PISMO IZ ZAGREBA

Sve što čuju, odmah zaborave. Sve što vide, kao da i nisu vidjeli. Tko? Hrvatski ministri. Ni neznanje hrvatskih premijer(ki)a nema granica. Kada su predsjednika NO-a Brodosplita Vukelića - u to vrijeme ministra gospodarstva - upozorili da je trebao, s obzirom da mu je posao nadzirati, znati što se u toj tvrtki događa, lakonski je (otprilike) odgovorio: “To su kilogrami papira! Pa, tko bi ih sve uspio pročitati?!” Iako su ga nadzirala čak tri ministra u hrvatskoj Vladi, šefovima je bilo lakše pljačkati Fond za privatizaciju nego razbojničkim družinama i revolverašima nezaštićene banke na Divljem zapadu. Niti se Božidar Kalmeta, u čijem se sektoru u pet, šest godina opljačkalo više novca nego što će se u uređenim državama poput Finske ili Švedske opljačkati u tisuću godina, ne osjeća nimalo odgovornim. Ni za pljačke, ni za nesreće, ni za nepotističku kadrovsku strukturu, ni za činjenicu da se iz Čakovca do Zagreba vlakom putuje četiri i pol ili pet sati. Ministar prometa i veza Kalmeta nema - dokazuje to bezbroj primjera - ama baš nikakve veze s odgovornošću. Nad bilo čime i bilo kime. Potpredsjednik Vlade Ivan Šuker saborskom je istražnom povjerenstvu nonšalantno priznao da ga privatizacija Ine nije nimalo zanimala. Bez obzira što je ministar financija.
Lutka na koncu
Na sastanke povjerenstva za privatizaciju Ine nije dolazio, a na sjednici Vlade glasovao je za izmjene ugovora između Vlade i MOL-a o Ini jer su to učinili i ostali Sanaderovi slijepi sljedbenici. Među njima, naravno, i Jadranka Kosor. Potpisnica odluke kojom HEP može šibenskom TLM-u i Mostarskom aluminiju prodavati struju po četiri puta nižim cijenama od nabavne. Šuker nije imao potrebe izvještaj Povjerenstva za privatizaciju Ine čitati jer ga je na dnevni red Vlade stavio Sanader i jer je prije toga dobio zeleno svjetlo od HDZ-ova vodstva. Kada se saznalo da je štetnu prodaju struje odobrila trenutačna premijerka, J. Kosor je izjavila da je odluku kojom je HEP oštećen za 600 milijuna kuna potpisala jer joj je to naredio Sanader.
Zašto bi Šuker crvenio zbog neznanja i zbog toga što je pristao biti lutka na koncu kada je istu ulogu u Sanaderovoj Vladi igrala i J. Kosor, sadašnja šefica Vlade?! Uostalom, kao što je neznanje uvijek spremno da se samo sebi divi, tako je i gastropodstvo postalo vrlina. Zato što ništa ne radi, osim što puže, samozvana je politička elita fantastično plaćena. Zato što se ne pitaju što to piše u papirima koje trebaju potpisati ili za njihov sadržaj glasati, političari bes-kičmenjaci i k(l)imavci nagrađuju se nezasluženim novcem, nezasluženim položajima i drugim bezbrojnim privilegijama.
Ulizivanje nije kazneno djelo
Šuker je sam priznao da ništa ne zna o poslu za koji je odlično plaćen. Niti ga zanima posao koji mu plaćaju hrvatski građani da bi ih što više i što duže osiromašivao. Iako od Ine još uvijek dobiva novac od kojega bi vam se - da ga samo na čas primite u ruku - zavrtjelo u glavi, negdašnji predsjednik Uprave Tomislav Dragičević saborskom se povjerenstvu hvalio - neznanjem. Jesu li svi u vlasti baš takve neznalice? Nisu. Nije takva neznalica čak ni Šuker koji - najblaže rečeno - financije vodi loše, a ekonomska mu je strategija španjolsko selo. Zar ih nije stid javno se predstavljati neznalicama i prišipetljama?! Nije. Prvo: đon-obrazi ne mogu pocrvenjeti. Drugo: ulizivanje šefovima nije kazneno djelo. Treće: kada bi se menadžerima u državnim poduzećima, saborskim zastupnicima, ministrima, državnim tajnicima, premijerima i premijerkama, županima, gradonačelnicima, načelnicima, pročelnicima, direktorima, urednicima i ostalim šefovima prikopčanim na državne jasle sudilo zbog neznanja, desetak bi lepoglavskih i požeških zatvora bilo premalo, a remetinečki bi pritvor trebao biti veći i od zagrebačke Mamutice. Četvrto: hijerarhija u hrvatskoj državi i državnim poduzećima ili javnim ustanovama temelji se na podobnosti, stranačkoj pripadnosti, služenju (trenutnoj) vlasti i ulizivanju. Da ih primijene, ti bi “kriteriji” za godinu dana upropastili čak i uređene, bogate skandinavske države.
