PENZIONERSKA ZANOVIJETANJA

Krenulo je. Nepuna dva mjeseca prije lokalnih izbora, u sve više naših gradova i općina saznajemo tko su kandidati za gradonačelnike i načelnike, u kakvim će stranačkim kombinacijama nastupiti ili biti neovisni. Što se Županije tiče, zasad kampanju, premda službeno još nije započela, uvjerljivo (pred)vodi Matija Posavec. Ima ga baš posvuda. Što u svojstvu još uvijek aktualnog zamjenika župana, kojem također aktualni župan Ivica Perhoč, izgleda, prepušta sve manifestacije, što kao predsjednika međimurskog HNS-a. Prvi od kandidata za župana, shvatio je Matija da će poslije izbora za Europarlament u travnju, što drugi očigledno čekaju, biti malo vremena za promidžbu za svibanjske lokalne izbore.
  No, zahvaljujući agilnosti Zorana Mašovića, urednika naše lokalne televizije, u prvo javno sučeljavanje bilo je već protekli tjedan uključeno četvero kandidata za budućeg gradonačelnika Čakovca. Za istim stolom u studiju su se našli nezavisni Predrag Kočila, laburist Denis Šarić, esdepeovac Stjepan Kovač i hadezeovac Tomislav Novinščak. Mene osobno najviše je zanimalo što imaju reći i ponuditi za razvoj, i to onaj gospodarski, koji jedino nosi bolje sutra za sve građane. U tome su svi kandidati mahom bili uopćeno suglasni, ali nedovoljno konkretni. Izravno je spomenuta svega jedna investicija s oko stotinjak novih radnih mjesta, što je daleko premalo za tisuće nezaposlenih na području Grada.
„Sjaši Murta da uzjaše Kurta“
  S obzirom da mandat gradonačelnika traje četiri godine, od kandidata valja očekivati da precizno izlože u kojim granama će i kakve djelatnosti biti pokrenute u tom razdoblju te što će oni poduzeti da do toga stvarno i dođe, da ne ostane samo na obećanjima. U protivnom, sve će završiti kao i na državnoj razini na kojoj su ministarska usta puna razvoja i investicija, a ništa se bitnog ne događa. U tom slučaju sve će biti kao i do sada, a svakom je jasno da to predstavlja stagnaciju, ako ne i nazadovanje, pa ispada da se novi ljudi izabiru samo radi one poznate uzrečice: „Sjaši Murta da uzjaše Kurta.“
S ovakvim zanovijetanjem možda ispadam naivan, ali nije tako. Ima primjera u nedavnoj čakovečkoj prošlosti, a u nekim mjestima i sadašnjosti, da se puno može učiniti ako se zna i hoće. To su neizravno potvrdili i naši gradonačelnički pretendenti, premda iz različitih poriva. Što se nedavne prošlosti tiče, ima još podosta živih svjedoka strahovitog industrijskog uspona Čakovca sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Je, bilo je to u socijalizmu, reći će neki. Da, ali za razliku od nas, u tim istim društvenim uvjetima, neki drugi gradovi i krajevi, koji nisu imali tako sposobno vodstvo, nisu napredovali.
Komplimenti
priločkom
gradonačelniku Glavini
Slične usporedbe moguće su i danas, u sasvim drukčijim okolnostima, ali na našu štetu. Još do prije nekoliko godina govorilo se kako smo nekad bili uzor Varaždinu, a onda nas je taj susjedni grad dobrano prešišao. U posljednje vrijeme i on stagnira. Netko reče da je to zato što mu je gradonačelnik Ivan Čehok završio u pritvoru. Ali u našoj neposrednoj blizini ima još zornih primjera da razvoj može i u uvjetima recesije i krize. Na to su ukazali sami sudionici sučeljavanja na Srcu TV. Iskazali su to vrlo slikovito. Ranije su, rečeno je, kolone automobila s radnicima milile iz Preloga u Čakovec, a sada je obrnuto. Produžuju i do Donjeg Kraljevca u kojem također Čakovčani nalaze posla.
I ne htijući to, izrekli su komplimente priločkom gradonačelniku Dragutinu Glavini, njegovoj gradskoj upravi i tamošnjim poduzetnicima. Čakovec ima kompletnu komunalnu infrastrukturu, škole, vrtiće, sportske dvorane, centar za kulturu, bolnicu, velike trgovačke centre i 400 i nešto udruga, triput je osvajao „Zeleni cvijet“… Zaludu sve to kad ima i najviše nezaposlenih u Međimurju, ne samo u apsolutnom broju, jer je najveći, već i postotku u odnosu na broj stanovnika. U Prelogu je višestruko manja stopa nezaposlenosti, najniža u Županiji. Što je još važnije, najveći broj zaposlenih je u tzv. realnom sektoru – u proizvodnji. Dakle, ipak se može.
I novinari znaju „zaribati“
Na planu globalne hrvatske politike oporba predvođena HDZ-om proteklih se dana okomila drvljem i kamenjem na premijera Zorana Milanovića zbog izjave o građanskom ratu u Hrvatskoj. Čak je i naš županijski HDZ tim povodom sazvao konferenciju za novinare, kao da je to najveći problem koji u Međimurju imamo. Nemam namjeru braniti predsjednika Vlade, jer doista zna svašta odvaliti, ali u ovom konkretnom slučaju nije kriv. Na žalost, tek s jednim danom zakašnjenja, objavljena je njegova izjava u cijelosti, pa je iz nje vidljivo da Domovinski rat ne smatra građanskim. Premda sam i sam iz te profesije, pošteno rečeno, stvar su „zaribali“ TV novinari. Ne prvi put, i ne samo s Milanovićem.
Zar ne primjećujete da u informativnim emisijama na TV-u i radiju sugovornika često „režu“ usred rečenice, pa si misli što je dalje namjeravao reći? Pritom najviše stradaju sugovornici, poput Milanovića i brojnih drugih, koji još nisu ovladali da u tih 10 ili 15 sekundi izraze svoju misao. Novinar je sukrivac, jer to nije rekao, pa naknadno pravi rez kako njemu odgovara, a onda dolazi do ovakvih nesporazuma. Njih, primjerice, nema naš Dragutin Lesar. Kao iskusan i odgovoran političar, on svaku svoju izjavu formulira tako da potpuno smislena stane u zadani vremenski okvir određenog medija.

