Neshvaćen vijećnik Zorčec

Proizlazi da u gradu moraš biti pod gradonačelnikovom paskom i milošću da bi bio uočen i moguće od njega nominiran za neko priznanje. Osobno, srećom, nisam u tom krugu. Uostalom, nema ni ikakvog razloga za to. No, obzirom na moja zanovijetanja, moglo bi me eventualno dočekati nešto sasvim suprotnog od priznanja. Čakovečki čif Štef, možda i ne htijući, osobno sam potpiruje dojam autokratskog vlastodršca u gradu u kojem trenutačno ima apsolutnu vlast.

Tako je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća vijećnik Josip Zorčec upitao zašto neka od lokalnih televizija ne bi izravno prenosila ili s odgodom emitirala snimke sa sjednica? Kovač je uzvratio: „Draže mi je ići među ljude, razgovarati s njima, nego se gledati na televiziji!“ Čovjek se opet zanio, pa sebe našao kao najglavnijeg čak i u Gradskom vijeću! Zna on, da bi bio najviše fokusiran od lokalnih televizijskih kamera. Ta, on ih dobrim dijelom i plaća. No, Zorčec je želio upravo suprotno. Da se barem ponekad pojavi i čuje i neko drugo lice, koje nije dio bezpogovorne vladajuće glasačke mašine, a ne da se uvijek, kad je o gradu riječ, u medijima javlja samo gradonačelnik. Dakako, kad se nečim može pohvaliti, ili kad njega hvale (...)

(kolumnu Ivice Žiškovića Zanovijetanja u cijelosti pročitajte u novom broju Međimurja koji je u prodaji od 30. travnja)