PISMO IZ ZAGREBA

Jednom je prilikom premijerka Jadranka Kosor, naratorica neprimjerenih, vrlo često i glupavih metafora, prkosno istresla u mikrofon: „Nitko mi neće skinuti osmijeh s lica!“ Zato što za smijeh i nema osobitih razloga, Kosoričin cerek iritira većinu Hrvata. No, prošloga četvrtka, na Kosoričinom se licu umjesto cereka opazio grč, a u očima nevjerica. Kao da se pitala: „Zar je moguće da se itko usudi istraživati još do jučer nedodirljiv HDZ?!“ Usudi se, usudi. Oni koje je toliko prizivala pokucali su i na njezina, odnosno HDZ-ova vrata. S razlogom. Zato što i vrapci na krovu znaju da se HDZ od 2003. financira (i) prljavim novcem iz crnih fondova. Institucije pravne države napokon su počele raditi svoj posao te na djelu pokazuju da u Hrvatskoj doista nema nedodirljivih. Osim, trenutno, najnedodirljivijeg Mladena Bajića. Nakon što je dobila i službenu obavijest da ih USKOK istražuje, predsjednica HDZ-a obratila se javnosti, tronuta, bez smiješka na licu, nesigurna glasa i bitno smanjene bahatosti. Pogledi Milinovića, Kalmete, Karamarka, Fucsa, Šukera, Marine Matulović Dropulić, Hebranga, Popijača... odudarali su od Kosoričinih šupljih riječi: „Ne bojimo se istrage, dogodit će se ono što se ima dogoditi.“ Strah i nevjerica uvukli su se u moćnike koji su još do prije nekoliko mjeseci nosovima parali oblake.

Odavno su na moralnoj nuli

I ovo je Kosoričino obraćanje novinarima bilo puno kontroverzi. „Kao stranka možemo se vratiti na nulu i početi ponovo iz baraka na Jarunu“ – rekla je predsjednica HDZ-a te odmah dodala: „Nećemo dopustiti da ovo što se događa utječe na nas.“ Vrh HDZ-a, i onaj osumnjičen, i onaj utamničen, ali i ovaj što broji posljednje dane vladavine, već mjesecima pokazuje nervozu. Ne bez razloga. Prvom su popustile kočnice izakulisnom meštru Vladimiru Šeksu jer je – za razliku od J. Kosor, zaokupljenom infantilnim igrokazima s broševima – shvatio da će iole ozbiljnija analiza pljačke državnih tvrtki istražitelje dovesti ne samo na Sanaderova, već i na HDZ-ova vrata. Nedorasla poslu u koji ju je gurnuo Sanader, J. Kosor iz dana u dan demonstrirala je frapantno neznanje, nevjerojatnu nedosljednost i s Marsa uočljiv politički antitalent. Ona je, pokazalo se, Sanaderova najveća pogreška i podvala. Njega je gurnula u Remetinec, a nas u još dublje blato. Iako ju je ponovila bezbroj puta, J. Kosor nije shvatila bit floskule o „nultoj stopi tolerancije na korupciju“. Čak i u trenutku u kojem su je razmjeri korupcije osupnuli, nije bila spremna na veliko čišćenje vlastitih redova. Kako vjerovati da će se Vlada s ministrom Božidarom Kalmetom boriti protiv korupcije „do posljednjeg daha“?!

