OSOBNI STAV

Sredinom travnja 2001. godine, Skupština Međimurske županije donijela je odluku kojom se rijeka Mura i područje oko nje proglašavaju zaštićenim krajolikom sa svim praktičnim posljedicama koje iz toga proizlaze. Nakon toga (u veljači 2008.), zaštita je preventivnim proglašavanjem regionalnog parka Mura – Drava, najvećeg u Europi, dignuta na višu razinu. Ove godine Vlada RH preventivni će status proglasiti trajnim, ali to u smislu zaštite neće značiti nikakvu promjenu jer i sada vrijede ista pravila koja će vrijediti i kod stalne zaštite.
Nova pravila igre, na žalost, nisu donijela i promjenu načina ponašanja u ovom osjetljivom prirodnom području. Neki ljudi i dalje se ponašaju kao da imaju prirodno pravo na raspolaganje svime, po pravu jačeg, ili po pravu proizašlom iz sporazuma s pojedinim moćnicima lokalne samouprave, ali i represivnim državnim aparatom (inspekcije, policija, pravosuđe...), ne mareći pritom kakve i kolike ekološke i materijalne štete nanose. A štete su strašne. Dovoljno je prošetati uz Muru nizvodno od Murskog Središća i vidjeti svu bahatost i bezobrazluk ilegalnih kopača šljunka, ugljena, pijeska, ali i nemoć države da tome stane na kraj. Danas više nema “romantičara” koji su iz lađa napikavali ugljen u Muri. Umjesto njih, sada su tu bageri i teška mehanizacija koji pretovaruju i odvoze tone i tone šljunka. Ne treba biti naivan pa misliti kako se to ne radi uz prešutan dogovor s lokalnim vlastima. Vjerojatno po sistemu pola materijala meni – pola tebi, zavažaju se poljski putevi, saniraju deponiji, odvozi smeće, krpa asfalt... Dugo vremena žmirilo se na oba oka, a onda se, što zbog javnosti, što zbog nečiste savjesti, a nadamo se i stvarne želje da se lopovluku i devastaciji stane na kraj, krenulo u akciju. Neki ljudi, kojima je posao štititi ovo područje, gotovo su izgubili glave, detektirano je nekoliko počinitelja koji su već drugi dan nakon što su zatečeni u devastaciji nastavili s poslom, kao da se ništa nije dogodilo. Policija se izgovara kako ne može plijeniti bagere i vozila koje zatekne uz Muru jer Županija nije osigurala ograđen prostor na koji bi se zaplijenjeni strojevi deponirali. Istina, takav prostor Županija nema, ali, radi vlastite vjerodostojnosti, županijska bi ga vlast hitno trebala naći jer demagogija više ne prolazi. Ljudi postaju sve svjesniji nemjerljive vrijednosti i fantastičnog potencijala područja uz Muru (i Dravu), ali još uvijek nema dovoljno građanske hrabrosti da se lopovim ukaže da su lopovi i da kradu i uništavaju opće dobro.
Rudarski inspektori po Zakonu o državnom inspektoratu, uz novčanu kaznu, trebali bi izricati i zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja, ili su nastali počinjenjem prekršaja, kao i mjeru oduzimanja protupravno stečene imovinske koristi. Ali rudarski su inspektori rijetke ptice na ovim prostorima. Kao što su i građevinski koji bi se trebali pozabaviti prijavljenim bespravnim građevinama (i) unutar zaštićenog krajolika. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak izrečen na jednom sastanku da je u proteklih nekoliko godina građevinski inspektor u Mursko Središće bio pozvan 40-ak puta. Odazvao se jednom. Rezultat tog posjeta čeka se već godinu dana.

P.S.
Da su stvari izmakle kontroli potvrđuje i sastanak na temu šljunčarenja koji je 7. travnja održan u Murskom Središću. Na sastanku su sudjelovali ljudi iz Ministarstva regionalnog razvitka, Ministarstva zaštite okoliša, Ministarstva kulture, Državnog inspektorata, PP-a Mursko Središće, Državne uprave za vode, Hrvatskih voda, Javne ustanove za upravljanje zaštićenim krajolikom, gradonačelnik Murskog Središća, načelnici susjednih općina... Sastanak je bio zatvoren za javnost, kao i sredinom proteklog mjeseca održan sastanak gradskih čelnika s predsjendicima VMO-a. Tema ista, a šljunak se i dalje vadi.