Polančec mi je simpatičniji
Nakon svjedočenja u Saboru, Polančec mi je daleko simpatičniji od svih tih likova koji su ga - ne uspjevši ga nagovoriti da postane HDZ-ov Pedro - izbacili iz stranke. Zašto mi je oznojen, nervozan, preplašen i do grla u mutne poslove umočen Polančec draži od dojučerašnjih njegovih kolega koji danas glume borce protiv korupcije, a još su jučer ili držali vreću ili sami u vreću trpali novac? Zato što se nije pokušavao, poput Šukera, opravdavati neznanjem. Zato što se nije vadio služenjem nekad velikom, neprikosnovenom i svemoćnom vođi Sanaderu. Polančec je rekao ono što zna čitava Hrvatska, ali ne znaju ministri i premijerka: “Inu nisam prodavao samo ja, već cijela Vlada!” Točno. Inu je prodavao i Šuker. Prodavala ju je - jer je bila potpredsjednica Vlade koja je prodaju odobrila - i Jadranka Kosor. Ali, vidi vraga, sada su svi ti moćnici oboljeli od amnezije - djelomično su zaboravili činjenice iz vremena Sanaderove vladavine. Evo što je o tome rekao Polančec saborskom istražnom povjerenstvu: “Mnogi se ne sjećaju. A ja se točno sjećam jedne od prezentacija (o privatizaciji Ine, op. B.Vu.) koje sam im držao. I sada vidim: na čelu stola sjedi premijer Sanader, njemu zdesna gospođa Kosor, do nje Šeks, pa Jarnjak i Šuker. S lijeve Sanaderove strane sjedi Luka Bebić, do njega Hebrang, pa Biškupić, Kalmeta...”
Što je Polančec Mojsiju?
Nitko od njih čak i nije priznao da je bilo što o prodaji Ine čuo, a kamoli da je o prodaji, po Polančecovom modelu, odlučivao. Zbog toga razumijem Polančecovo razočaranje: “Osjećam se kao Josip prodan u Egipat u roblje od svoje braće.” Mislio je Polančec na patrijarha Josipa, sina Jakobovog i Rahaelinog, a ne na galilejskog tesara, muža Blažene Djevice Marije i Isusova poočima. Istina, braća su od sebe sposobnijega Josipa prodala u roblje iz zavisti, a Polančeca su stranačka, HDZ-ovska braća izdala iz straha. Nakon što je izdan, prevaren i prodan, Josip se uzdiže od roba do faraonovog ministra gospodarstva koji znanjem i energičnim mjerama ublažava sedmogodišnju glad u Egiptu. Kada braća zbog gladi u Kanaanu, današnjem Izraelu, stignu u Egipat po žito, susreću Josipa. On im se ne sveti, već im velikodušno oprašta i prigrli ih. Zahvaljujući Josipu, obitelj je narasla u velik, židovski narod koji je iz sužanjstva izbavio Mojsije davši im zakone u obliku Deset zapovijedi božjih. Josip je, dakle, žrtva i velikodušan pravednik, talentiran gospodarstvenik koji je - usprkos zlu koji mu je nanijela - omogućio opstojnost ne samo obitelji, već i čitavoga naroda. Polančec nije, naravno, ni blizu nekakvoga biblijskog lika. Čak suprotno. On je služio nezajažljivom autokratu (Sanaderu), oligarsima (koji su ga kasnije izdali) i svojoj pohlepi (koja će ga koštati, pretpostavljam na temelju lopovluka u Podravci, slobode), a ne narodu.
