PISMO IZ ZAGREBA

Što može izazvati nemire ili pobunu? Ništa više – tvrdi njemački filozof Immanuel Kant - od nepravde. Sva druga zla koja trpimo nisu ništa prema nepravdi. I ugledni profesor sociologije Josip Županov na istome je tragu: „Do nemira može doći zato što ničim legitimirano bogaćenje, koje većina naroda smatra pljačkom i grabežom, izaziva moralni revolt jer to znači kršenje i razaranje moralnih načela zajednice.“ Što građane najefikasnije tjera na ulice, u pobunu? Nepravda začinjena ironijom i omalovažavanjem. Pobuna pak širi svijest o nepravdi. Čak i kada je neartikulirana, neprogramirana i bez jasnih poruka kao ova naša, hrvatska, može izazvati efekt niz padinu gurnute grude snijega. Od nje će najviše nastradati oni koji je najviše ignoriraju. Ima li hrvatska pobuna zajedničkih točaka sa sjevernoafričkom, bliskoistočnom, arapskom, libijskom, egipatskom, alžirskom, marokanskom, iračkom, bahreinskom, kuvajtskom, iranskom, tunižanskom? Nema. Barem ne izravnih. Onih neizravnih ima. Ako su se počeli buniti ljudi čiji je život izlaskom na ulicu u pogibelji, ako su glas počeli dizati ljudi u totalitarnim sustavima, kukavičluk je ne pobuniti se protiv nepravdi u zemlji koja na mirne pobunjenike, demonstrante ili prosvjednike ne diže pendrek, a kamoli vatreno oružje.

Protestiraju svi

Pobuna je, uostalom, znak građanske zrelosti te dokaz da je politička oligarhija izgubila i najmanji doticaj s narodom. Hrvatski su građani počeli izlaziti na ulice i trgove (Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka, Čakovca, Varaždina, Koprivnice, Slavonskoga Broda, Bjelovara, Vinkovaca, Zadra...) jer im je puna kapa bahatosti političkih i tajkunskih oligarha. Siti su nepravdi, a gladni kruha. Siti su laži, a gladni solidarnosti. Siti su obmana, a gladni demokracije. I umjesto da s njima vodi dijalog, vlast demonstrante omalovažava, vrijeđa i etiketira. Uz pomoć uglavnom poltronskih, priležničkih medija. Tko, zapravo, protestira? Svi - i lijevi i desni, i mladi i stari, i radnici i intelektualci, i radnici i poljoprivrednici, i branitelji i studenti. Svi su se oni osjetili zaboravljenima, omalovaženima i iskorištenima. Nakon dva desetljeća višestranačja, građani su shvatili da je politička oligarhija parlamentarizam pretvorila u estradni show, prigrabivši sve uloge sebi. Osim jedne. Narodu je namijenila ulogu nijemoga, poslušnoga promatrača. Kojemu se ulaguje tek jednom u četiri godine. Nakon izbora oduzima mu sva prava. Politika ne služi građanima, već traži da građani služe njoj. Zato Hrvatska nije demokratska. Nije demokratska jer vlast i najmanji tračak demokracije nastoji ugušiti.

Narcisoidni ispadi

Pomoću poslušničkog Ustavnog suda vlast je izigrala više od 700 tisuća građana koji su tražili referendum. Nakon što je Hrvatskim laburistima i te kako respektabilan broj građana potpisao zahtjev za ostavku Vlade, J. Kosor je, umjesto razgovora s Lesarom, napravila još jedan u nizu narcisoidnih ispada. Naredila je da svaki član HDZ-a mora napisati pismo potpore autokratskoj šefici. Umjesto da sasluša i argumentirano odgovori na logične zahtjeve opozicije za određivanje datuma izbora, premijerka svaku inicijativu za skraćivanje hrvatske agonije proglašava neprijateljskim činom. Izazvani nesposobnošću i bahatošću vlasti te nečinjenjem kukuriku-opozicije, građani uličnim demonstracijama pokušavaju izazvati promjene. A da su one nužne svjedoči gruba, za većinu naroda surova stvarnost i besperspektivna budućnost. U Hrvatskoj će vrlo skoro biti 350 tisuća nezaposlenih. Gotovo 80 tisuća radnika radi, a ne prima plaću. Više od 100 tisuća radnika prima minimalac. Za desetke tisuća radnika kapitalisti ne plaćaju doprinose. Fakultetska naobrazba za siromašne postala je nemoguća misija. Banke lihvarskim kamatama i deviznom klauzulom tisućama mladih obitelji oduzimaju krov nad glavom. Svakoga dana otkrivaju se nove pljačke čije je aktere štitila famozna stranačka knjižica, odnosno, visoka pozicija u HDZ-u.

