PISMO IZ ZAGREBA

Geneza HDZ-ovog korupcijskog grijeha seže u devedesete prošloga stoljeća, u vrijeme privatizacije i pretvorbe, što je, uostalom, HDZ priznao izglasavanjem promjene Ustava u kojemu lijepo piše da pretvorbeni kriminal, kao i ratno profiterstvo, ne zastarijevaju. Dakle, pljačkaška agonija u Hrvatskoj traje već treće desetljeće. A svo vrijeme, izuzev početka dvijetisućitih, na vlasti je HDZ. No, usredotočimo se na ovo stoljeće koje je, ponavljam, nastavak iste ili slične prakse otimanja našeg novca na tisuću samo vrhu HDZ-a poznatih načina. Ova je vlast niknula iz grijeha, u demokratskim društvima – a hrvatska to zacijelo nije (ma koliko god prof. Dražen Lalić tu moju tezu osporavao) – nezamislivog. O tome svjedoči način na koji je predsjednikom HDZ-a postao do početka dvijetisućitih drugorazredni političar Ivo Sanader. On je na 7. saboru HDZ-a, u travnju 2002. godine, pobijedio svog ljutog protivnika Ivića Pašalića zahvaljujući krađi glasova, o čemu su postojali materijalni dokazi (glasački listići u kontejnerima za smeće) te izjave svjedoka. O rezultatima HDZ-ova izbornoga sabora nije odlučila volja delegata, već osječka zaštitarska tvrtka Borbaš, Branimir Glavaš i Ivan Drmić.

Od suza do smijeha

Iako su kradljivci glasova priznali grijeh pomoću kojeg je Sanader stekao pretpostavke za premijersku utrku, politikom kontrolirana policija, DORH, ali i salonska opozicija nisu reagirali. Godinu i pol dana kasnije nelegalni predsjednik HDZ-a postaje nakon pobjede na parlamentarnim izborima 2003. premijer. A HDZ je, svjedoče i danas pomagači u zločinu, ostvario pobjedu prljavim novcem iz crnoga fonda. I ta je pobjeda nelegalnoga predsjednika HDZ-a, a onda i čitavoga HDZ-a, protupravna, nelegalna. Što znači da je i vlast od 2003. nelegalna. Godinu i nešto dana nakon opljačkanim novcem izborene parlamentarne pobjede HDZ pokušava, na isti način - uz pomoć hrpe novca iz crnoga fonda, zagospodariti i Pantovčakom. Tko se upustio u potpunosti nerazumljivu i unaprijed izgubljenu bitku protiv Stjepana Mesića? Jadranka Kosor, usprkos tome što bi u to vrijeme dostojniji Mesićev protivnik bio Andrija Hebrang. Zar Sanader to nije znao? Znao je, naravno, ali se plašio prejakoga Hebranga. Kada sam sve te činjenice posložio u komentaru na Novoj TV, Sanader me pitao: „Zar je taj moj potez tako očit?“ Da ga ne bi u stranci optužili za katastrofalan poraz, obraz HDZ-a pokušao je spasiti novcem iz crnih fondova. U to vrijeme Jadranka Kosor, ili, kako ju je Mesić zvao – Suzana (tada je pretjerivala krokodilskim, lažnim suzama, kao što danas, dakako, pretjeruje bezrazložnim smijehom), samo što nije iskakala iz pašteta.

Fantomski glasači

Iako je za kampanju potrošila višestruko veći iznos novca od prikazanog, iako su na to upozoravali i tadašnji predsjednik, i nevladine udruge te brojni novinari, J. Kosor nije palo na pamet zatražiti internu istragu. I ona je tada puhala u isti, Sanaderov rog i uživala u plodovima pljačke. Svaka šutnja ima svoje zašto. Pred parlamentarne izbore 2007. godine Sanader je shvatio da ne može pobijediti na temelju rezultata, već jedino krađom glasova, kupovinom glasača te velikom halabukom u medijima. Kao i u svim dotadašnjim kampanjama, i za parlamentarne izbore 2007. HDZ je utrošio na desetke milijuna iz crnih fondova. Osim što su se razbacivali tuđim novcem te podmićivali glasače, lagali su do neslućenih granica. Taj drugi Sanaderov i HDZ-ov mandat Hrvatsku je unazadio za sljedećih pola stoljeća. I ponovo je pobjeda ostvarena na krilima prljavoga novca. I ponovo nitko od današnjih tobožnjih boraca protiv korupcije nije naredio da se istraže stvarne količine potrošenog novca na kampanju. Pobjeda je ostvarena i zahvaljujući više od pola milijuna glasova nepostojećih ljudi, biračkim spiskovima u kojima su fantomi, mrtvaci i takozvani dijasporičari.