Ništa se nije promijenilo
Iako su u HDZ-u i Vladi negirali, ili, točnije: lagali da se premijerka nije prije saslušanja saborskoga povjerenstva sastala s Polančecom, J. Kosor shvatila je da je susret s osumnjičenikom za teški gospodarski kriminal nemoguće zatajiti. Da, rekla je premijerka, sastala sam se s Polančecom. Zašto? Bodrila ga je da govori istinu!? A zašto premijerka ne bodri svoje još uvijek aktualne ministre i potpredsjednike da govore istinu?! Morala je - mnogi su ustvrdili u posljednjih nekoliko dana - nakon onog sramotnog svjedočenja o vlastitom neznanju, nekompetentnosti i nezainteresiranosti smijeniti, a potom isključiti iz stranke i Šukera koji je kompromitirao i Vladu i HDZ. Bilo joj je daleko lakše i zasada bezbolnije povući očekivan, očajnički potez te isključiti iz stranke neugodnog svjedoka Polančeca koji će - da bi obranio sebe - skinuti maske s većine svoje dojučerašnje stranačke braće. Njegov odvjetnik Nobilo problem detektira mnogo točnije nego J. Kosor, Šuker ili Vladimir Šeks koji je javnosti otkrio razloge Polančecova isključenja iz HDZ-a: “Učinio je povredu ugleda stranke!” Čime? Svjedočenjem?! Vjerojatno. Da im je smetala optužba za kriminal, Polančec bi i prije svjedočenja bio izbačen iz stranke. Ispada da je Polančec isključen zbog iskrenosti. Pred saborskim je povjerenstvom HDZ-u više štete nanio Šuker nego Polančec. Aktualni potpredsjednik Vlade i ministar financija tvrdnjom da ništa o privatizaciji Ine nije znao, da ga privatizacija Ine nije zanimala, da je digao ruku jer su ruke dizali i drugi (po Sanaderovoj zapovijedi) te da je o državnim poslovima odlučivao prvo vrh HDZ-a, a tek potom Vlada (u kojoj su koalicijski partneri tek fikusi zabavljeni foteljama i načinima na koji će kupiti glasače) okarakterizirao je Vladu kao skupinu dokonih i nesposobnih poslušnika odgovornih jedino vođi i stranci. Mijenja li se štogod otkako je zbrisao Sanader? Malo ili gotovo ništa. Procesi protiv nekolicine krupnijih, od HDZ-a odbačenih riba rezultat su vanjskih pritisaka te grčevite borbe za ostankom u nezasluženim foteljama. Da je drugačije, onako kao što krivci za nevjerojatnu pljačku i krah gospodarstva netalentirano glume, tada bi na optuženičkoj klupi uz Polančeca sjedili i Sanader i mnogi drugi njegovi, a sada Kosoričini pobočnici. Da je drugačije, tada bi, nakon svih ovih afera i skandala, Vlada svoju vjerodostojnost potražila na izborima. Ali izbori bi usporili ulazak Hrvatske u Europu - tvrde zagovornici sadašnjega sve nepodnošljivijega stanja. A to, naravno, nije točno. Hrvatsku u svemu - pa i u ulasku u EU - usporava nekompetentna, korumpirana, loša vlast, vlast kojoj neprestano ispadaju kosturi iz ormara.

P.S. Što očekivati od saborskog povjerenstva o privatizaciji Ine čiji članovi ne znaju da jedna dionica i jedan posto vlasništva Ine (ili bilo koje druge tvrtke, osim one s ukupno sto dionica) nisu isto?! Naime, notorni Boris Kunst, čiji su lik i djelo u Saboru velika pljuska sindikalnom pokretu, pitao je Slavka Linića zbog čega Račanova Vlada nije u ugovoru za prodaju 25 posto plus jednu dionicu Ine napisala 26 posto?! Što očekivati od povjerenstva koje nakon oprečnih svjedočenja nije imalo hrabrosti suočiti Šukera i Polančeca? Što očekivati od parlamentarnog povjerenstva čija predsjednica Dragica Zgrebec pitijski zaključuje: “Svima je, a i meni, jasno o čemu se tu radi.” O čemu se tu radi? Zbog čega i HDZ-ovci mirno slušaju svjedočenja SDP-ovaca, a SDP-ovci HDZ-ovaca? Nitko nije dao odgovor zbog čega je MOL preuzeo upravljanje Inom iako je tek nešto veći vlasnik od hrvatske države? Jedino je Dragici Zgrebec jasno o čemu se tu radi. E, pa kad je tako, bilo bi dobro da prosvijetli sve one kojima nije ništa jasno, pa i to zbog čega je Inu uopće i trebalo prodavati?