Stabilnost države ugrožava Vlada

Umjesto da priznaju svoj velik, neoprostiv grijeh, ili – u demokratskim državama – i te kako kažnjiv zločin, HDZ-ovci, isti oni koji su bespogovorno podržavali Sanadera i njegovu pljačkašku kliku, narodu pljuckaju u lice. „Nije krao HDZ, nego pojedinci. U svakom žitu ima kukolja, ali mi smo svoj očistili. HDZ je organizacija koja okuplja poštene, časne i domoljubne građane“ – još jedna je lekcija Andrije Hebranga. A što o tome misli 87 posto vladanjem HDZ-a nezadovoljnih građana, zorno je prikazano na jednom od prosvjedničkih transparenata: „Kako znaš da Hebrang laže? Miču mu se usne!“ Pametna politika sluša glas naroda, a glupa mu se ruga. Slušaju li HDZ-ovci demonstrante? Ne, oni demonstrante ne smatraju narodom, već šačicom što huligana, što plaćenika, što neprijatelja europske Hrvatske. Premijerka je prosvjednicima jasno poručila: „Budete li i dalje izlazili na ulice, vi ćete biti krivi što Hrvatska neće biti primljena u EU na vrijeme!“ Predsjednik Ivo Josipović joj odgovara: „Stabilnost države ugrožava nedostatak reformi i loši gospodarski trendovi, visoka nezaposlenost i besperspektivnost mladih.“ Nema dana u kojem neki od predstavnika vlasti svisoka ne dijeli lekcije kako bezglava rulja na ulicama nema pojma što želi.

Stotinu razloga za ostavku

Je li baš tako? Nije. Vrlo je važno da ti uglavnom mladi i uglavnom miroljubivi ljudi (grupu huligana koja je napala policajce nisu facebookovci, već provokatori angažirani da okaljaju i demonstracije i demonstrante) znaju što ne žele. A što žele? Bolji život. Nadu. Žele budućnost. Posao. Jesu li artikulirali kako to postići? Nisu. Ali ni ova vlast nije u sedam godina ponudila niti jedno efikasno rješenje za bolju, bogatiju, pravedniju i pošteniju Hrvatsku. Demonstranti su, ipak, naznačili i što žele, i koga smatraju krivcem za hrvatsku agoniju, i način na koji se može izaći iz krize. Prijevremeni izbori su jedino rješenje. Zašto? Stotinu je razloga. Prvi što ova vlada nije ponudila niti jedno efikasno rješenje za izlazak iz krize. Drugi što smo jedina država u Europi koja je još debelo u recesiji. Treći - Ivo Sanader, tvorac HDZ-ove pobjede na izborima 2007. godine, završio je iza rešetaka zbog teške pljačke. Četvrti - iza rešetaka završio je i potpredsjednik Vlade, a uskoro bi mogao još jedan ministar. Peti - u zatvoru su deseci HDZ-ovih direktora javnih poduzeća, državnih tajnika, visokih činovnika. Šesti - prljavim novcem financirane su izborne kampanje HDZ-a (pa i ona Jadranke Kosor 2005. godine). Sedmi - Vladu podržava samo 13,7 posto građana, a premijerku samo 14,1. Osmi - čak 70,3 posto građana podržava prosvjede. Deveti - gotovo 62 posto građana traži prijevremene izbore. Deseti - zbog činjenice da građani žive sve lošije, svakoga dana nezadovoljstvo je sve veće...

I Matušiću se miču usne

Ali tu ružnu stvarnost vlast niječe. Frano Matušić njome se čak i sprda, pa u prosvjednicima ne vidi građane gladne kruha, nego – bogatune: „Mislite li da oni koji donose transparente u džipovima od najmanje 300 tisuća kuna nemaju od čega živjeti?! Pa na vlastite sam oči vidio i o tome svjedočio kako prosvjednici na Cvjetnom trgu iz takvog džipa vade transparente...“ Podstiču li doista bunu bogatuni? Voze li se prosvjednici u džipovima od 300 tisuća kuna? Ne. Matušiću se – parafrazirat ću malo prije spomenut transparent – miču usta. Podmeće da iza prosvjeda stoji netko moćan i antihrvatski raspoložen, netko kome je stalo da Hrvatska ne uđe u EU. Uostalom, čak je i Hannes Swoboda pokušao prodati rog pod svijeću: „Ako Hrvatska želi biti u EU što prije moguće, onda za određivanje datuma izbora treba pričekati kraj pregovora...“ ?! Što to znači?! Ako 23. poglavlje o pravosuđu i ljudskim pravima ne bude zatvoreno do lipnja, pregovori se mogu razvući još nekoliko mjeseci. Čak i do kraja godine. Tada će se, po naputcima Swobode, izbori održati debelo u 2012. To znači da bismo – želimo li brzo u EU – trebali pogaziti vlastiti Ustav. I smije li se Bruxelles tako otvoreno miješati u unutarnjopolitička pitanja jedne suverene države?! Smije li budućoj članici diktirati uvjete za izbore?!

