PISMO IZ ZAGREBA

Na bezrazložno euforičnoj proslavi 20-godišnjice HDZ-a u Splitu izvjesni Duje Marasović, šef bolnice i lokalni moćnik, od građana Hrvatske radio je – po starom i bahatom običaju - budale. Marasović i ostatak u potpunosti dezorijentiranog društva u Jadranki Kosor prepoznao je vizionarku i spasiteljicu Hrvatske, a u svima ostalima, nehadezeovcima, mrkli mrak. Kao što su se još do jučer uvlačili Sanaderu, danas frenetično aplaudiraju novom predmetu obožavanja - nepogrešivoj premijerki koja optimizam pokušava širiti smijehom. Što izaziva od željenog suprotan efekt.
U državi koja sve dublje tone, čiji građani sve teže spajaju kraj s krajem, u državi u kojoj privilegirana šačica ima sve, a većina sve manje ili gotovo ništa, propagandno cerekanje moćnika iritira. U namještenoj, irealnoj atmosferi koja je sličila euforiji na tonućem Titanicu Marasović je izvalio: „Ova naša oporba bila bi najsretnija da Hrvatska propadne!“ Pazite, govori to čovjek čija stranka već godinama Hrvatsku gura u provaliju. Govori to stranački aparatčik čija stranka poštenje tretira kao budalaštinu, znanje proglašava nepotrebnim luksuzom, talent po život opasnim teretom, a rad uglavnom dobrovoljnim ili mizerno plaćenim činom. Nudim obilatu nagradu onomu tko će pronaći barem jednu javno izrečenu kritiku visokopozicioniranog HDZ-ovca na račun Sanadera za, naravno, Sanaderove vladavine.

Najnedomoljubnije je pljačkati domovinu

Ne trudite se, nema je. Tretirali su ga kao božanstvo, ili, preciznije - reče bez trunčice neugode - Jerko Rošin, kao Isusa. J. Kosor danas tretiraju kao djevicu Mariju koja je, u najmanju ruku, barem četiri, pet godina s iskanim mačem jurišala na Sanadera, koja se rukama i nogama borila protiv kleptokracije svoga šefa i svoje stranke. A, zna se, J. Kosor je bila najžešća Sanaderova apologetkinja. Samo ona? Vraga. Sanaderov kult ličnosti gajili su i Hebrang, i Šeks, i Marasović, i Jandroković, i Kalmeta, i Milinović... i čitav Sanaderu podčinjen vrh HDZ-a. Svi su radili ono što je Sanader htio. Čitali su mu misli i bespogovorno ispunjavali želje. Jesu li morali? Nisu. Činili su to iz koristoljublja, upropaštavajući Hrvatsku. Sada se, kad je otišao, lažno predstavljaju našim spasiteljima od Sanadera i sanaderovaca. A spašavaju ili privilegije koje su stekli nezasluženim pozicijama ili slobodu.
Stoga to koristoljubivo društvo ima najmanje prava konkurentima, pa makar to bili i SDP-ovci – koji znaju što žele, ali to što žele ne znaju ostvariti – spočitavati nedomoljublje. Najnedomoljubnije je domovinu pljačkati. Najnedomoljubnije je ništa ne činiti protiv onih koji domovinu pljačkaju. Najnedomoljubnije je biti na vlasti i ništa ne znati.

Milanović je partner

Spomenuto splitsko slavlje samo je jedan u nizu stranačkih derneka na kojima se opozicija prvo omalovažava, potom joj se prijeti i optužuje, a građane tretira kao kretenoide. Samo političari s obrazom tvrđim od đona na vojničkoj cokuli mogu optuživati za svoja nedjela one koji u ta nedjela godinama upiru prstom. Iako smatram da je Zoran Milanović predsjednik SDP-a kakvog HDZ samo može poželjeti, iako smatram da je kukuriku koalicija nevjerojatno jalova alternativa nesposobnoj vlasti koja je – da je imalo moralna – ostavku morala podnijeti čim su joj utamničili vođu i (još uvijek ne sve) jatake, uvjeren sam da se nitko u opoziciji ne veseli propasti Hrvatske. Niti itko iz opozicije želi propast. Ali zato svi građani Hrvatske imaju sve više dokaza da je vlast činila velike napore kako bi Hrvatsku što više upropastila, učinila je što ovisnijom od svjetskih i gospodarskih centara moći te svim silama spriječila narod da o bilo čemu odlučuje. A je li vlast mogla sama odvesti Hrvatsku u, prije svega, moralni i materijalni ponor? Nije. Pomagao joj je, kad god je to trebalo, SDP. Koji nije, kako to onomad reče Milanović, konstruktivno sudržana opozicija, već perfidno skriven partner, prvo Sanadera, a potom i J. Kosor. SDP prijevremene izbore zaziva tako da do njih nikad ne dođe.

