PISMO IZ ZAGREBA

Sve za bogatstvo, bogatstvo ni za što! – zbore pohlepnici. Za novac su kadri učiniti svako nedjelo koje im padne na um - lagati, krasti, varati, obmanjivati i, dakako, ubijati. Ubijanje im je najomiljeniji posao jer je najunosniji. Ratovi, razaranja i mrtvi donose najveći profit. A profit pohlepnika unesrećuje čovječanstvo. Jedan ili najviše dva posto ljudi drži u svojim rukama cjelokupno bogatstvo svijeta. U SAD 400 obitelji kontrolira više bogatstva nego 180 milijuna Amerikanaca zajedno. Državama vladaju korporacije, a ne političari, odnosno, vlade izabrane na tobože demokratskim izborima. Demokracija je privid. Neoliberalni kapitalizam novo je, moderno robovlasničko društvo kojemu treba, napokon, stati na kraj. Kako? Svi oni koji misle da se neoliberalni kapitalizam može popravljati u velikoj su zabludi. Šačica besprizornih pohlepnika – koji iz dana u dan zbog svoga profita ubijaju tisuće nevinih i naivnih građana širom svijeta – ni na kakav ustupak neće pristati, osim, naravno, ako bude primorana. Pohlepnici uvažavaju isključivo silu i plaše se jedino masa. Zato je jedan od najvažnijih događaja na početku novog tisućljeća američki pokret „Okupirajte Wall Street“ koji se postupno, iz dana u dan, pretvara u svjetski bunt.

Peru mozak kao rublje

Svi oni koji ga relativiziraju - griješe. Ako su balon od sapunice, zbog čega američki masovni i tzv. javni mediji i dalje šute o zasad mirnim demonstracijama na njujorškom Manhattanu?! Zato što se njihovi gazde, kapitalisti, plaše. Za što? Za demokraciju? Ma, dajte, molim vas, ne budite smiješni. Stvarni vladari svijeta – a oni ne sjede u Bijeloj kući ili u vestministerskim palačama na sjevernoj obali Temze, ali ni na njujorškom Wall Streetu ili u londonskom Cityju, već daleko od pogleda i halabuke – zabranili su i najmanju potporu (za sada) mirnoj revoluciji koja se prenosi s američkog na ostale kontinente?! Protiv čega se bune demonstranti? Protiv neprirodne, neljudske nejednakosti. Bune se protiv toga da jedan posto imućnih vlada svijetom ne želeći se solidarizirati s 99 posto stanovnika Zemlje. Neoliberalni kapitalizam za to se „pravo“ izborio ispiranjem mozga, ne samo radničkih masa, već i akademskih građana koji nakon postupnog ukidanja više od 60 posto humanističkih studija na američkim sveučilištima postaju poslušni fah idioti. A oni ne postavljaju pitanja: „Zašto?“ Naročito ako su za služenje dobro plaćeni. Tko je za ove krize spašavao banke? Radnici. Puk. Tko je spašavao autoindustriju? Radnici. Puk. Tko je, uostalom, snosio u Hrvatskoj teret krize? Najsiromašniji. Radnici. Penzioneri. Puk.

Zabranjeno podučavanje

A znate zašto? Zato što HDZ-HSS-SDSS-ova Vlada služi jedino neoliberalnom kapitalizmu. Jadranka Kosor nije uvela poreze na kapitalnu dobit, ali jest oporezivala vašu crkavicu od plaće, honorara i mirovine. HDZ-ova Vlada ne oporezuje banke, ali iz vas istišće i zadnju lipu. Nonsens je to veći što za HDZ – zaštitnika najbogatijih – glasaju najsiromašniji. Nakon što su se otrijeznili od tlapnje da će Barack Obama promijeniti prvo Ameriku, a potom i svijet, Amerikanci su izašli na ulice i trgove. Ali ne iz obijesti, već iz nužde. Djeca američkih obitelji koje pripadaju srednjoj klasi počela su shvaćati da su mediji u njima uistinu stvorili pseudosvijet o kakvom je svojedobno pisao C. Wright Mills te da sve više gube potencijal za kritičko promišljanje, o čemu piše Chris Hedges u „Carstvu opsjena“. I njima u SAD-u i nama u Europi – čiji je Hrvatska barem u tom segmentu dio – pokušavaju u potpunosti usaditi u mozak tvrdnju da boljeg od ovog neoliberalnog, tobože slobodnog, tržišnog sustava nema. Vladari svijeta zabranili su podučavati kako mijenjati svijet jer bismo se mogli dosjetiti kako ovaj propali neoliberalni sustav promijeniti novim, humanijim, ljudskijim i pravednijim. Mahom mladi, misleći Amerikanci shvatili su da su im elite sastavljene od političkih i kapitalističkih oligarha otele i zemlju i budućnost.

