NOVINE SU MRTVE! – živjele novine!

Parafraza poznate stare uzrečice o smjeni kraljeva na francuskom prijestolju („Le roi est mort – vive le roi!“ u smislu: kad je već umro jedan, neka živi drugi!) najbolje označava jednu „sitnicu“, na prvi pogled iz novinske, a zapravo iz političke prošlosti ovoga kraja. Premda nije zabilježena u (pisanim ) povijestima ili podsjetnicima na različite druge i drugačije „sitnice“, vrijedi spomenuti da se ta, o kojoj je ovdje riječ, dogodila prije ravnih devedeset godina. Tada je, naime – točnije: u srijedu „dne 5. aprila 1922.“ – bio objavljen broj čakovečkih „Medjimurskih Novina“ koji vrijedi upamtiti. Bio je, naime, posljednji od njih sto sedamdesetak, koliko se svega od 5. siječnja 1919. nanizalo toga lista koji je spomenutoga dana, još u pravoj „mladenačkoj dobi“ od samo pune tri godine i tri mjeseca, „zauvijek zaklopio svoje umorne oči“, kako su u svoje vrijeme znali eufemistički završavati nekrolozi bez obzira na dob i razlog smrti pokojnika. Bio je to, prema podnaslovu novina, „pučki tjednik“ ali itekako obojen bojom Demokratske stranke, kasnije Samostalne demokratske stranke, koju su vodili Ljubomir Davidović i (tada još) Svetozar Pribićević, istaknuti političari još iz obrenovićevskih i khuen-hederváryjevskih vremena.
Gledatelju iz gotovo stoljetne udaljenosti, jednako kao i tadašnjoj javnosti, može se činiti da se taj nestanak-prestanak dogodilo neočekivano, iznenada, bez prethodne i na „partecetlima“ standardne „duge i teške bolesti“, ali novine su same priznale da je agonija duže trajala i nema razloga da se tomu ne vjeruje. U ovome, naime, slučaju nevelik „nekrolog“ napisale su si „Medjimurske Novine“ same, očito već ranije, i objavile ga kao nepotpisani uvodnik pod naslovom „Glas Medjimurja i Zagorja“ u svojem posljednjem broju, podsjećam, 5. travnja 1922.:
„Već od časa otkako smo načinili jedinstvenu organizaciju demokratske stranke za varaždinsku županiju i Medjimurje, javljala se počešće misao u našim redovima, da bi trebalo načiniti i jedinstveno glasilo za Zagorje i Medjimurje, kad imamo jedinstvenu organizaciju. Prijatelji ove misli navodili su mnogo razloga, koji govore za to, da se to što prije provede, tako da su i oni, koji se u prvom času nisu mogli sprijateljiti s tom idejom, zamalo uvidjeli, da je doista ne samo probitačnije, već i svrsishodnije za jedinstvenu organizaciju, izdavati jedno glasilo mjesto dva.
A otkako se znade, da je u zakonodavnom odboru prihvaćena dravska ili podravska oblast, u koju će spadati i Medjimurje, sve se većma osjećala potreba, da se ova zamisao o jedinstvenom glasilu što prije ostvari. Predsjedništvo središnjeg odbora okružnog odbora Demokratske Stranke za županiju varaždinsku i Medjimurje zaključilo je s toga, da imadu prestati izlaziti posebna glasila „Volja Naroda“ u Varaždinu i „Medjimurske Novine“ u Čakovcu, a mjesto njih izlazit će od sada zajedničko glasilo ‘Glas Medjimurja i Zagorja’.“
Ne može biti sumnje da su iza takve odluke i najave stajali Medjimursko Političko Društvo kao vlasnik i Fran Borić kao odgovorni urednik tih novina.
Svoj prestanak izlaženja približno tako obrazložio je 6. „aprila“ 1922. u svojem posljednjem broju i varaždinski tjednik istoga političkoga usmjerenja „Volja Naroda“ – samo pet mjeseci stariji od „Medjimurskih Novina“. (Prvi vlasnik, izdavač i odgovorni urednik bio je dr. Hinko Krizman, a pošto je on otišao na drugu dužnost i prihvatio se drugoga posla čak izvan Varaždina , sve njegove funkcije, uključujući i političko usmjerenje, u „Volji naroda“ od broja 9. izašloga 27. veljače 1919. preuzeo je Viktor Suligoj.)
Poznavatelji tadašnjih političkih okolnosti, koje se inače ne spominju u povijesnim prikazima i podsjetnicima međimurske prošlosti, znaju da je u svemu tome samo pola istine, a možda ni toliko. Druga je polovica, a možda i više od nje, u nizu činjenica od kojih je ovdje dovoljno navesti samo neke. Među prvima je da su i „Medjimurske Novine“ i „Volja Naroda“, vrlo brzo nakon svojega početka postale jasno i čvrsto opredijeljene za politiku koju „široke narodne mase“ Međimurja, Hrvatskoga zagorja i Podravine (barem ove gornje, „varaždinske“) nisu prihvaćale. Iz toga kao sasvim razumljivo slijedi da novine (i ostali „propagandni materijal“) koje propagiraju tu politiku nisu čitane – tada ljudi nisu imali ni novaca ni vremena za takav „luksuz“ – što znači da nisu niti kupovane, što dalje znači da im naklada pada ispod granice isplativosti, što još dalje znači upravo to što se dogodilo. Naime, da nije bilo tako, koje bi (u bilo kojem smislu) dobrostojeće novine odlučile napustiti svoj ugled, svoje dobro ime i svoj dobar, uspješan i unosan posao pa bez obzira na uvjete spajati se s nečim drugim, bez obzira na to kakvo?!
Nije suvišno, a nije ni pogrešno i ovdje spomenuti još nešto, a to je odgovor na pitanje zašto se to dogodilo upravo tada – usred godine, usred mjeseca, poslije nimalo „okrugloga“ 14. broja. I jedne i druge novine zauzimale su se za tzv. „Podravsku oblast“ – o njoj u posebnoj „Sitnici“ – i zaslugu za nju već pripisivale određenim „subjektima“. Nemoguće je da njihovi stranački „lideri“ nisu znali da od te oblasti neće biti ništa, pa je sasvim moguće da su svoj „potez“ s novinama povukli prije nego ih beogradska vlada demantira.

P.S. Gore navedeni „nekrolog“ imao je i svoj drugi dio s „tehničkim“ podacima:
„Ovo zajedničko glasilo izlazit će svake srijede na 6 – 8 stranica. U pretplati stajat će 40 dinara, za pola i četvrt godine razmjerno. Pojedini broj stoji 1 dinar. Svi pretplatnici „Volje Naroda“ i „Medjimur. Novina“ dobivat će mjesto ovih „Glas Medjimurja i Zagorja“. Pretplatu i sve drugo za upravu ima se slati na Upravu ‘Glasa Medjimurja i Zagorja’ u Čakovcu. Za oglase plaća se 3 Krune po kvadratnom centimetru u oglasnom dijelu, a medju tekstom 4 Krune.
Prvi broj ‘Glasa Medjimurja i Zagorja’ izaći če u srijedu, dne 12. aprila.
Uredništvo i uprava ‘Medjimurskih Novina’, koje današnjim danom prestaju izlaziti, oprašta se ovime od svojih čitatelja i pretplatnika i moli ih, da svojom suradnjom i pretplatom podupru ‘Glas Medjimurja i Zagorja“, koji će u svakom pogledu zastupati i nastavljati dosadašnji rad i ideje ‘Medjimurskih Novina’.“