PISMO IZ ZAGREBA

Jadranka Kosor ne čuje vlastiti narod, a ne čuje zato što su i ona i vrh HDZ-a u težem nokautu nego Mirko Filipović nakon što ga je Brendan Schaub strašnim udarcem pospremio na pod. Da čuje, zamislila bi se nad porukom: „Impotentnoj Vladi diže se jedino narod!“ Osim što ne čuju, J. Kosor i njezini ministri ni ne vide dobro. Da vide, opazili bi da su se počeli buniti svi: seljaci, radnici, studenti, ribari, zaposleni, nezaposleni, stari i mladi. Svima je loše s ovom vlašću. Da slušaju i gledaju, premijerka i ministri mogli su opaziti da se s njihovim vođenjem države ne slaže gotovo 90 posto građana. Da slušaju, gledaju i nakon toga makar i površno analiziraju, ne bi se premijerka i ministri izrugivali s narodom koji traži njihov što brži odlazak s vlasti. Da se nije toliko udaljila od naroda i da čuje ne samo uporne demonstrante, već narod na placu, u tramvaju, za šankom, na šalterima, ne bi J. Kosor provocirala tvrdnjama: „Sve je u redu. Sustav funkcionira. Vlada ima stabilnu potporu, parlament funkcionira, predsjednik funkcionira, funkcioniraju Ustavni sud, Vrhovni sud i drugi sudovi. Dakle, može se reći da funkcioniraju sva tri stupa vlasti. Sustav nije ugrožen.“

Sustava nema, pa ni ne može funkcionirati

Najveći problem je u tome što državnoga sustava u Hrvatskoj nema. Što ne funkcioniraju institucije. Veliki problem hrvatskih građana je u tome što je Ustavni sud, s politički podobnim sucima, ekspozitura vlasti. Radni sporovi na hrvatskim sudovima traju gotovo desetljeće, a u civiliziranome svijetu najviše šest mjeseci. Zar nije i J. Kosor priznala da se njezini najbliži suradnici plaše donositi odluke, potpisivati ugovore, sklapati poslove. Ako to ne čine, tada ni sustav ne funkcionira. Japanci su do temelja potresom srušenu autocestu obnovili u roku četiri dana, a Hrvatske autoceste nisu sposobne obnoviti najobičniji most kod Sesveta za šest mjeseci?!
U Hrvatskoj je sustav toliko urušen da se svakoga jutra čudim činjenici da iz slavine curi gradska, k tome još i pitka voda. A to što se Vladi države koja jedina u Europi još uvijek nije izašla iz recesije ne drmaju fotelje, to što Vlada čiji su šefovi - premijer, potpredsjednici, ministri, državni tajnici te menadžerski lumeni po raznim sudovima, pritvorima i zatvorima još uvijek u Saboru ima stabilnu potporu dokazuje da je članovima parlamentarne većine stalo jedino do vlasti. Zato što vlast donosi nezaslužene privilegije - od prosječne četiri puta veću plaću i pet puta veću mirovinu. Istina - možda i nije ugrožen sustav političke, menadžerske i tajkunske oligarhije, ali smo zato ugroženi svi ostali.

Zabranjeni Gornji grad

Ali te sve ostale vlast niti vidi, niti čuje. Guliveri riječi i Liliputanci djela izgradili su – po uzoru na kineske careve – zabranjeni (Gornji) grad, do kojega i u kojega je dopušteno samo odabranima. Kao što se, uostalom, i premijerka pojavljuje samo pred istomišljenicima. A s nedokučivim se veseljem obraća jedino obnevidjelim sljedbenicima i koristoljubivim podanicima te s njima, nakon sve teže razumljivih monologa, gradi Potemkinova sela. Tako je, uručujući članske iskaznice HDZ-ovoj mladeži, nabajala nekoliko optužujućih rečenica na račun – valjda - opozicije: „Neću dopustiti da Hrvatska pocrveni na onaj način koji ovih dana najavljuju drugovi i drugarice!“ Što to, za-pet-ran-Božjih, najavljuje opozicija? Čime je to pobudila premijerkina osjetila za jarke boje? Zbog čega je počela upućivati šifrirane prijetnje?! Je li zbog neočekivane moći, kojom ju je podario njen politički uzor Ivo Sanader, izgubila doticaj sa stvarnošću? Samo despoti i autokrati, silnici i uzurpatori prijete da neće nešto dopustiti opoziciji, pa makar to bili – kako ih J. Kosor etiketira – drugovi i drugarice. Prije J. Kosor je jedino Franjo Tuđman, premijerkin prvi uzor (kojeg je, omađijana Sanaderom, izvjesno vrijeme detuđmanizacije HDZ-a zatajila), ostvario sličnu prijetnju. Nije dopustio oporbenu situaciju u Zagrebu, unatoč HDZ-ovu izbornu porazu.