SDP-ovi grijesi

Dakle, lako je ne izgubiti na izborima uz pomoć ukradenog novca, ukradenih glasova, podmićenih glasača, lijenu, za bilo koji životni problem nezainteresiranu opoziciju te uz pomoć kontrolirane policije i pravosuđa. Uostalom, o tome koliko je Hrvatska nedemokratska, a političari i stranke aktivni u gaženju zakona i Ustava svjedoči i inženjering izbornih jedinica. One su, zna se – jer je to potvrdio čak i Ustavni sud – protuustavne jer se po brojnosti glasača međusobno razlikuju i do 20 posto, dok Ustav dopušta samo pet posto. Tu pogrešku nije ispravio niti SDP dok je bio na vlasti, kao što SDP, sa svojim partnerima, nije niti pokušao srediti biračke spiskove. I njima su odgovarali, izgleda, fantomski glasači. Što je SDP učinio da se istraže crni fondovi na koje upozoravaju mediji već čitavo desetljeće? Ništa. Zato što se i sam služio istom metodom financiranja kampanja. I u vrijeme Račana, i u vrijeme Milanovića. O tome postoje, naravno, stotine upozorenja GONGA i medija. Tvrditi: „Nismo znali!“ – uvreda je zdravoj pameti, pljuckanje i omalovažavaje građana. „Nije točno da nitko nije ništa znao“ – ustvrdio je ovih dana šef Sabora Luka Bebić. Jesu li svi sve znali? Ma, naravno da nisu. I nisu trebali sve znati, osim da troše više nego što imaju, više nego što u izvješćima prikazuju.

Istinite priče

Poštenima bi to saznanje bilo dovoljno za alarm. Ali, tko se – za-pet-ran-božjih – usudio išta Sanadera pitati ili mu – ne-daj-vraže - spočitnuti?! „Pa, sve bi nas Sanader odmah smijenio“ – kukavički se nedavno jadao Božidar Kalmeta, usprkos nevjerojatnom broju afera u njegovu resoru još uvijek aktualan ministar. U tome grmu leži zec. Svima njima, pa i – bez ikakve dvojbe – Jadranki Kosor, jedino je stalo do vlasti. Zato je najveća floskula kada premijerka na HDZ-ovu konvenciju završava povikom: „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!“ I ona i njezini drugovi, bivši i sadašnji, dali su i davat će sve za vlast, ali vlast neće dati ni za što. Iako među prvacima u lukavosti i političkoj inteligenciji, Vladimir Šeks se sve više upliće u obmanjivačku mrežu koju on i ostali HDZ-ovci sami sebi pletu. „Uvijek se pred izbore konstruira priča koja treba kompromitirati HDZ i predsjednicu J. Kosor“ – neuvjerljiv je formalno uvijek drugi HDZ-ovac. Crni fondovi nisu, čak i po njegovu priznanju, ničija konstrukcija, nego nezaobilazna činjenica. Pa i sam Šeks tvrdi da je Sanader gradio paralelan sustav vlasti te da su to njegovi crni fondovi. Što, naravno, nije baš tako. Zato što se tim fondovima koristio čitav HDZ. I mnogi HDZ-ovci. Oni su novcem iz crnih fondova, postocima za namještene poslove i drugim prljavim rabotama podebljavali kućne budžete.

To nije borba protiv korupcije

Samo zato što ne mogu opravdati činjenicu da im je imovina višestruko veća od primanja - nije zaživio OIB. A ni neće tako skoro. I nije, naravno, J. Kosor žrtva perfidne, podmukle kampanje, kao što tvrdi Šeks, već smo svi mi žrtve njihova lopovluka ili nesprečavanja lopovluka. Naravno, korupciju su poticali i DORH i sve druge državne institucije jer su pristale biti pod izravnom kontrolom HDZ-a. Pa i ova navodna borba protiv korupcije je bacanje prašine u oči. Proturječe li toj tezi mnogi uhapšeni i optuženi? Ne. Hapšenje lopova je puko poštivanje zakona, a borba protiv korupcije je borba protiv sustava koji je korupciju omogućio, sustava koji je te kriminalce stvorio, sustava koji im je pogodovao.
Ovo što premijerka i stvaratelji kulta njezine ličnosti, još neviđenog od vremena Josipa Broza (čiji je ideološki nauk J. Kosor izučavala u Kumrovcu, pod nadzorom Ivice Račana) tvrde da je beskomprimisan antikorupcijski boj zapravo obračun dviju HDZ-ovih struja. Za što? Za vlast. Kojom bi izbjegli, barem na neko vrijeme, premještaj u Remetinec. „Ničim se nikad nisam okoristila niti sam se obogatila, dođite u moj stan, pogledajte slike i tepihe“ – neuvjerljivo se pravda J. Kosor te otvoreno prijeti da neće dopustiti da njoj i HDZ-u sude i prosuđuju mediji.

