna, da mu za prvoklasni luk danas otkupljivač(i) nudi tek 90 lipa za kilogram!? Kad je to luk vrijedio manje od krumpira!? Luk je kvalitetan i čvrst, ali zbog “vodene” godine, ima tamnu ljusku. Otkupljivač(i) to koristi kao izgovor za rušenje cijene! U trgovačkom centru bilježimo da se crveni luk trži po 6,99 kn, žuti po 11,65 kn, srebrenac po 9,99 kn, a ljubičasti po 10,63 kune za kilogram! Sad vidite zašto sam napisao da je s generacijama naših predaka na grobljima zakopan i naš - zdrav razum?

Ljudi, moramo se pribrati. Daj, nek neko stisne “reset”!