PISMO IZ ZAGREBA

Čime su ovih dana okupirana udarna mjesta hrvatskih dnevnih novina, a čime prve, najgledanije minute televizijskih informativnih emisija? Osim cenzuriranih dijelova na zviždačkim internetskim stranicama WikiLeaksa objavljene tajne prepiske američkih veleposlanstava i Washingtona, hrvatski mediji građane obmanjuju s u potpunosti nevažnim stvarima. Umjesto da analizira ministrovo nekompetentno i za nekoliko sljedećih generacija Hrvata pogubno sedmogodišnje vođenje državnih financija, Jutarnji list u nastavcima pokušava denuncirati Šukera činjenicom da je uljepšao – poput mnogih drugih političara – svoju sivu, nezanimljivu i ni po čemu osobitu biografiju. Je li životopis ministra financija svih ovih godina bio tajna? Nije. Je li Šuker svoj curriculum vitae iscifrao ovih dana? Nije. To da je prvo Pašalićev, zatim, preko noći a zbog, jasno, koristoljublja Sanaderov i potom – iz istih motiva - Kosoričin desničarski kadar bio financijski direktor zagrebačkog Saveza socijalističke omladine četiri godine, Šuker taji svo vrijeme. A i godina u kojoj je diplomirao na Ekonomskom fakultetu krivotvorena je davno. Nije vam onda jasno zašto se baš ovih dana u nastavcima piše o Šukerovom uljepšavanju vlastite biografije?!

Obustavljen je lovostaj na Šukera

Moćnici iz vrha vlasti dojavili su medijskim priležnicima obustavu lovostaja na Šukera. Pušten je glas da J. Kosor traga za novim ministrom financija. A to znači da je Šuker gurnut u arenu na milost i nemilost medijskih manipulatora. Koji ljude čereče po narudžbi. Zato što uvjerenje nikad nisu imali. Ne bi li se tobožnji analitičari trebali baviti onima koji su Šukeru dopustili krčmenje novca nekoliko budućih generacija Hrvata, onima koji su Šukera upregli u kola usmjerena prema provaliji, onima koji i danas – kada je sve otišlo k vragu – galame da se nije moglo drukčije?! Ne bi li se tzv. analitičari trebali baviti ljudima koji su rasprodali vrijednu hrvatsku imovinu te onima koji se i dalje trude da Hrvatska izgubi što više suvereniteta?! Umjesto da hvale vlast zato što je odgodila rasprodaju poljoprivrednog zemljišta za desetak godina, ne bi li ti medijski jataci trebali postavljati neka važna, za opstanak Hrvatske presudna pitanja?! Poput – primjerice – ovog: „Zbog čega Hrvatska mora pristati – da bi postala članica EU – na (ras)prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima?“ Sve što je važno za Hrvatsku gura se na margine, ili se s najtiražnijim novinama i najgledanijim televizijama dogovara kako zatajiti za opstojnost hrvatske nacije najvažnija pitanja.

Marketing jest sporedna stvar

Zato je i dugotrajna rasprava Prijedloga Zakona o HRT-u tretirana kao nižerazredna, nebitna ili tek na marketinške minute svedena stvar. Zakonsko, a onda i, naravno, bitno tretiranje HRT-a za Hrvatsku je od velike važnosti. Televizija koju financiraju građani da bi ih zabavljala, educirala i objektivno, nepristrano, bez političkih utjecaja informirala, važna je za razvoj demokracije, ali i opstanak Hrvatske kao – barem djelomično - suverene države. A na što su se fokusirali u Zakonu o HRT-u saborski zastupnici? Uglavnom na to treba li HTV-u u udarnome terminu, od 18 do 22 sata, dopustiti četiri ili šest minuta propagandnih poruka (u jednome satu). Političari bez ikakvih znanja o medijima, režiji, voditeljstvu, uređivanju, jeziku, koncepciji, shemi ili sadržaju ocjenjivali su pojedine emisije, ali se nisu bavili biti HTV-a. Najsuvislije je – opet – o HTV-u govorio predsjednik Kluba SDSS-a Milorad Pupovac koji je ustvrdio da se opozicija i pozicija prema HRT-u ponaša jednako kao i prema Ini, brodogradilištima, HT-u ili bankama... Zar ćemo prodati, kada jednom dođe na red, i hrvatsku zastavu - zapitao se Pupovac.

