PISMO IZ ZAGREBA

Dok jedne zbog zločina šalju na vješala, drugima, zbog istih ili još većih nedjela, na revere vješaju kolajne. Prvima svjetina ispod vješala udjeljuje pogrde, a druge, čak i za daleko veće zločine, slavi kao heroje. Po onoj Voltaireovoj da „tko oprašta zločin, postaje u njemu suučesnik“, više od 50 posto Srbijanaca - koji Ratka Mladića slave kao heroja – masovne egzekucije civila tretiraju kao dobro djelo. Glupost je – kaže Jerzy Lec – majka zločina. Ali su zato očevi (zločina) genijalni. Za to što u drugome desetljeću XXI. stoljeća više od polovine Srba Mladića doživljava herojem, zbog čijega bi hapšenja trebalo ubiti i predsjednika Tadića i čitav srbijanski vrh – krešu u kamere zločinčevi obožavatelji – krivi su mnogi genijalni očevi (zločina). Među prvima su političari i novinari, prije svega oni na srbijanskoj državnoj televiziji. Mladića i nebrojeno Mladićevih klonova bodrili su u rušenju, proganjanju i klanju. Zvjerstva su proglašavali nužnim, rodoljubnim činom, trujući društvo za vjeke vjekova. Otrov koji su godinama prosipali gotovo je nemoguće isprati. Uostalom, pola stoljeća ponavljane laži i obmane bilo o Jasenovcu, bilo o Kosovu, bilo o Križnome putu proizvele su neuništive mitove.

Ratni huškači u EU vlaku

Čak i na istraživanju utemeljenu istinu najuglednijih povjesničara desetljećima mitovima šopani Balkanci, s onu ili ovu stranu Drine – svejedno, proglašavat će povijesnim revizionizmom. Ovo je tlo, duboko sam uvjeren, zauvijek zatrovano. Tu tezu potvrđuje i najnovija loše režirana predstava hapšenja svirepog zločinca Ratka Mladića koji je u Srbiji već postao mitski lik. Zahvaljujući srbijanskoj politici i priležnim medijima, čiji predvodnici u trovanju naroda pokušavaju neuvjerljivim, iznuđenim, koristoljubivim isprikama iznova obmanjivati već odavno zaluđenu publiku. Okorjeli huškači i poticatelji zločina preko noći su se pretvorili, vidi vraga, u širokogrudne Europljane, u ljude koji razlikuju dobro od zla. Ali ne toliko da bi zauvijek napustili javnu scenu. Vjerovao bih im, istina - vrlo malo, da su se, kojim slučajem, samolustrirali. Kao što bi se trebali samolustrirati mnogi hrvatski novinari i političari koji su ili sijali mržnju ili svojim političkim odlukama omogućili privatizacijsku pljačku te ratno profiterstvo. Uvreda je prosječnoj, a zdravoj pameti hapšenje Mladića proglašavati nagovještajem bilo kakvih, a kamoli temeljitih promjena u srbijanskome društvu. Zašto? Zato što je mnogo toga vezanog uz hapšenje očigledna laž.

Laž na laž

Kao što su, uostalom, srpske vlasti svih ovih godina lagale da ne znaju gdje je Mladić, tako danas lažu o motivima i načinu prije bih rekao predaje nego hapšenja Ratka Mladića. EU želi i Srbiju u svojim redovima, ali ne zbog Srbije same, već zbog kompliciranih odnosa s Rusijom te zbog britanskog protežiranja Beograda. Da bi uopće započela pregovore s EU, Srbija se morala – uz nacionalno, opipljivo, dakle, materijalno bogatstvo – odreći i Mladića. Kojega je, svo vrijeme, sponzorirala, skrivala i štitila. I zato će – kojeg li licemjerja – biti nagrađena pregovorima za ulazak u EU. Hapšenje Mladića je besraman politički teatar u kojemu su uloge podijeljene i onima koji to ne znaju. Otužno je natjecanje jednog hrvatskog portala i jednog hrvatskog dnevnika tko je od njih prvi, „svojim kanalima“, doznao te objavio svjetsku ekskluzivu o Mladićevu hapšenju (kao što su srbijanski mediji prvi objavili vijest o hapšenju Gotovine). Mladića su identificirali, locirali i uhapsili baš desetak dana prije rasprave o suradnji Srbije s Haaškim sudom?! Slučajno je i to što su srpske vlasti uhapsile Mladića dok je Bramertz bio u Hrvatskoj, a Gotovinu dok je Carla del Ponte bila u Srbiji?! Slučajan je i prijedlog da Hrvatsku, kada završi pregovore, treba nekoliko godina promatrati ispunjava li preuzete obveze te je, nakon monitoringa, eventualno primiti u članstvo EU?!