Što to Kosor neće dopustiti?!

Tko to neće dopustiti da Hrvatska pocrveni? Bivša polaznica kumrovečke, partijske škole u koju su primali samo provjerene crvendače i crvendačice?! Tvrdnjom: „Ja neću dozvoliti da Hrvatska pocrveni...“ Kosor je dokazala da ne vidi dobro. Pa, Hrvatska se crveni već duže vrijeme. Iz opravdanoga razloga. I ne može je čak ni crvena opozicija jače zacrvenjeti. Naime, Hrvatska se crveni od srama, a to je crvenilo teško izbrisivo. Crveni se zato što su je tako bezočno opljačkali oni kojima je – u ime većine građana – povjerila upravljanje. Crveni se zbog lopovluka HDZ-ova vrha. Crveni se zbog nesposobnosti Vlade. Crveni se jer njezin narod kopa po kontejnerima. Crveni se jer su čak i najmlađi – zbog bahatog zaduživanja, pljačke i uništene industrije – izgubili nadu u budućnost. Crveni se Hrvatska zbog ministara poput Božidara Kalmete koji nisu ni za što odgovorni, zbog ministara koji ostaju u foteljama unatoč bezbrojnim aferama u njihovim resorima. Crveni se zato što ti ili nesposobni ili u korupciju ogrezli ministri građane povlače za nos. Rugao se narodu Kalmeta i prošloga vikenda. Ovaj put na stranačkome slavlju u Benkovcu: „SDP traži izbore kako bi zaustavio borbu protiv korupcije!“ To je - ne ruganje dana, ne ruganje mjeseca, već ruganje godine - sedam godina član Vlade, Sanaderov izvršitelj, šef najkorumpiranijeg sektora u državi, i usudi se drugima predbacivati nepoštenje?!

Kalmeta ravno u – gležanj!

Ali može Kalmeta još niže, čak i niže od pojasa, ravno u gležanj: „Ništa nas neće uspjeti srušiti, ne bojimo se crvenih pikzibnera!“ Mora da su mu popustile sve kočnice. Zbog panike. Zato što kad dođu ti „crveni“ na vlast, on je – valjda to osjeća - jedan od prvih kandidata za sve respektabilniju remetinečku poslovnu školu. Razgalamio se Kalmeta i zbog Mladena Bajića koji bi mu mogao – jer vrag nikada ne spava – jednog ranog čak i prijeizbornog jutra, snenom i bunovnom, zakucati na vrata. Što, uostalom, košta malo podići glas i vlastitim blatom špricati daleko čišće od sebe?! Možda Bajić popuši foru. A možda i vladarica zamoli Bajića da i dalje kupusa afere iz Kalmetina resora u nekoj dobro zaključanoj ladici. I po čemu su to, molim lijepo, Zoran Milanović, Radimir Čačić ili Slavko Linić u odnosu na Kalmetu nevažne, sitne osobe ili ribe?! Po tome što je u Kalmetinoj izbornoj jedinici HDZ osvojio 10 mandata?! Pa, osvojio ih je zahvaljujući, prije svega, Sanaderovim obmanama te, dobrim dijelom, političkom daltonizmu glasača. Usporede li se sposobnosti, djela, operativnost i znanje Kalmete i njegova prethodnika Čačića, sitan i nevažan ispada sadašnji ministar. Velik je jedino po velikim i brojnim aferama koje nadmašuju sve afere svih europskih ministara za cestogradnju u posljednjih 20 godina.