Je li imala gaćice?!

Pod perfidnom izlikom da spašavaju ostatak svijeta američki oligarsi rasplamsavaju ratove kao da je riječ o nevinim izviđačkim igrama, a ne ubijanju stotina tisuća ljudi. Pod krinkom spašavanja svijeta krije se fantastičan profit. Za ljudske sudbine ti neljudi ne mare. Konačno, onaj preostali dio mislećih ljudi shvaća čemu služe bigbraderi i farme, pjev i ples sa zvijezdama, crveni tepisi i glupavi celebrityji. Treba od mikrofona i kamere zauvijek udaljiti kritičare, naročito one koji pitaju „Zašto?“, te se u odgovorima katkad drznu predložiti rješenja koja bi korporacijama smanjila profit. Rade li išta drugo sve hrvatske televizije – a naročito tobože javna, Hrvatska televizija – nego trivijalnostima i tračevima o poznatima (koji su poznati po tome što su poznati) odvraćaju pozornost od hude stvarnosti?! Zašto se na ekranima hrvatskih televizija pojavljuju ili bezlični tipovi ili prsate i guzate ljepotice? Da vam zamagle stvarnost. Udubljeni u strašnu nedoumicu je li Jelena Rozga na splitskome festivalu pjevala bez gaćica te kako će se zvati Severinino dijete, vaši vam problemi počinju izgledati manje važnima. A u usporedbi sa Simonom Gotovac i Majom Morales, čak i Jadranka Kosor i Đurđica Sumrak zvuče intelektualno. Samo u zemlji u kojoj su Modni Mačak i Ante Gotovac zvijezde, Josip Đakić i Darko Milinović mogu biti relevantni političari.

Ne znaju što bi s novcem

Zašto Obama danas ima niži rejting čak i od omraženog Busha mlađeg? Zato što ni nije pokušao promišljati o nekim novim temeljima američkog društva čiji stvarni vladari više ni ne skrivaju diljem svijeta prakticirajući imperijalizam, koji je – sam po sebi – dijametralno suprotan demokraciji. Rezultat bezočnog izrabljivanja su vojske siromašnih koje hranu dobivaju na točkice. Mlade je pred Wall Street natjerala činjenica da se već oko 40 milijuna Amerikanaca svakodnevno bori za koricu kruha te da od glazbe najčešće slušaju kruljenje u želucu. Uz glad, posljedica otkaza je i gubitak krova nad glavom, nemogućnost školovanja, izgubljeno dostojanstvo... S druge strane, bogati ne znaju što bi s novcem. Zvuči li vam sve to nekako poznato?! Kako da ne - bijedu svakodnevno susrećemo i na hrvatskim ulicama. Sudbine klijenata američkih i klijenata hrvatskih banaka također su slične. I u Hrvatskoj, kao i u Americi, liječenje bolesnih postaje luksuz koji si mnogi ne mogu priuštiti. Na fakultete će uskoro moći samo djeca tajkuna i njihovih slugu menadžera... Pa, ipak, hrvatska se zbilja po nečemu jako razlikuje od američke, britanske, francuske ili talijanske. Po čemu? Na žalost, u Hrvatskoj ne postoji kritična javnost, unatoč bijedi u kojoj žive penzioneri, studenti i većina radnika, u Hrvatskoj vlada muk, u Hrvatskoj malo tko želi reći ne siromaštvu, ne lopovluku, ne novovjekom robovlasništvu.

Najnepošteniji ljudi

U subotu će se i u Zagrebu – jednako kao i u New Yorku - organizirati „Pokret 15.10.“, replika američkih demonstracija ili, kako ih neki politički teoretičari nazivaju – mirne revolucije. A za nju u Hrvatskoj ima razloga na bacanje. Nikada u Hrvatskoj nismo živjeli u većoj socijalnoj nejednakosti, nikada niti jedna vlast – uključujući i onu komunističku – nije tako bezobzirno, bez ikakve zadrške, podupirala jednoumlje, ovaj put, istina, ekonomsko. A ono je – ipak je Marx bio u pravu – najvažnije. Nikada u Hrvatskoj nije carevala veća pohlepa. Nikada u Hrvatskoj javni mediji nisu bili cenzuriraniji. Nikada se u Hrvatskoj nije tako brzo propadalo kao što se propada danas. Nikada se u Hrvatskoj – pa ni u komunističkoj – nisu toliko obezvređivale umjetnost, kultura i obrazovanje. Nikada se u Hrvatskoj nisu toliko uzdizali mediokriteti, a talentirani skraćivali za glavu. Nikada se u Hrvatskoj nisu toliko gazili kriteriji. Nikada Hrvatskom nisu vladali nepošteniji ljudi. Nikada Hrvatska – pa ni u vrijeme komunizma – nije bila bliže ponoru nego što je danas. Zato je dužnost svima nama 15. listopada u 18 sati biti na Trgu bana Jelačića u Zagrebu te se glasno i energično usprotiviti onim političarima koji i pred ove izbore kao glavne i najživotnije probleme narodu žele podvaliti ideologiju, rat i podjele.