Dobili smo novu prijestolnicu

Smije, jer su politički oligarsi te ucijenjene države poslušnici Bruxellesa. Nakon Pešte, Beča i Beograda, Hrvati su dobili svoju novu prijestolnicu. Na Swobodino skandalozno narušavanje političkog suvereniteta vlast je reagirala s oduševljenjem jer će – zakriljena europskim činovnicima – ostati na vlasti koji mjesec duže. Dokaz je to da J. Kosor znači više naputak činovnika iz Bruxellesa od volje vlastitog naroda. Upravo su Swobodine riječi bile, čini se, uzrok nepromišljenoga, osuđujućeg čina paljenja (uz HDZ-ovu i SDP-ovu) zastave EU-a. No, svi oni koji misle da će ucjenom nagnati hrvatske građane da na referendumu glasaju za ulazak u EU, grdno se varaju. Tim više što građani osjećaju da borba protiv korupcije nije iskrena, temeljita i učinkovita. Tim više što građani znaju da je hrvatsko pravosuđe pod paskom politike.
Tim više što građani svakoga dana osjećaju da se ne poštuju ljudska prava. Tim više što je cenzura, prije svega na HTV-u, iz dana u dan sve snažnija. Tim više što građani znaju da tu cenzuru jednako podupiru i HDZ i SDP, koji je ponovo pristao na ispolitizirano Programsko vijeće u kojemu će sjediti politički trećekategornici te odrađivati posao za svoje političke mentore. Tim više što su građani shvatili da su oni jedina brana potpunoj rasprodaji svega hrvatskoga.

Korov čupaju selektivno

Izjavama da su Hrvatskoj sada najpotrebniji mir i jedinstvo vlast tjera ljude na ulicu. Sve je manji broj onih koji će dopustiti da ih političari koji su upropastili Hrvatsku i dalje tretiraju ovcama. Hrvatskoj trebaju hrabi ljudi. Hrvatskoj trebaju mudri, pametni, talentirani i radišni ljudi. Hrvatskoj trebaju ljudi koji znaju. Hrvatskoj trebaju pošteni. Hrvatskoj trebaju borci, a ne poslušnici. Hrvatskoj trebaju vizionari. Hrvatskoj su potrebni stratezi. Hrvatska nema više vremena ni za kakvo čekanje, pa ni za čekanje kraja pregovora. Bruxelles porukama da trebamo čekati te da ne smijemo u isto vrijeme raditi dva posla jer smo i za jedan nesposobni podcjenjuje hrvatski narod. Ako nas ne podcjenjuje, tada ni nismo zaslužili članstvo u EU. Tako dugo dok ne natjeramo vlast – ovu ili neku drugu – da prestane korov čupati selektivno. Tako dugo dok vlast ne stvori uvjete da HTV postane uistinu servis na usluzi javnosti. Tako dugo dok sudovi ne prestanu donositi presude na osnovi moći, novca i političke podobnosti. Hrvatskoj treba hrabra i mudra vlada koja će se odreći vlasti za opće dobro. Ovoj je vladi jedini cilj što duže se zadržati na vlasti. Pa i pod cijenu suspenzije Ustava.

P.S. Političari i velik dio medija zabavljen je više profilima ljudi koji su pokrenuli prosvjede, a manje ili nimalo biti prosvjeda. Upiranjem prsta u Ivana Pernara, 25-godišnjeg medicinskog tehničara, neobrazovanog, sebeljubivog, konfuznog i tragikomičnog začetnika prosvjeda, želi se građane obeshrabriti na nova okupljanja. Da, točno je - Pernar pojma nema niti o politici, niti o privredi, niti o demokraciji. Izjavama da će, kada dođe na vlast (a to se, srećom, nikad neće dogoditi), hapsiti i puniti zatvore, da će, kada dođe na vlast, naštampati toliko novca da ga svaki građanin može imati dovoljno... predstavio se u svoj svojoj bijedi. Uostalom, u Osijeku su ga – kada ih je nagovarao na nasilje – potjerali. A zašto ga slijede u Zagrebu? Ne slijede Pernara. On je, zasada, jedini koji obavlja tehnički dio posla: zakazuje vrijeme prosvjeda i osigurava (jadan) razglas. Tek kad Pernar prestane pričati gluposti, broj prosvjednika počinje (naročito u vrijeme šetnje gradom) rapidno rasti. Prosvjedima hitno treba dobar organizator, dobar moderator i dobar razglas. To su tri preduvjeta da se demonstracije ne ispušu te da gašenjem ne priskrbe Vladi neočekivane poene.