Stranice se tek otvaraju

Neće li Srbija, za vrijeme dok će Hrvatsku promatrati, velikim koracima, uz pomoć Ujedinjenog Kraljevstva, grabiti u EU? Sve je to, čine se, paket aranžman u režiji EU moćnika, a u toj, naoko dopadljivoj, predstavi balkanski političari igraju tek sporedne, izvršiteljske, egzekutorske uloge. Koje im na Balkanu osiguravaju liderske pozicije. Uostalom, srbijanski predsjednik Boris Tadić već dugo za rukav navlači europske političare nastojeći se izboriti da Srbija dobije status regionalnog lidera a on, naravno, status najznačajnijeg balkanskog političara. Zato je hapšenje Mladića iskoristio za još jedan himbeni nastup kojim je s leđa agresora pokušao skinuti veliki grijeh. „Veoma sam ponosan što smo okončali ovaj posao... Skinuta je ljaga sa Srbije i njenih građana... Zatvorena je stranica njene teške istorije...“ – vadio je Tadić floskule iz rukava. Pa valjda će hapšenje Mladića omogućiti da se tek počnu listati stranice na kojima je ispisan srbijanski pomno planiran naum o okupaciji Hrvatske i BiH. Valjda je hapšenje jednog od najvećih zločinaca nakon 2. svjetskog rata, kojega većinska Srbija doživljava herojem, tek početak jednog mučnog posla. Nemoguće je, naravno, činom privođenja Mladića skinuti ljagu i s onih više od 50 posto građana Srbije koji Mladićeva zvjerstva tretiraju domoljubnim dobročinstvom.

Ne znaju što se dogodilo u Srebrenici?!

Tako dugo dok Srbija ne doživi katarzu – duhovno pročišćenje (a njega ne može biti bez svjesnog odbacivanja velikosrpske ideje te priznanja i okajanja svih zločina koje su Srbi počinili u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu) - kao što, uostalom, katarzu treba doživjeti i Hrvatska, nema ničeg od zatvaranja „stranica teške istorije“. Hapšenje Mladića i poruke nakon hapšenja omogućuju nove manipulacije kojima će se jaz između mita i hude stvarnosti još više proširiti. Uostalom, čak 30 posto Srba ne zna što se dogodilo u Srebrenici, a samo njih 19 posto zna da je tamo masakrirano osam tisuća Muslimana. Čak 20 posto Srba vjeruje da opsade Sarajeva nije bilo, a 40 posto ne zna tko je bombardirao Dubrovnik (14 posto Srba vjeruje da granatiranja Dubrovnika nije ni bilo). Gotovo polovica Srba smatra da je Dubrovnik bio srpski, a među njima je više od polovice visokoškolovanih. Za Srbe je privođenje Mladića u Haag nužno zlo na koje su, bez ikakve dvojbe, pristali samo zato što žele biti, jednom, članica EU. Naravno, ne bi ni Hrvatska, da vlastima nije jedini cilj ulazak u EU te da toliko ne ovisimo o stranim bankama, stranim kompanijama i ostalim stranim centrima moći, nikada Haagu predala osumnjičene za ratni zločin.

Zašto podržavaju Tadića?

Usprkos toj činjenici, koja govori o licemjerju politike, ali i o licemjerju društva, neumjesno je hrvatske generale u Haagu stavljati u isti kontekst s Mladićem, što ovih dana pokušavaju učiniti čak i neki hrvatski mediji. Hrvatski generali, od Gotovine do Praljka, plaćaju danak loše hrvatske politike i licemjerja međunarodnih moćnika, a Mladić je osobno naređivao masovne pokolje civila, bilo je riječ o Škabrnji, Zadru, Šibeniku, Sarajevu ili Srebrenici. Da je (međunarodne) pravde, tada bi hapšenje Mladića bio tek početak listanja jedne knjige zločina koju su pisali – prije svih – srbijanski intelektualci, akademici i političari. Nakon Mladića, na optuženičku bi klupu trebao sjesti i Dobrica Ćosić pod čijim skutima je mogla opstati zvijer poput Mladića. Na optuženičku bi klupu trebali sjesti i generalni tajnik UN-a, časnici nizozemske vojske... te svi oni koji su dopustili masakr u Srebrenici. A da ne bi nekome slučajno palo na pamet tražiti odgovornost od UN-a, svjetski moćnici će se vrlo rado složiti s Borisom Tadićem da se hapšenjem Mladića polako zatvara stranica „jedne teške istorije“. Uostalom, Zoran Đinđić je prije 10 godina nudio Carli del Ponte da NATO uhapsi Mladića jer se plašio da će – ako ga uhapsi srpska policija – doći do građanskoga rata.

