OSOBNI POGLED

Na petak 13. u centru Čakovca dogodilo se - čudo! Usred bijela dana u kafić u starom pasažu uletjela je policija i nastao je dar-mar. Policija je provodila akciju Alkohol nije cool, kažu, usmjerenu na maloljetnike i protuzakonito konzumiranje alkohola u toj populaciji. Učinak ulaska policijskih službenika, s namjerom da razluče maloljetno od punoljetnog u smislu protuzakonito pripito od zakonito pripitog, urodio je nevjerojatnom reakcijom. Telefoni su se u našem uredništvu usijali. Ljudi zovu i kažu: policija je u raciji u kafiću na ulazu u stari pasaž zbog točenja alkohola djeci! Kad tamo... poveće skupine djece izlaze iz lokala, odlaze svaki svojim putem, a policijski službenici popisuju...
Petak 13. donio je ovom gradu nešto što se ranije nije događalo i što budi nadu da rješenje postoji. Da je na dohvat ruke. Pretpostavimo: bude li međimurska policija i dalje aktivna i dosljedna u provođenju akcije Alkohol nije cool na ovaj način, rađa se tračak nade da će kroz izvjesno vrijeme ozbiljno načeti problem. Maloljetnici možda neće biti baš jako na oprezu, al’ ima tko hoće - sigurno hoće vlasnici lokala.
ZAJEDNO SMO BAŠ - COOL
U akciju se možemo (i želimo!) uključiti i mi! Pratit ćemo “upade” policije u “fine” gradske i seoske lokale i - fotografirati. I zajedno ćemo biti baš - cool. Napast ćemo malograđanski karcinom koji je također prisutan, ali vrlo izlječiv eksponiranjem i strahom da “zlatno dijete iz fine familije” ne završi na stranicama novina u nekoj novoj akciji Alkohol nije cool. To je iskustvo koje ponavljamo i utvrđujemo svakog svibnja kad zavladaju maturanti. Tada je posebno aktivna ona vrsta roditelja kojima je najveća briga života hoće li im objektiv kakvih novina ili televizijske kamere uhvatiti “zlato” pijano ko majku kako se utapa u fontani u Perivoju Zrinskih ili klizi podom kakvog bircuza. Zanimljivo je bilo promatrati kadrove i atmosferu u petak, 13. studenoga, u prolazu starog pasaža kroz koji su na oba izlaza žurile skupine nečije djece, a onda se odnekle pojavio i pokoji zabrinut roditelj. Potom je, da cirkus bude kompletan, izašao mladić i rekao kako “nije u redu da se fotografira” i “nije u redu to što policija radi” jer on “ima 21 godinu i slavi rođendan”. Poželjeh mu sretan rođendan i odoh dalje s nadom da - ima nade. Još da prođe prijedlog pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić da se u zakon upiše 1.000 kuna kazne roditeljima za pijano dijete, problem je napadnut. Represijom? Naravno! A kako drugačije? Psihijatri i psiholozi desetljećima se ubijaju od (Sizifovog) posla (i) s mladim ovisnicima (o alkoholu koji je u Međimurju još uvijek ovisnost broj 1) Crkva je posve nedorasla svojoj janjadi koja direktno s vjeronauka ulijeće u birtije i pretvara se u - odojke. A državni inspektori ove zemlje napravili su “posao godine” - u 2008. u Hrvatskoj su uspjeli naplatiti 3 (slovima tri) kazne zbog prodaje alkohola djeci?! Ako oni koji krše zakon ili na bilo koji način sudjeluju u njegovu kršenju, ne čuju prevenciju, možda će bolje razumjeti bridak jezik represije. Primjere uspješnosti represije nalazimo u raznim domenama razvijenog svijeta. Mislite li da su Nijemci kulturniji narod od nas zato što većina vozača stane na pješačkom prijelazu kako bi propustila pješake? Nisu kulturniji, nego su ih žestoko lupali po džepu, pa su se naučili pameti (pardon, kulturi).

P.S.
Kad se potrefi petak, i još 13. u mjesecu, dvoznačno se tumači. Dok ga je jedni doživljavaju pehljivim i opasnim, drugi kažu trinajstica je sretna! I tog petka trinaestog u čakovečkom pasažu atmosfera je bila ambivalentna. Jednima se smrklo, drugima se probudila nada.