OSOBNI POGLED

Nemam potrebu na ovom mjestu obrazlagati što znači biti vijećnik u lokalnoj samoupravi, regionalnoj upravi i općenito predstavnik građana u bilo kojem obliku organiziranog društvenog djelovanja. No, nakon dugog vremena nereagiranja na istupe ljudi koji u takvim tijelima - ispod svake razine informiranosti, opće kulture, slojevitosti, upućenosti, morala i dostojanstva - predstavljaju svoje birače, ovih dana odlučih napisati koji redak.
Riječ je o činjenici da se dvjema nezavisnim vijećnicama u Općinskom vijeću Nedelišća, Dijani Posavec i Nevenki Posavec, Mesap d.o.o. našao na radaru kao sumnjiv objekt, pa su na njega usmjerile navođene rakete. Posvećujem se zasad prvenstveno istupu Nevenke P. koja kao vijećnica i predstavnica suvlasnika Mesapa d.o.o. nije uspjela naći mjeru i prilagoditi retoriku na pretposljednjoj i posljednjoj sjednici Općinskog vijeća, u trenutku rasprave o istom trgovačkom društvu.
Nazvala je središnju priredbu Mesapa održanu u lipnju “običnim seoskim sajmom”. Bilo je tu i težih prozivki (iako osobno ne vidim zašto jedan veliki seoski sajam ne bi bio i uspješan!), ali upravo je ova tvrdnja završila na naslovnici našeg tjednika. I? To je Nevenku Posavec toliko zaboljelo da je na prošlotjednoj sjednici Općinskog vijeća, posvećenoj samo poslovanju i budućnosti Mesapa d.o.o., među prvima stala za govornicu (što nije njezin običaj) i rekla da su “žalosne novine kojima je njezina izjava za naslovnicu”.
Te iste novine nisu “žalosne” kad Mesapu daju respektabilan prostor najavljujući događanja koja sajmu predstoje, kad o njima donosi reportaže i osvrte. Sve u najboljoj namjeri i besplatno. Te iste novine nisu “žalosne” kad se njezini novinari odazivaju Mesapovim press konferencijama i stručnim skupovima, ne bi li prenijele ono što ovdašnje poduzetnike zanima - pa barem u elementarnom obliku, kao informaciju.
Riječ je ovdje o dvostrukim mjerilima. Kad je dobro, onda smijemo napisati, a kad nije - uputno je da se suzdržimo. Zašto bismo? Izjave ljudi koji djeluju javno, u konačnici, govore o njima samima. A ne o novinarima i novinama.
Ono što uistinu jest
žalosno
... je to da u vodećim tijelima lokalnih samouprava i regionalnih uprava sjede ljudi, legitimno izabrani na izborima, koji uopće nisu (ili to nisu u potpunosti) svjesni da su ulaskom u npr. jedno općinsko vijeće postali javne osobe i da samim time njihovo djelovanje biva izloženo oku, uhu i sudu javnosti. Žalosno je to što se u takav oblik rada upuštaju ljudi skromnih intelektualnih kapaciteta, suženih horizonata, niskog praga tolerancije, niskih ili upitnih općih standarda, sterilne percepcije javnosti - onakve javnosti kakvom je samo oni zamišljaju.
U svom izlaganju, na sjednici održanoj 15. srpnja, Nevenka Posavec rekla je da “ima Mesapovih priredbi koje nju uopće ne zanimaju i na njih neće doći, ali ima i onih koje je zanimaju, pa će na njih doći”.
Nije važno koje su to Mesapove priredbe koje Posavčevu ne zanimaju. Važno je to da ona kao općinska vijećnica - javno i potpuno otvoreno - ističe da neće osobno obići sajamske priredbe koje je tematski ne interesiraju, ali će zato potrošiti prilično riječi u kritičkom osvrtu na temu poslovanja Mesapa d.o.o.?
Smatram sramotnim da netko tko je vijećnik u jedinici lokalne samouprave ili regionalne uprave javno, nedvosmisleno potvrđuje da svojom osobom, kredibilitetom i autoritetom - pojavljivanjem na određenom događaju, neće dati podršku gospodarskom, društvenom, kulturnom i svakom drugom djelovanju koje je u domeni lokalnog ili regionalnog.
Politička korektnost i inteligencija nalažu da se takvim događajima da na važnosti upravo vlastitim pojavljivanjem. Time “javni djelatnici” šalju poruku građanima da pozdravljaju određene projekte, institucije, hvalevrijedne ideje...

P.S. Nevenka Posavec u svom izlaganju 15. srpnja, među ostalim, je rekla i to da svojim izjavama s prijašnje sjednice Općinskog vijeća nije pogodila srž. Riječju, nešto je rekla, a nije baš tako mislila. Generalno, rekla bih da je upitna retorička sposobnost ljudi koji javno djeluju njihov (i samo njihov) problem. I moraju se s njime sami nositi. A ne za vlastitu neukost prozivati one koji su ih “krivo razumjeli”.