PISMO IZ ZAGREBA

Što je razotkrila sjednica Hrvatskoga sabora na kojoj se raspravljalo o (ne)povjerenju Vladi Jadranke Kosor? Svu bijedu hrvatske politike. Nesposobnost, dezorijentiranost, nedemokratičnost, narcisoidnost i primitivizam političara na vlasti. Bezidejnost oko SDP-a okupljene opozicije koja cjelokupnu strategiju gradi na kritici HDZ-a, ne nudeći rješenja. Je li četrnaestosatna rasprava bila beskorisna? Nije. Pokazala je da Hrvatska nije demokratska država. U Hrvatskoj se i vlast i SDP lažno predstavljaju - HDZ uspješnom strankom, a SDP (jedinom) alternativom HDZ-u. Onoliko koliko je HDZ neuspješan u vladanju, toliko je SDP neuvjerljiv kao politička opcija koja će hrvatskim građanima vratiti osmijeh na lica. Da se Hrvatski sabor pretvorio – kao što davno reče Zlatko Vitez (parafrazirajući Matoša) – u kokošinjac ili, točnije, depresivnu, opskurnu balkansku krčmu, svjedoče glupe, površne i mrziteljske rasprave zastupnika. U mnogima su se zastupnici spustili niže i od politikantskih rasprava pijanih i ideološki zadriglih troglodita za šankom provincijske birtije. Činjenica da su saborski moćnici falsificirali čak i redosljed prijava za raspravu te prijetnja potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa da SDP treba zabraniti svjedoči na što je sve ova vlast spremna.
Nije ta prijetnja o zabrani SDP-a bezazlena
Prošloga tjedna na ovome mjestu spomenutu mogućnost da Ustavni sud nakon zabrane referenduma može – osluškujući gazde s Markova trga – zabraniti ili privremeno ukinuti izbore za parlament potvrdio je Šeks u saborskoj raspravi o povjerenju J. Kosor. I to ne jednom, već više puta. Prvo je legitiman čin provjere (ne)povjerenja Vladi nazvao politički montiranim procesom, a potom je, uz niz uvreda, politikantskih diskvalifikacija i prijetnji, najavio zabranu trenutno najpopularnije hrvatske stranke: „SDP ruši temeljna načela ustavnog poretka i zbog toga bi mogli doći pod udar zakona i zabrane rada...“ Tko bi to zabranio ili dokinuo SDP? Ustavni sud. Po čijemu naputku? Šeksovom. Ako je Šeks, u dogovoru s Ivom Sanaderom, sredio da suci Ustavnoga suda sruše Zakon o neradnoj nedjelji – kako bi HDZ zadovoljio nabujale apetite tajkuna, a da se pri tome ne zamjeri Crkvi - o čemu svjedoči Damir Polančec, prijetnja o zabrani opozicije nije baš bezazlena. Naročito kada se zna da su samo nekoliko dana prije Šeksova udara na demokraciju i ustavni poredak sličnu mogućnost, istina - neizravno, između redaka, najavili suci Ustavnoga suda. Pa zar Jasna Omejec i Davor Krapac nisu ocjenjivali političke, ekonomske i društvene okolnosti u kojima je dopuštena demokracija?! Zar Krapac nije narod upozoravao da mu prijeti Oktobarska revolucija i rušilački pohod sindikata?!
Opasna mantra
Zar mislite da je nemoguć put od zabrane neposredne demokracije, odnosno – referenduma, pa makar ga zatražilo 717.000 građana, do odluke Ustavnoga suda da su u ovim turbulentnim vremenima izbori za parlament nepotrebni i neosnovani?! Pa zar Jadranka Kosor i njezini pobočnici papagajski ne izriču mantru, na svim mogućim i nemogućim mjestima, u svim prikladnim i neprikladnim situacijama: „Prijevremeni bi izbori usporili ili zaustavili ulazak Hrvatske u EU?!“ Maknite iz te njihove mantre samo riječcu – prijevremeni. Što ako se pregovori ne završe na vrijeme? Što ako pristupni ugovor ne bude potpisan do iduće jeseni? Neće li to Šeksu, J. Kosor i Ustavnome sudu biti izlika za odgodu izbora do za njih povoljnijeg vremena i primjerenijih okolnosti? Ako to učine, umiješat će se demokratska EU! O tome koliko je EU stalo do demokratskih načela – a jedno od njih je i nemiješanje u unutarnje stvari suverenih država – svjedoči i pismo Europske pučke stranke (EPP) u kojoj se – u vrijeme glasovanja o povjerenju Vladi - daje podrška HDZ-u i Jadranki Kosor, a istovremeno omalovažava Zoran Milanović, predsjednik konkuretske stranke. Zbog čega je tim europskim činovnicima toliko stalo da J. Kosor ostane što duže premijerkom? Zbog toga što pristaje na kompromise (Piranski zaljev, Ljubljanska banka...) koji će dugoročno i te kako štetiti Hrvatskoj, a koristiti onima koji najnesposobniju vlast podržavaju od uspostave višestranačja.