Sačuvaj nas bože HDZ-ova domoljublja i SDP-ova liberalizma

Naime, on je među rijetkima (uz Dragutina Lesara) koji su se suprotstavili tomu da Sabor pogoduje komercijalnim televizijama i na taj način ugrozi funkcioniranje HRT-a. „Mislio sam da će HDZ i SDP doći do nekog dogovora, ali sad samo mogu reći, parafrazirajući Krležu: ‘Sačuvaj me bože HDZ-ova domoljublja i SDP-ova liberalizma’“ – rekao je novinarima Pupovac. Međutim, ni on nije govorio o najvažnijim, za funkcioniranje javnoga servisa najbitnijim pretpostavkama. Od većega dijela opozicije i od većega dijela pozicije usvojen Zakon o HRT-u napisan je tako da HTV nikad ne postane javni, politici nepodložan, hrvatski servis već anacionalan, tobože europski medij. Kojega će financirati građani Hrvatske. Zakon o HRT-u je i antimedijski. Evo i argumenata za te tvrdnje. Od ukupnog godišnjeg vremena, HTV mora emitirati 50 posto programa na EUROPSKIM JEZICIMA. A koliko na HRVATSKOM JEZIKU? Čak, ironiziram – dakako, 40 posto te europske kvote mora biti na hrvatskom, što u ukopnom vremenu iznosi – 20 posto?! Pazite, Zakon obvezuje (tobože) H R V A T S K U televiziju na 20 posto hrvatskoga programa?! Zbog čega bi hrvatski građani financirali 80 posto nehrvatskoga programa?! Zar ćemo umjesto hrvatskog, sada već gotovo zamrlog dramskog programa, financirati belgijski ili španjolski?!

Antihrvatski stavovi

Kako će HTV čuvati, njegovati i propagirati hrvatsku baštinu s 20 posto obvezujućeg hrvatskog programa?! Kada takav neznalački, antihrvatski, antidomoljubni stav prema jedinom relevatnom javnom servisu imaju tobože (i) veliki hrvatski domoljubi poput, primjerice, zastupnika HDZ-a – koji su i ovaj put dokazali da su jaki na riječima, a slabi na djelima (za Hrvatsku) – i zastupnika SDP-a, buduće možebitne vlasti, Hrvatskoj se crno piše. Zakon o HRT-u je antimedijski zato što regulira sva pitanja osim onog najvažnijeg - ustrojstva uredništva. Naime, način izbora glavnih urednika i ustroj uredništva regulirat će se internim aktima. Ispada da je HRT javni servis činovnika, Uprave, Nadzornog odbora i Programskoga vijeća. Usvojen Zakon bavi se jedino njima, općim načelima i ograničavanjem hrvatskog u programu. Novi Zakon o HRT-u omogućuje daleko veći upliv politike na program nego onaj stari, SDP-ov, loš i nedorečen. Zakon omogućuje da glavnog urednika predsjednik Uprave, predsjednik Programskog vijeća i premijer izaberu na Markovu trgu. Izborna procedura, bez obvezujućeg mišljenja većine novinara, bit će bacanje prašine u oči javnosti. Zakon je predsjedniku Uprave, za medije nekompetentnoj osobi, dao ovlasti da Programskome vijeću, po zakonskome određenju – stručnome tijelu, predlaže glavne urednike. Uprava će od svih kandidata Vijeću predlažiti samo jednog, najpodobnijeg. Zar Vijeće ne može samo odlučiti tko je među kandidatima najbolji?!