Kalmeta je dokaz selektivne borbe protiv korupcije

Neshvatljivo je kako Marasović zna da bi se opozicija veselila propasti Hrvatske, ali ne zna tko Hrvatsku upropaštava?! Jednako je tako nashvatljivo da se premijerka u društvu Božidara Kalmete svakoga dana po nekoliko puta zaklinje u nultu stopu tolerancije prema korupciji. Neshvatljivo je da premijerka održava vlast uz potporu, primjerice besprizornog Borisa Kunsta, nepravomoćno osuđenog Rončevića ili nesposobnog Vukelića. Možda će DORH stvarno jednoga dana početi neselektivno, bez obzira na stranačku pripadnost i funkciju, krupne ribe istraživati, zatvarati i optuživati, ali izvršna i zakonodavna vlast će i dalje štititi korupcijskim aferama opterećene, ali njoj odane moćnike. Čime se, zapravo, vlast hvali? Činjenicom da neovisno sudstvo – a DORH jest dio sudbene vlasti – ne sprečava u njegovu poslu?! Vlast će dokazati nultu stopu tolerancije prema korupciji tek onda kada će ministre, državne tajnike, šefove agencija, direktore javnih poduzeća i ostale činovnike smjenjivati zbog nebudnosti, nepažnje, neznanja i sumnje u njihovo poštenje, a ne tek kada se povede istraga protiv njihovih zlodjela ili samo u slučajevima kada osumnjičenici počinju govoriti istinu o HDZ-u. Vlast će pošteno i dobro upravljati državom tek kada postane odgovorna. A sada to nije. Da je, Kalmeta bi odavno bio smijenjen. Ali ne, naravno, zbog obiteljskih ili zdravstvenih razloga, već zbog nevjerojatnih afera u njegovu resoru.

Australija, a ne Sjeverna Koreja

To što se J. Kosor ne usudi smijeniti Kalmetu i još neke aferama preopterećene suradnike dokaz je da sve njih vodi jedna jedina deviza: „Sve za vlast, vlast ni za što!“ Njevjerojatno je i to s kakvim žarom vlast napada opoziciju zato što se ona usudi – ne’š ti grijeha – s vremena na vrijeme zatražiti, čak i ne odveć ozbiljno, prijevremene izbore. Ako SDP i HNS zadriglo traže prijevremene izbore, zašto ih, na isti način HDZ izbjegava?! Više je razloga zbog kojih bi – da se našla u poziciji HDZ-a - svaka poštena i mudra vlast raspisala prijevremene izbore. Prvi razlog - vrh vrha HDZ-a je završio u zatvoru. Drugi razlog - Vladom i vladajućom strankom vladaju oni koje je prvo odbjegli, a potom i uhićen vladar predložio za svoje nasljednike. Treći razlog - vodstvo stranke, a onda i Vlade, nije izabrano tajnim, demokratskim glasanjem, već aklamacijom. Četvrti razlog - nositelj svih lista na parlamentarnim izborima bio je Sanader, a ne J. Kosor koja se trebala ugledati - nakon što ju je Sanader imenovao nasljednicom - u australski, a ne sjevernokorejski model „nasljeđivanja“. SDP je morao (zbog građana), da je sposoban, već dva puta pobuditi prijevremene izbore. Prvi put kada je Sanader, pritisnut europskim i američkim moćnicima, odstupio s premijerske pozicije, a drugi put kada je Sanader pokušao srušiti oktroiranu nasljednicu.