Bezveznjak Lopez
Jesu li Bugarska i Rumunjska ulaskom u EU procvjetale? Nisu. Zašto? Zato što nisu riješile svoje unutarnje probleme. Kada je ovih dana guverner Željko Rohatinski priznao da su i Vlada i on osobno pogriješili što nisu u pomoć pozvali MMF, pojasnio je jednu od najvećih zabluda hrvatske vlasti: „Mislimo da će nas svijet kao lokomotiva povući, a mi ćemo se onda šlepati za njim. No, to se neće dogoditi.“ Europa nas neće promijeniti ako se ne promijenimo mi sami. Ulaskom u EU Hrvati neće živjeti ništa bolje jer su sve dosadašnje vlasti dva desetljeća sustavno uništavale industriju, a visokoprofitabilne djelatnosti, poput, primjerice - bankovne, telekomunikacijske, energetske ili prehrambene, predavale stranim korporacijama. Europa i Amerika će – višestoljetna iskustva to dokazuju - vlast koja bespogovorno služi stranim interesima držati kao malo vode na dlanu. Pa i onda kada ta vlast prijeti suspenzijom demokracije i ukidanjem opozicije. EU činovnike nije previše zabrinulo miješanje EPP-a u međustranačke odnose u Hrvatskoj (mada je stiglo pripćenje da je stanoviti Antonio Lopez Isturiz pismo podrške napisao svojevoljno, bez suglasnosti vodstva pučana), ali je zato Bruxelles loše primio komentar Milanovića koji je Lopeza nazvao bezveznjakom.
Nikad nije bilo gore
Što je drugo, nego bezveznjak, EU političar koji je predsjednika hrvatske najjače oporbene stranke okarakterizirao irelevatnim za Bruxelles?! Uz naše, domaće manipulatore, zaplotnjake i mutikaše ne trebaju nam strani koji pojma nemaju kako mi živimo i što nam sve čini vlast. Iako se u 2010. očekuje pad BDP-a gotovo dva posto, iako je BDP u 2009. i 2010. ukupno pao 7,5 posto, zaposlenost 8,5 posto, osobna potrošnja 11 posto, investicije 22 posto, braneći Vladu J. Kosor u Saboru, Andrija Hebrang ustvrdio je da je Hrvatska po ekonomskim pokazateljima bolja od polovice članica EU. Što je, naravno, nova, stota ili tisućita laž. Naša je ekonomija pala tri puta više nego ekonomija zemalja EU. Dok u svim (ne)članicama EU proizvodnja raste, u Hrvatskoj i dalje – pada. Do proljeća će bez posla ostati još 40.000 ljudi. Broj umirovljenika i nezaposlenih veći je od broja zaposlenih!!! U Hrvatskoj nije provedena niti jedna reforma. Umjesto da pada, javna potrošnja raste. Vlada nije imala niti hrabrosti, niti znanja smanjiti državnu birokraciju, broj općina, gradova i županija. Hrvatska je sve zaduženija, a broj siromašnih sve veći. Vlada je posuđenim novcem odlučila do izbora krpati rupe, nadajući se da će narod nasjesti na još jednu veliku obmanu, povjerovati u još jedno Potemkinovo selo.
Prizivanje Obznane
Usprkos deficitu proračuna od gotovo 23 miljarde kuna te činjenici da je kriza u Hrvatskoj počela prije nego u ostatku svijeta (u prvoj polovoci 2008. godine), što, dakako, niti Sanader, niti ministar financija Ivan Šuker, niti J. Kosor nisu primjetili (jer im nedostaju za to potrebna ekonomska znanja). A ako je nisu bili kadri primijetiti, onda krizu nisu mogli ni priznati, niti izgraditi strategiju izlaska iz krize. Zato je Hrvatska još uvijek u ekonomskome padu. Da bi se stanje popravilo i vratilo na razinu prije krize, Hrvatskoj bi trebao rast od 9 a ne 1,5 posto, koliko ekonomisti, i strani i domaći, predviđaju Hrvatskoj u 2011. godinu. Dakle, ako se ne dogode prijevremeni izbori, Hrvatska će agoniju proživljavati još godinu dana. Bez ikakvoga jamstva da će u to vrijeme ući u EU ili, barem, pred njena odškrinuta vrata. I umjesto da ozbiljno, bez laži, obmana i uvreda proanaliziraju stanje i predlože rješenja, saborski su zastupnici sijali nepodnošljivost, međusobno se časteći optužbama za izdaju, veleizdaju, lopovluk i nesposobnost. Šeks je čak i zaprijetio vraćanjem Hrvatske u vrijeme Obznane vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (29.12.1920.) kojom je suspendirana demokracija, ukinute ljevičarske stranke i sindikati, konfiscirana njihova imovina i uhićeno desetak tisuća ljudi.