Jao si ga nama!

I, vidi vraga, stranka koja je Hrvatsku dogurala do ponora ponovo želi prisvojiti monopol na domoljublje. Neurotičnošću loših HDZ-ovih plesača, pjevača i govornika narod se pokušava natjerati u kolektivnu depresiju.Zato što jedino duboko deprimiran narod, narod bez nade, narod bez pamćenja, narod bez ponosa te građani koji ne poštuju sebe mogu još jednom izabrati iste. One koji – priznaju sami – ništa nisu znali. One koji su ili držanjem ljestava ili neznanjem poticali korupciju, uništavali proizvodnju te od Hrvatske učinili jednu od najneperspektivnijih zemalja na svijetu. Istraživanja relevantnih svjetskih institucija pokazuju da smo na dnu dna. Niže gotovo da ni ne možemo. I zato se ježim kada čujem poklič Jadranke Kosor: „Mi se vas ne bojimo!“ Bojim se ja nje, premijerke, bojim se HDZ-a, bojim se ove Vlade, bojim se njihove prakse, jako se bojim pokliča i rike puzavaca poput Gordana Jandrokovića, širitelja mržnje poput Josipa Đakića, nesposobnih ministara poput Ivana Šukera, neodgovornih ministara poput Božidara Kalmete, intelektualnih bogalja... Jednako se bojim neodlučnosti i kukavičluka Zorana Milanovića koji nemušto obmanjuje narod samo da bi zasjeo u premijersku fotelju. Bojim se za svoju i sudbinu svoga djeteta jer se politički kupleraj proglašava spasonosnom formulom. Ne bi li se domogao Sabora, Ljubo Jurčić i njegova Hrvatska ekonomska inicijativa udružili su se – uz regionalni PGS - s blokom Umirovljenici zajedno te Hrvatskom radničkom strankom, HDZ-ovim pričuvama bez programa, identiteta, ideja i opipljivoga rada. Ne sprečava to Jurčića da ovaj politički galamatijaš proglašava – stručnim. Jao si ga nama.

P.S. Onoliko koliko se J. Kosor nas ne boji, mi se nje i njenih pajdosa moramo i te kako bojati. Pa, tko se ne bi bojao Josipa Đakića?! To što je sve u stanju njegov um smisliti doista izaziva jezu. „Ranko, Rajko, Zoki, Veljko, Rade... mislio sam da sastavljaju srpsku vladu, a ne hrvatsku“ – prokretenario je Đakić te izazvao simpatije ne samo raspojasanih HDZ-ovaca, već i njihove tobože proeuropski orijentirane šefice. Ne vidi ona nikakvog zla u (čak i po hrvatskim zakonima kažnjivom) raspirivanju nacionalne netrpeljivosti. Tužit će SDP-ovca Željka Jovanovića jer je ustvrdio da je HDZ zločinačka organizacija, ali će tolerirati Đakićev šovinizam. Stvarno taj Pupovac – mnogi tvrde najveći trgovac – ima jak želudac kada nakon Đakićevog nacionalističkog ispada i dalje ostaje u HDZ-ovu jatu?! A u njemu, vidi vraga, Đakić ne razaznaje Slobodana (Uzelca), Milorada (Pupovca), Vojislava (Stanimirovića) te desetke drugih priležnih suradnika s – za Đakića i HDZ – nepodobnim imenima. Progutat će J. Kosor i HDZ svakojake žabe samo da se dočepaju još jednoga mandata. Neće im biti mrzak ni Milan Bandić, zvani Blek Stena, ni malograđanin Željko Kerum, ni HDSSB-ovci koji su im pred kamerama davali uputnice za umobolnicu... Mislim da osjećate kakva se to Hrvatska rodila iz sličnog bluda. Ako mu se protivite, vaše je mjesto (u subotu u 18 sati) na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.