Ne zna on ništa

J. Kosor je nesposobnost ili nezainteresiranost SDP-a trebala iskoristiti tako da sebe prvo na stranačkim, a onda parlamentarnim izborima legitimira kao neospornu predsjednicu HDZ-a i Vlade. Zašto to nije učinila? Zato što je bila nesigurna u sebe, jer vjeruje manipulatorima u vlastitim redovima, jer želi što duže zadržati fuknciju na koju u normalnim okolnostima nikad ne bi ni dospjela. Pa i pod cijenu da kraj sebe trpi Kalmetu, zato što je on stranci donio 10 mandata u parlamentu. Zar dobar dio tih mandata nije zasluga i stranke, ali i bivšeg, u Dalmaciji i dalmatinskom zaleđu do jučer obožavanog Sanadera?! J. Kosor se prekalkulirala. I nakon Sanaderova pokušaja puča, i prilikom nedavne rekonstrukcije Vlade. Kalmeta i sve ono što se valja u HAC-u HDZ i J. Kosor će koštati ne samo vlasti, već i mirnog sna. Braniti Kalmetu postaje iracionalan čin. Osim, naravno, ako bi distanciranje od ministra s najviše afera Mladenu Bajiću bio mig za prestanak lovostaja na Kalmetu. Što bi to značilo? Pa da je čitava ta gromoglasna borba protiv korupcije dogovor nastao iz želje da HDZ sačuva sebe i svoju vlast u državi. Neugodno je biti građanin države u kojoj najmoćniji ministar stalno govori kako ništa ne zna i kako ni za što ne odgovara. Usprkos tome što se godinama javno raspreda o mafijašenju u HAC-u.

Potpisuj, ali (izravno) ne kradi

Mogao je Kalmeta, da je htio, istražiti je li prozivanje medija opravdano. Kalmeta je, uostalom, jedini član Skupštine HAC-a i sam donosi sve važne odluke. Sve čelne ljude u HAC-u i Ministarstvu postavio je Kalmeta. I kao ministar, i kao šef Skupštine morao je – u okolnostima sveopće pljačke – kontrolirati velike poslove. A nema većih od gradnje cesta. Na samo jednom kratkom dijelu autoceste prema Dubrovniku ukradeno je, sumnja se, čak 100 milijuna eura. Za dva WC-a na autocesti Dugopolje-Ravča, na odmorištu Mosor, plaćeno je 3,5 milijuna kuna?! Za taj bi novac šparni Međimurci izgradili sportsku dvoranu (s WC-ima). Za tri i pol tisuće kuna, koliko je HAC plaćao držače WC papira, može se igraditi čitav WC, kao što bi za 8.000 kuna – koliko je HAC platio pločicu s natpisom EXIT (izlaz) – uspješan međimurski poduzetnik Ivan Erent u svome Dometu napravio nekoliko vrata od punog drva. Uz sve se te debelo preplaćene poslove vežu moćnici Žderić iz Konstruktora i Radić iz IGH-a, izvođač i nadzirač radova, koji će morati položiti račune DORH-u. I zar 100 „ukradenih“ kilometara autocesta, dvostruko skuplja gradnja brze ceste Galženica - Zadar 2, kontakti s kriminalcima, pogodovanje Fimi-Mediji, velik nered i korupcija u HŽ-u te uhićenje Kalmetinih kadrova nisu dovoljan razlog za smjenu?! Nisu. Premijerka je suradnicima javno poručila da nije nikakav grijeh potpisivati poslove o kojima pojma nemaju. Važno je, kaže J. Kosor, da ništa ne stave u svoj džep. Premijerkina javno podržana neodgovornost i nekompetentnost ministara uputa je za nastavak nakaradnog upravljanja državom. Potpisuj, ali ne stavljaj u džep. A to što će netko drugi staviti nezaslužen novac u svoj džep (i njime financirati stranke te kupovati političare), a to što će i dalje građani osiromašiti – nije važno.

P.S. Bode način na koji Novi list, čiji novinari svakodnevno čitavoj naciji drže prodike o moralu, prati uhićenje i proces protiv Roberta Ježića, vlasnika riječkih novina. Zanimljivo je kako i sve ostale novine, televizijske i radiopostaje činjenicu da je Ježić vlasnik utjecajnih novina smatraju nevažnom. Zašto? Zato što bi – zagrebe li malo ispod površine - USKOK u najvećim medijima mogao naći dovoljno mulja za utapanje većine vlasnika. USKOK bi – da želi – mogao mjesecima pronalaziti zanimljive financijske transakcije i na HRT-u, i u EPH-u, i u desecima radijskih postaja čiji su stvarni vlasnici političari ili glasnogovornici političara kojima je jedini zadatak spriječiti medijske slobode. Takvo stanje neće, vjerujte, dugo potrajati.