PISMO IZ BUDUĆNOSTI (godina 2036.)

Ove su ljetne vrućine osvježila sjećanja na davna, tinejdžeri bi rekli prapotopna vremena, u kojima su vladali neki naopaki, čudni ljudi, izabrani od najtrpljivijeg naroda, ako ne na kugli zemaljskoj, a onda barem u Europi. Onoj koja je – sjećaju se i ne baš tako stari – nekad bila ujedinjena. Interesom. Velikih. A male su zemlje, jedna za drugom, upadale u tu klopku kao pilići u usta lisice. U Europsku uniju odlutali smo kao guske u magli, parafrazirao je nekadašnjeg šefa Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića Nenad Matić, predsjednik parlamentarne stranke Zdravom hranom do zdrave Hrvatske. Predsjednik Hrvatskoga sabora dr. Stipe Drmić, premijerka Natalija Prica te predsjednik Republike Hrvatske – svedene, tvrde Novi pravaši pod vodstvom Mislava Parage, na grb, zastavu i himnu – Daniel Srb, imali su pune ruke škara i lopata. Svi oni koji su pomislili da je državni vrh predano krojio i kopao, grdno su se prevarili. Troje predsjednika ili je rezalo vrpce, ili je zakapalo temeljce za nova Potemkinova sela koja su i dan-danas jako u modi. Drmić, Prica i Srb u jedinstvenoj su režiji otvorili tri spomenika i postavili kamen-temeljac za jedan budući. Spomenik pod naslovom „Trudnoj Severini“ otkrio je – prerezavši zlatnu vrpcu – Drmić, podsjetivši u dirljivom, nadahnutom govoru na povijesni dan u kojem je Severina naciji priopćila da je trudna.
Trudnovita budućnost
S – tvrdila je tada – čudnovatim Milanom, ondašnjim srbijanskim kraljem bakra u kojeg se, po običaju, zaljubila na prvi pogled (izuzetno debelog bankovnog računa – komentirali su zlobnici). Nakon drugog pogleda, iz raskošne inozemne vile i privatnog aviona, osjetila je neodoljiv majčinski poriv. „Prošlo je već 25 godina otkako je estradno-glumačko-performerska umjetnica priopćila radosnu vijest: ‘Trudna sam!’“ – naglasio je dr. Drmić. „Tada sam prvi put zažalio što sam psihijatar, a ne ginekolog kojeg bi veselila i sama mogućnost širega izbora doktora za Severinin porod“ – nastavio je predsjednik parlamenta koji prema zastupnicima nastupa terapeutski. Naročito prema onima koji su se prilikom pretrčavanja iz stranke u stranku izgubili. Iako je u dane obznane Severinine trudnoće Hrvatsku pustošila velika kriza, a prije te krize pustošio je HDZ, mediji su danima, na prvim stranicama novinama, u udarnim minutama najvažnijih televizijskih i radijskih emisija te na portalima pisali i govorili o tom epohalnom događaju sredovječne pjevačice i sredovječnog biznismena. Vijest o trudnoći Severine s čudnovatim Milanom (koliko se sjećam – Popovićem) poklopila se sa 16-godišnjicom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, što poznati hrvatsko-srbijanski par nije nimalo omelo u planovima za zajedničku, trudnovitu budućnost.
Prva hrvatosrpkinja
„Severina i Milan su bili, u ona huda, osjetljiva vremena, na jednoj strani s b(l)udničarkom Cecom, a s druge, ove hrvatske strane, budničarom Thompsonom, vidoviti pa su za svoje dijete – koje nismo do dana današnjega vidjeli – smislili međunarodno ime“ – naglasio je u govoru Drmić. Kako bi dijete s imenom Srbojka ili Srbislava, Srboje ili Srbislav doživljavalo Severinino, hrvatsko pleme?! Ili, kako bi se Milančetovo, srbijansko pleme suočavalo s Hrvojem ili Hrvojkom?! Teško. U pomoć su priskočili i hrvatski i srbijanski mediji. Zašto se ne bi – ako je kćerka (što je svim srcem željela Severina) – zvala Mercedes, navijali su anacionalisti s jedne i druge strane granice?! Sin - kojeg je priželjkivao vidoviti Milan – mogao bi se zvati, sugerirali su pristaše Severinine filmske darovitosti i Popovićeva talenta u lovu na (jeftini) bakar – Đon Copper?! Iza ideje o međunarodnom imenu stala je i, naravno, međunarodna zajednica kojoj je ideja o međunarodnom imenu Severinina djeteta vidjela novu iskru zajedništva, tolerancije, pa i bratstva među Hrvatima i Srbima. Bruxelleška se administracija ponudila za kumstvo, a glasnogovornik ondašnjeg američkog predsjednika Baracka Obame poslao je Severini pismo potpore i međunacionalnog razumijevanja. Severina je tako postala prva europska Hrvatosrpkinja.