Dogurat će HDZ do 20 posto

Od sve te galame, samohvale i farbanja J. Kosor i njezini interesni sljedbenici ne vide ni ne čuju ni to što im poručuju anketari. RTL-ova istraživanja tvrde da bi za HDZ na izborima, da se održe ovih dana, sigurno glasalo samo 6,6 posto birača. A koja je stranka prema toj anketi najjača? Stranka neopredijeljenih. Njih je gotovo 42 posto. Drugi je SDP s 30 posto podrške, treći HDZ, četvrti HNS s 3,3 posto glasova. Odmah iza HNS-a su Hrvatski laburisti, u gotovo svim anketama četvrta stranka u Hrvatskoj (s kontinuiranim trendom rasta). Iza Laburista su HSS, HSLS, HSP, IDS, umirovljenici, glavaševci... Znači li to da će HDZ jedva prijeći prag? Ne. Dogurat će on do 20 posto, bez obzira na afere, bez obzira koliko ministara završi u zatvoru, bez obzira napravi li za preostalih devet mjeseci još nekoliko milijardi duga, bez obzira koliko će premijerka pljuckati po narodu. HDZ je u 17 godina vladavine debelo zadužio tih dvadesetak posto glasača. Gojko Šušak je na temelju protuustavnoga pravilnika, svojom voljom, bez kriterija, po stranačkoj pripadnosti i podobnosti, podijelio pedesetak tisuća vojnih stanova. Pomnožite to s četiri i dobit ćete već respektabilnu izbornu bazu. A koliko je HDZ-ova vlast u 17 godina zaposlila rođaka, a ti rođaci moćnika svojih rođaka?! Takvi se dugovi ne vraćaju iz zahvalnosti, već zbog straha. Od čega? Gubitka nezaslužene privilegije.

Kuhner uzvraća udarac

Zato Kalmeta diže glas. Da ne bi ljudi slučajno zaboravili tko im je dao stanove, tko ih je zaposlio, tko im je dao dvojno državljanstvo, čijom voljom (mada su) u drugoj državi primaju dječji dodatak, naknadu za nezaposlene ili porodiljnu naknadu. A zbog čega je J. Kosor podigla glas na američkog novinara Jeffreyja T. Kuhnera? Navikla je da se s urednicima i novinarima dogovara što je smiju u razgovorima pitati, na koji joj se način mogu ulagivati (u čemu premoćno vodi najljiga ove, 2011., Ivan Jabuka) i na koji način mogu komentirati njezin lik i (ne)djelo. Taj se hrvatofob Kuhner drznuo pisati o njoj i njezinoj Vladi bez dogovora, kritički, nespreman na dogovore i nesklon autoritetu premijerke koja izuzetno cijeni samu sebe. Nakon što mu je, posredstvom glasnogovornice Sunčane Glavak, opalila pljusku, Kuhner je uzvratio. Srčano. Njegov je odgovor pokazna vježba iz dobro pripremljene, žestoke i argumentirane novinske polemike. Biografske činjenice demantiraju tvrdnju da je Kosoričin američki kritičar hrvatomrzac. “Komentari i ponašanje gospođe Kosor su primitivni. Ovdje u Americi, i općenito na Zapadu, lideri navodno demokratskih država ne obračunavaju se javno s novinarima niti iznose lažne i djetinjaste optužbe protiv njih” - rekao je za Index.hr Kuhner.

P.S. „Kosoričin odgovor je odgovor gangstera, a ne premijerke koja dokazuje da nije spremna ni sposobna uvesti Hrvatsku u Europsku uniju... Zar Ivo Sanader nije suočen s optužbama zbog korupcije? Jest. Zar HDZ-ova elita nije ukrala nemjerljivu sumu novca? Jest. Zar nije EU u svojim izvješćima redovito kritizirala korupciju na najvišoj razini, nepotizam, manipuliranje pravosuđem i nedostatak političke transparentnosti? Jest... Režim Jadranke Kosor i njena stranka odgovorni su za kriminal i nesposobnost. Njezin odgovor na moj tekst pokazuje koliko je gospođa Kosor zapravo prijetvorna i izvan dodira sa stvarnošću. Ona i njezina stranka umočeni su u korupciju, cinizam i nepotizam, pa stoga nemaju drugog izbora nego lagati, kaljati i optuživati druge. Ako sam ja tako nevažan novinar, zašto onda HDZ javno odgovara na moju kolumnu? Komentira li lider jedne države pisanje ‘irelevantnog’ čovjeka?” – pita se Kuhner.