Vladi nije stalo do Ine

Zapravo, čak se ni ne zna hoće li predsjednik Uprave predlagati Vijeću jednog ili više glavnih urednika, jer Zakon ne predviđa redakcijsk, nego upravljački i činovnički ustroj, kao da je riječ o još jednoj Vladinoj agenciji za – ništa. Zašto na te i mnoge druge nedorečenosti i pogrešne procjene (velike kompetencije nad HRT-om dobiva nedovoljno stručno i nedovoljno ekipirano Vijeće za elektroničke medije) nije reagirao SDP? Zato što je i njemu jedino važno da ima izravan utjecaj na sastav Programskoga vijeća i Nadzornoga odbora. Za stručnost urednika i SDP-u se fućka. Uostalom, sa stručnjacima i znalcima, talentima i autorima, nemoguće je manipulirati. Što je onda s obećanjem da se od HRT-a želi stvoriti servis na usluzi svekolikoj javnosti, servis stručan i neovisan od politike i kapitala?! Obećanja političara možete okačiti mačku o rep. Pa, talentiranim i hrabrim urednicima vijest o tome da će MOL preuzeti većinski paket Ine ne bi mogla odlutati na margine. Medij koji služi interesima hrvatskih građana zbog Ine bi podigao prašinu do neba. Širom bi otvorio vrata predsjedniku NO-a Ine, premijerki i ministrima, dajući im priliku da javnosti pojasne zbog čega je mađarskoj Vladi stalo do MOL-a, a hrvatskoj Vladi nije stalo do Ine.

Prisiliti ih da budu bolji

Prvo pitanje novinara glasilo bi: „Kakva je to vlada, kakvi su to ministri, kakav je to premijer, kakvi su to hrvatski članovi Uprave i NO-a Ine koji pojma nemaju da im se od strateških najstrateškija tvrtka prodaje?“ Drugo pitanje glasilo bi: „Je li Vlada u partnerskom ili vazalskom odnosu s MOL-om?!“ Treće pitanje glasilo bi: „Zbog čega hrvatska Vlada nije s Inom postupila tako kako je mađarska Vlada postupila s MOL-om kada ga je nakanio kupiti austrijski OMV?“ Da je HTV stvarno javan, stručan, hrabar i da vodi računa o interesima svih hrvatskih građana, a ne samo političkih moćnika i partija, tada bi se premijerka i ministri i te kako trudili da odgovore na ta, ali i na tisuće drugih pitanja. Zapravo, HTV bi - da je uistinu pravi, nezavisni i hrabri servis - mogao promijeniti lošu hrvatsku politiku. Mogao bi je prisiliti da bude bolja. Čime? Brigom da javnost zna sve o životnim pitanjima, a ne kakve gaćice nosi Mila Horvat. Zakon je skrojen tako da HTV i dalje vodi brigu kako zataškati sve što bi moglo štetiti moćnicima. Urednici će i dalje biti produžena ruka vlasti. Da nije tako, odavno bi Sanader pred HTV-ovim kamerama obrazlagao odakle mu sav taj novac. Ministar Darko Milinović ne bi HTV-ovu uredniku pričao bajke, već bi kamere pokazale potvrde o (ne)plaćenome porezu. Da je HTV hrabar, neovisan, profesionalan i etikom prožet, odavno bi Đurđa Adlešić morala – suočena fotokopijom više banjalučke učiteljske škole – javnosti pojasniti gdje joj je diploma Filozofskog fakulteta s kojom se gizda. Odavno bi Mudrinić morao pokazati koje je to patente (osim one na šlicu) donio u Hrvatsku (i zato dobio veliki stan), odavno bi Bandić morao dokazati porijeklo novca za enormno skupu kampanju, odavno bi HDZ-ovci morali pojasniti kako to da nisu ništa znali o krađama svemirskih razmjera, odavno bi SDP morao pojasniti kako to da se zagrebačkim marifetlucima jedino zaprljao Bandić, ali ne i stranka. Takvu javnu televiziju ne žele ni HDZ ni SDP. Treba im HTV s priležnim urednicima koji u sebi nemaju niti trun talenta, novinarskog nerva i hrabrosti.

P.S. P.S. Kako je opozicija reagirala na vijest da će MOL uskoro postati većinski vlasnik Ine? Nije uopće reagirala. Kao i do sada, spava zimski san. Može li se išta učiniti da MOL ne postane većinski vlasnik Ine? Može. Uz dobru Vladu i odličnu opoziciju. Hoće li SDP išta učiniti? Neće. Da Kosoričinu Vladu primora na drukčije ponašanje, nedostajalo bi mu blata kada dođe na vlast. Kakvu pak korist imaju gađani od nabacivanja blatom?! Nikakvu. Zar i dalje vjerujete da je HDZ-u i SDP-u stalo do vas?!