Dovoljna je - ostavka
„Teza o mogućoj zabrani SDP-a toliko je apsurdna i opasna da ne vjerujem kako je potpredsjednik Sabora g. Šeks mislio ozbiljno. Ali takve ideje ne bi trebalo izgovarati ni u šali. Ako u toj izjavi ima i zrno ozbiljnosti, onda je riječ o ugrozi demokratskog poretka, o mogućoj zlouporabi demokratskih institucija za nedemokratske ciljeve“ – komentirao je predsjednik RH Ivo Josipović Šeksov iskren i ozbiljan, nimalo šaljiv napad na demokraciju. Kako je na to regirao HDZ? Nije reagirao. Tek je predsjednica HDZ-a benevolentno izjavila kako misli da SDP ne treba zabraniti!? Barem ne u ovome trenutku, a samo Bog zna što će o ukidanju opozicije vlast misliti idućega ljeta ili jeseni. A kako je opozicija uzvraćala HDZ-ovcima? Uglavnom se spuštala na razinu notornih Kunsta, Đakića ili Matušića koji već godinama dobacuju iz klupe nepristojne riječi te siju mržnju. No, iz klupe dobacuje i premijerka koja ne može otrpjeti ni najmanju kritiku. J. Kosor traži zaštitu svojih trabanata, gestikulira, preokreće očima, negoduje... Ponaša se kao da je na nogometnoj utakmici. U nedoličnosti je slijede poltroni. Oni isti koji su bespogovorno služili Sanaderu. Umjesto da se uzdignu i pokažu narodu da su drugačiji, konstruktivniji, kulturniji, demokratičniji i stručniji, i SDP-ovci se ponašaju kao u kafani. Nakon pročitanog pisma „bezveznjaka“ Lopeza, Milanović je vikao iz klupe: „Ovo je skandalozno! Potpisnik priopćenja je bezveznjak! To je mali miš za kojeg sam mislio da je otišao u svoju rupu...“ Umjesto da „bezveznjaku“ očita lekciju iz demokracije te posrami Pučane, Milanović se ponio poput neobuzdanog nogometnog navijača kojemu je do tuče a ne nogometa. U svem je tom tužnom ozračju na tren zasvijetlila tek sjajna replika Dragutina Lesara na završetak prvog Kosoričinog obraćanja zastupnicima. Nakon što je premijerka začinila teško probavljiv govor floskulom: „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!“, Lesar joj je odgovorio: „Gospođo Kosor, ne morate davati sve za Hrvatsku, dovoljna je – ostavka!“

P.S. Svo vrijeme rasprave o tome zaslužuje li Vlada još godinu dana upravljanja Hrvatskom svi – od J. Kosor do Kunsta – podmetali su javnosti tri neuvjerljive teze. Prva: prijevremenim bi se izborima zaustavili pregovori s EU ili bi se čak spriječio ulazak Hrvatske u Uniju. Druga: prijevremenim bi se izborima zaustavile (privredne) reforme. Treća: prijevremenim bi se izborima zaustavila i trajno spriječila borba protiv korupcije. Neke od članica EU prijevremeni izbori nisu omeli u pregovorima za članstvo, pa ne bi, naravno, omeli ni Hrvatsku koja pregovara najduže, najneuspješnije i najšepavije. Niti jedna od pompozno najavljenih reformi nije niti započeta, pa zato ni ne može biti (uspješno) završena. Borba protiv korupcije ima lice i naličje. Ona su, treba priznati, zahuktala, ali ne zato što je uzde u svoje ruke preuzela Jadranka Kosor, već zato što je otišao glavni kočničar Ivo Sanader. A Sanader je morao otići zbog korupcije. Borba protiv korupcije bila bi zaustavljena već i zbog toga, tvrde HDZ-ovci, što bi SDP, dođe li na vlast, smijenio s mjesta glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Znači, tko nije za Bajića, taj je za korupciju. Netočno. Pa, Bajić godinama nije ništa radio. Bio je puki politički poslušnik. A i sada se, koje li slučajnosti i principijelnosti, istražuju i pritvaraju isključivo protivnici J. Kosor, odnosno Sanaderovi pomagači koji se nisu obećali J. Kosor. Mada umočen do grla u afere, ne dira se krug oko J. Kosor jer je preko noći – dakle, na vrijeme - okrenuo leđa bivšemu vođi. Sve je stalo na Polančecu te direktorima javnih poduzeća koje je postavio Sanader. To što je mnoge sporne ugovore potpisala J. Kosor, a to što su među najvećim korupcijskim aferama HAC, HŽ i ostala poduzeća pod nadzorom Božidara Kalmete, državnog se odvjetništva zasad nimalo ne tiče. O tome da bi zbog izbora sve stalo, jedna je od najvećih obmana. Uostalom, sve je stalo odavno i kreće se natrag, u devedesete, u vrijeme najveće nezaposlenosti, lošega standarda i pljačke. I bilo bi dobro da sve na tren stane jer mi nezaustavljivo padamo u ponor.