Lisci u kokošinjcu

Što će učiniti? Zatvoriti nas? Zabraniti nas? Prognati sa stranica i ekrana kao što je, uostalom, činio njezin mentor Sanader?! „Dajte, dozvolite da u utrku uđemo ravnopravno jer ovo što nam se radi nije nikada prije zabilježeno!“ – jada se J. Kosor. No, istina je, naravno, drukčija.
Nikada nije zabilježeno da stranka opterećena s toliko nepoštenja i lopovluka ostane na vlasti. Nemoralno je ne raspisati izbore nakon što pola Vlade i direktora javnih poduzeća ili zaglavi u zatvoru ili na optuženičkoj klupi. A i medije HDZ kontrolira revnosnije nego ikad prije. HTV-ovi dnevnici mogli bi se preimenovati u Kosoričin dnevnik te započinjati s: „Dobra večer, draga naša premijerko!“ Škovrlj i Bago, jedan na javnoj, drugi na komercijalnoj televiziji, prostiru se pred Šeksom kao tepih, poltronski ga navode na ispravne odgovore. Umjesto da ga razore pitanjima, oni mu povlađuju. I tako svakoga dana. U Poligrafu Hrvatskoga radija Šeks tvrdi da je HDZ žrtva, no voditelj ne reagira. Ako je HDZ žrtva, svi smo mi – krivci?! U jednom dijelu medija – valja se u još dublje blato Šeks – stvara se atmosfera Kristalne noći, pogromi... Što je daleko od istine.
Vlast stvara atmosferu pogroma za sve one koji se usude misliti svojom glavom, za sve one koji se usude suprotstaviti poput planine velikim grijesima vlastodržaca, svima onima koji ne žele da im stranka na vlasti još dublje zavlači ruku u džep. Oni su lisci u kokošinjcu, ali mi nismo i nećemo biti (više) njihove kokoši. Zato je doista licemjerje nad licemjerjima kada premijerka kliče, s osmijehom od uha do uha: „Čuvajmo Hrvatsku!“ Pa, pobogu, čuvali ste je 17 godina. Za sebe. Čuvali ste je i upropastili. Unakazili ste je do neprepoznatljivosti, pretvorili ste Hrvatsku u svoju prćiju. Čuvate je tako što ćete sve rasprodati?! Jučer banke, Inu i T-HT, danas Croatia osiguranje i Janaf, sutra sve ono što je preostalo. Onima koji vam se suprotstave prijetite policijom.
Nećemo odustati tako dugo, kaže premijerka, dok karamarkovci ne zakucaju na vrata opozicije, a onda, valjda, i na vrata svih svojih kritičara. Takve se prijetnje nisu čule niti u komunizmu.

P.S. Svoj je program u Tvornici kulture službeno obznanila i Kukuriku koalicija koja već naveliko dijeli fotelje. Milanović i Čačić ponašaju se kao da su već pobijedili. I to s dvotrećinskom većinom, što bi im se – ni oni ne uče iz vlastitih pogrešaka – moglo obiti u glavu. A što u tom programu piše? To da neće biti bolnih rezova. Plaće i penzije neće se smanjivati. Dapače, rast će. Smanjivat će se porezi. Ali ne i javna uprava. I dalje će i općina i gradova biti kao da smo bogata zemlja s 20 milijuna stanovnika. Iako Hrvatska ima prekobrojnu birokraciju, SDP i njegovi partneri neće je smanjivati. Dat će im više posla?! A što o radnicima kaže tobožnja ljevica (s bezosjećajnim kapitalistom na čelu sedam ministarstava!)? Obasiplje ih šupljim frazama stvarnom temelju na kojemu se grade radnička prava – kolektivnom ugovoru. Banke Kukuriku koalicija u programu ne spominju. Ne spominje ni oporezivanje bogataša. Svima se podilazi. A to znači da istine nema niti u natruhama. Milanović lakonski izjavljuje kako novca ima te da će narod, kad on postane premijer, živjeti znatno bolje. Od čega?! O, da, ukinut će privilegirane mirovine, o čemu, dok su bili na vlasti, nisu ni pomišljali. A kad su ukidanje privilegija predlagali drugi, istinski socijaldemokrati, SDP i partneri su šutjeli. Kukurikači će smanjiti doprinose za zdravstveno osiguranje, ali će poboljšati zdravstvenu skrb. Kako? To samo nebo zna. Program kurkuriku koalicije slobodno se može preimenovati u: „Kako se svidjeti svima i nakon izbora gaziti obećanja.“