Spomen-ploča Rohatinskom
Prvo je granice razbijala glazbom, potom erotskim i danas na internetu često repriziranim filmom te na kraju idejom o nadnaciji. „Objavom da je trudna Severina je otvorila novo poglavlje u hrvatsko-srpskim odnosima te je svojom trudnoćom dala primjer mnogim zaposlenim, javnim Hrvaticama i Srpkinjama, da je u rađanju najveća ženstvenost“ – sav će ushićen dr. Drmić. Na žalost, nakon povijesne objave da je Severina međunarodno trudna, u Hrvatsku su navalili imigranti iz svih dijelova svijeta, a najviše iz Kine. Zato u posljednje vrijeme Hrvatskom uistinu pretežu međunarodna imena - Piong, Tong, John, Lajoš, Ismet... Otvaranju spomenika „Trudna Severina“ nazočila je nekad umjetnica, a danas ambasadorica međunarodnih seksualnih odnosa gospođa Vučković. Unatoč objavi trudnoće, dijete – Mercedes John Cuppera - do dana današnjega nitko nikad nije vidio. Na pitanje novinara zašto toliko skriva svoje potomstvo te je li još uvijek u bilo kakvim odnosima s negdašnjim kraljem bakra, Severina – zakrabuljena velikim šeširom s crnim velom – samo se zagonetno smješkala. Nakon što je državni trio na Jarunu otkrio spomenik „Trudna Severina“, pohitao je na Trg hrvatskih velikana na kojem je premijerka Natalija Prica, specijalna izaslanica Udruge svjetskih bankara, imala čast otkriti spomen-ploču u čast monetarnih zabluda nekadašnjeg guvernera HNB-a Željka Rohatinskog koji je najpoznatiji po tome što je ustrajao u nepriznavanju kune kao hrvatskoga novca.
Zašto Srb spava
Za taj su trud najveći svjetski bankari Rohatinskog, savjetnika korporacije za uzgoj autohtonog cvijeća Todorić, nagradili spomen-pločom na kojoj zlatnim slovima piše: „Gospodinu Rohatinskom, najvećem hrvatskom borcu za rekordan bankarski profit i prevlast uvoza nad proizvodnjom. Sa zahvalnošću – Udruga svjetskih bankara“ prije nego što se trojka s državnog vrha prihvatila škara i lopate, obavljena je svečanost potpisivanja odluke o produženju kredita u švicarskim francima. Naime, oni koji su podigli kredit za stan prije 35 godina, a danas su otplatili više od pola glavnice i kamata, svoje obveze mogu prenijeti na praunuke. Svečanost je obilovala plačem - bankari su plakali od sreće, ostarjeli zaj-moprimci od nemoći, a njihova djeca, unuci i praunuci od muke. Predsjednik Daniel Srb, koji zna zaspati pri duljim govorancijama te od glasnogovornika naglo probuđen i bunovan izgubiti pojam o vremenu i prostoru, rasplakanoj je publici poručio: „Ovo je za sve nas radostan čin. Ovime smo dokazali da svijet doista ostaje na mladima!“ Umjesto aplauza, čuo se jecaj. Nakon što su otkrili spomen-ploču Rohatinskom, šefovi države su se uz jako osiguranje, tramvajem odvezli do Prisavlja na kojem su, tik uz Vladu i Sabor, položili kamen-temeljac hrvatskim zabludama o povećanom BDP-u.
Dame i gospođe!
Pred nekoliko desetaka članova Vlade i parlamenta, mrkim prolaznicima te stotinjak ne baš zainteresiranih, ostarjelih demonstranata koji su filmski usporeno mahali transparentima: „Dosta je obmana i laži, čak nam je od vas i Ivo bio draži!“, lopate se prihvati, ne baš muški, Srb. „Dame i gospođe...“ – počeo je bunovni šef države. „Predsjedniče, bez dame, kažite - gospođe i gospodo, a ne dame i gospođe...“ – šapće mu prilično glasno (Srb je, naime, ponovo zaboravio slušni aparat) glasnogovornik Maček patničkoga izraza lica. „Gospodo, okupili smo se danas bez drame... Točno je...“ – zastaje predsjednik Srb. „Prošlo je točno...“ – šapće glasnogovornik. „Prošlo je točno...“ – ponavlja Srb i gleda u glasnogovornika. „25 godina...“ – sada se već šaptanje pretvara u dovikivanje. „25 godina...„ – nastavlja predsjednik države. „Glasnogovorniče, dajte nemojte nas zafrkavati, pročitajte vi što ste napisali, nemamo vremena za ovaj vaš dijalog s predsjednikom“ – molećivo će Sviliša Silan s Nove TV. „Predsjedniče, mogu?“ – pita Maček. Ne čekajući odgovor, glasnogovornik počne čitati: „Gospođe i gospodo, okupili smo se kako bismo postavili kamen-temeljac za spomenik kojim ćemo obilježiti 25 godina hrvatskih zabluda o povećanju BDP-a, domaćoj industriji, samostalnosti i borbi protiv korupcije.