Umjesto P.S.-a

U trećem po veličini američkom gradu, Chicagu, bila je priređena jedinstvena aukcija krava na svijetu. U samom središtu, na najprometnijim trgovima i avenijama postavljeno je nekoliko desetaka krava u prirodnoj veličini, ali izrađenih od različitih šarolikih materijala. Predstavljale su razne likove iz stvarnog života i svijeta fantazije. Mjesecima su bile izložene na otvorenom i bile iznimna atrakcija, da bi potkraj godine završile na licitaciji u poznatom Chicago Theatru. To je razlog zbog kojeg o tome pišem. Najveću cijenu od čak 250.000 dolara za nekoliko krava izlicitirala je Oprah Winfrey, svjetski poznata voditeljica popularnog Oprah Showa. Taj novac donirala je jednoj čikaškoj bolnici za djecu. Netko će reći, lako njoj kad je dolarska milijarderka. Točno, ona je bogata, kao i primjerice Bill Gattes koji je samo Rotary Internationalu donirao 100 milijuna dolara za borbu protiv dječje paralize.
Ali, to je samo kap od njihovih, inače, ogromnih humanitarnih donacija. I mi imamo bogataša, doduše, još ne milijardera, ali milijunaša svakako. Doniraju li oni srazmjerno svom bogatstvu? Na američkom Zapadu vrlo brzo bi stradali jer vrlo sporo, ili nikako, potežu... novac za humanitarne namjene. I to je razlika između kapitalista i “kapitalista”.