Ne bi to učinili da nisu morali

Na tu su se Đinđićevu ponudu oglušili i Carla i njezini međunarodni pokrovitelji. Očito nisu u Haagu htjeli imati dva ne baš bezazlena „svjedoka“ - ogorčenog Miloševića i u narodu obožavanog „heroja“ Mladića. Otada pa do danas nešto se i promijenilo. Iako ga podržava pola Srbije, nitko nije lud da zbog generala koji je dopustio da ga bez ispaljenog metka uhapsi nekoliko srpskih policajaca, prolijeva krv. Više od 50 posto Srba slavi zvjerskog generala, a ne oronulog, zapuštenog starca nalik – kako to pišu njemački mediji – običnom srpskom seljaku. Zato će ta većina i dalje živjeti u prošlosti, sa snovima o velikoj Srbiji koju će, nadaju se, pretvoriti u javu ako ne njihova djeca, a ono barem unuci. Što sanjaju srbijanski političari? Da će se na putu prema cilju – EU – odreći tek magazinera Hadžića, ali ne i ideje koja je proizvela mladiće, hadžiće, miloševiće, karadžiće... Nepravda će i dalje carevati. O čemu svjedoče i simpatije kojima Mladića otvoreno obasipaju čak i političari iz okruženja Borisa Tadića. Čim ju je prizvao, Mladiću je u istražni zatvor odjezdila predsjednica srbijanskog parlamenta Slavica Đukić Dejanović. „Ja sam ga posjetila isključivo kao psihijatrica“ – pravdala se Đukićka. Kao da Srbija nema niti jednog drugog psihijatra osim šefice parlamenta?! Bila je to, bez dvojbe, politička gesta, otvorena poruka onoj većini Srba za koje je Mladić heroj: „I mi smo uz našega generala. Uhapsili smo ga jer smo morali. I Tadić bi, da smije, postupio drukčije!“ Srbijanski mediji zvijer koja je naredila masovne egzekucije tretiraju kao bolesnog starčića koji šeretski komentira Šešelja, pevaljke, pa i zamjenika srpskog tužitelja za ratne zločine Bruna Vekarića. Vekarić namjerava Mladiću, prije odlaska u Haag, omogućiti odlazak na grob kćeri Ane koja se, shvativši kakve zločine čini njen otac, 1994. godine ubila krvnikovim pištoljem. Ako ga ne puste na groblje, Mladić je zatražio da mu donesu kćerkine posmrtne ostatke u zatvor?!

P.S. A ima li štogod nova u Hrvatskoj? Ima - svakoga nam je dana sve gore. A sve zbog toga što se politički oligarsi drže one zloslutne devize: „Sve za vlast, vlast ni za što!“ Umjesto da nakon što je otkriveno da je vrh vlasti opljačkao Hrvatsku do gaća nestanu s političke scene, ostaci Sanaderove sljedbe dovijaju se kako po ne znam koji put obmanuti, kupiti ili zaslijepiti glasače. Kadri su, da ostanu na vlasti, posvađati, zakrviti Hrvatsku. Samo zato da ostanu u foteljama, rasprodat će sve što se rasprodati može, zadužit će Hrvatsku do bankrota, kupovat će i trgovati sa svima koji na trgovinu pristanu. Svakoga se dana dosjete poneke psine koja će Hrvatsku zabetonirati na dno svjetskoga dna. Ovaj put su se lumeni u Vladi dosjetili uništiti i ono malo krhkih temelja sve bespravnije hrvatske države. Ozakonit ćemo 150 tisuća bespravno izgrađenih objekata, poručuje glasačima J. Kosor. Ozakonit će Vlada bezakonje. A one koji poštuju pravnu državu, one koji se pridržavaju zakona, one koji poštenje smatraju jedino društveno prihvatljivim ponašanjem, proglasit će budalama. Kupili su glasače tzv. šuškovim stanovima, kupuju ih nezasluženim braniteljskim statusom, a sada i legalizacijom 150 tisuća bespravno sagrađenih objekata. Što će na to reći većina (budala) kojoj vlast nema što ponuditi osim kaosa, znat ćemo krajem godine.