Odlučuju jedino o filekima
Zapravo, mnogi smatraju da su sve dosadašnje vlade, od one Sanaderove pa do ove današnje Pricine, zabludjele. Ali, varate se, sve su one znale što rade i za koga rade. Zabludjeli su glasači kojima ipak nešto ostaje. Ostaju im snovi o državi, blagostanju i hrvatskoj samostalnosti. A svaki narod bez snova je izgubljen narod. Mi smo se, gospodo i gospođe, riješili svih muka, sve smo predali u ruke stranaca, ali se nismo odrekli himne, zastave, svetog hrvatskog grba i snova. Bog nam poživio plemenite gospodare. Neka nam vječno živi suverena i samostalna...“ – sve je zaneseniji glasnogovornik kojega iz transa prekidaju demonstranti: „Daj, Maček, ne seri više! Em su snimatelji pogasili kamere, em su nama platili samo sat vremena. Idemo na fileke i gemišt. Možeš, ako nemaš pametnijega posla, s nama.“ Upadice demonstranata bile su vrhuški znak da je vrijeme za obraćanje narodu isteklo. Vođe su se uputile u ured, demonstranti su pobacali transparente u grmlje i pohitali prema Marijinom zvonu, a novinari su mobitelima od urednika tražili mišljenje. Jedina odluka koju su okupljeni na Prisavlju mogli donijeti samostalno bila je - plućeca na kiselo ili fileki. Za sve ostalo pobrinuli su se njihovi šefovi. Koji također imaju šefove, izakulisne, bogate, moćne i odlučne. Što je ostalo nama? Ostali su nam snovi. Nametnuti. Kao i prije 45 godina, kada smo sanjali kapitalizam. Taj san smo, na žalost, ostvarili. Bolje da nismo.

P.S. VRIJEME SADAŠNJE – 2011.: Govor u Kninu razotkrio je da Jadranka Kosor ima više, možda i stotinu (neuvjerljivih) lica. Naime, održavši još jedan prazan, predizborni obmanjivački govor, premijerka je rekla da je njezina vlada ostvarila sve strateške ciljeve, iliti – snove. Sada više, na žalost, ne sanjamo već preživljavamo nesigurnost, neizvjesnost, strah i bijedu. „Pozdrav svim braniteljima, svim hrvatskim generalima, a osobito Anti Gotovini i Mladenu Markaču“ – izvikivala je J. Kosor. J. Kosor prije šest godina, kao kandidatkinja za predsjednicu države, u sučeljavanju sa Stjepanom Mesićem, nonšalatno je izjavila kako sigurno ne bi Gotovinu na ulici ni prepoznala jer se jako promijenio. Tada za nju nije bio junak kojega treba posebno pozdraviti. Kasnije je bila sa Sanaderom i Šeksom u skupini koja je Gotovinu identificirala (unatoč fizičkoj neprepoznatljivosti), locirala, uhapsila i transferirala. U Haag. Koja je J. Kosor prav? Koja je J. Kosor iskrena? „Ljubav prema vama braniteljima moramo stalno dokazivati i neprekidno imati uspomenu u srcu i sjećanje na prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana“ – docirala je J. Kosor, ista ona koja je prije šest godina, sa svojim prijateljem Ivom predvodila detuđmanizaciju Hrvatske. Je li J. Kosor to zaboravila ili misli da su to zaboravili glasači?!
Iako je medijsko spadalo Željko Mitrović, miljenik Slobodana Miloševića i zagovaratelj velikosrpske, ekspanzionističke ideje, proizvođač televizijskog smeća na Pink televiziji prekršio nekoliko hrvatskih zakona, zbog čega mu je zaplijenjena jahta, svetit će se, glasno obećava, Hrvatskoj. Na sve moguće načine. I neće u Hrvatsku dok je na vlasti Jadranka Kosor. Skinut će, kaže, sve spotove o hrvatskim proizvodima, raskrinkat će hrvatski lopovluk... Zato što o lopovluku, na temelju vlastitog iskustva, sve zna.
Tajming je – kažu – u politici najvažniji. A to, očito, većina hrvatskih političara ne zna. Da zna, tada bi o ukidanju devizne klauzule zborili lani, a ne nakon što su pljačkaške banke upropastile mnoge obitelji.