Ne igra ziheraški

Mogla je J. Kosor učiniti mnogo, a nije učinila gotovo ništa. U priče o Kosoričinim velikim zaslugama za sporazum sa Slovenijom i za završetak pregovora s EU mogu povjerovati samo naivci. Dogovor J. Kosor i Boruta Pahora o arbitraži režiran je u briselskim i vašingtonskim kabinetima čiji su visoki činovnici hrvatskoj premijerki i slovenskome premijeru gurnuli olovku u ruke i naredili: Potpisujte! Nije li WikiLeaks otkrio da je Bajić izvješća o sumnjama u kriminalne rabote vladajuće vrhuške podnosio prvo američkim činovnicima, a tek potom otvarao istrage?! Istrage su, dakle, odblokirali svjetski moćnici, a ne J. Kosor, za kooperativnost nagrađena nezasluženim političkim poenima. Koje je katastrofalnim potezima prokockala. Što zbog kukavičluka, što zbog pokušaja da prikrije prljave tragove do HDZ-ove korupcijske utvrde na Trgu žrtava fašizma. Nakon što je uz blagoslov zapada antikorupcijski duh pušten iz boce, J. Kosor više nije mogla utjecati na Mladena Bajića koji više ne igra ziheraški. Je li mogao s istragom protiv HDZ-a pričekati još nekoliko mjeseci i na taj način omogućiti ravnopravniju izbornu utrku? Nije. Oni koji istragu tretiraju kao udar na najjaču hrvatsku stranku te predbacuju Bajiću da će USKOK i DORH izravno utjecati na rezultate izbora traže, zapravo, još jednu legalizaciju pljačke.

Uz Kosoričine skute

Zar stranci koja se sumnjiči da je od 2003. do danas ilegalno, u crne fondove prikupila, a potom na crno, u kešu, isplatila više od 30 milijuna kuna, treba pružiti još jednu priliku za pobjedu? A što ako bi među tim pobjednicima bili i osumnjičenici za privredni zločin?! Usprkos tome što je mediji iz dana u dan podsjećaju da se u Kalmetinom resoru dogodilo više afera nego u svim europskim ministarstvima u posljednjih 20 godina, J. Kosor ne samo da ga nije smijenila, već mu je u 9. izbornoj jedinici namijenila vodeću poziciju. Iako je bio jedan od glavnih aktera gotovo svih afera, J. Kosor je Ratka Mačeka još dugo držala uz svoje skute. Ni nakon dokaza da je lagao o činjenicama vezanim za kupnju Sanaderova BMW-a, J. Kosor nije Ivana Jarnjaka isključila iz svoje ekipe. Zašto? Zato što i Jarnjak i Šeks i Hebrang i mnogi drugi HDZ-ovci znaju da je J. Kosor ne samo čuvala leđa Sanaderu, već i potpisivala inkriminirane ugovore. I J. Kosor je uživala plodove Barišićeva torbarenja. Dio od tih 30-ak milijuna kuna iz crnih fondova utrošen je i na Kosoričinu predsjedničku kampanju te na kampanje za parlament. Mnogi su HDZ-ovi suradnici – od estradnih zvijezda do negdašnjeg HTV-ovog voditelja Dnevnika Mladena Lackovića - USKOK-ovim su istražiteljima priznali da su za svoje usluge primali keš.

Kupovali su i medije

Reketarenjem HDZ-ovih moćnika isisan iz javnih i privatnih tvrtki za privatne potrebe Ive Sanadera i stotine njegovih suradnika te za potrebe stranke koja je, sumnja se, dva mandata osvojila s ukradenim novcem. Milijunima je kupovala medije, novinare, koalicijski partnere te vjernost najbližih Sanaderovih suradnika. Čijim je novcem Sanader kupio vilu u centru Zagreba? Čijim su novcem Sanaderovi živjeli na visokoj nozi? Tko je plaćao sve te ručkove, večere, provode na jahtama, slike, putovanja na egzotične otoke i ostali hohštapleraj obitelji bivšega premijera? Tko je pred tim lopovlukom zatvarao oči? Ista osoba koja se samopromovirala u hrabrog, bespoštednog borca protiv korupcije. Pošto već godinama upozoravam na krađe, javno upirem prstom u preko noći obogaćene političare i tajkune, pišem – kao i deseci drugih novinara – o kampanjama financiranim prljavim novcem, rezultati istraga USKOK-a i DORH-a doista me ne iznenađuju. Ali me duboko vrijeđa to silno naricanje nad teškom sudbinom HDZ-a. Sanaderovi i Kosoričini adlatusi, također prištekani na crne fondove ili nezasluženo uhljebljeni u razne državne službe i medije, pokušavaju uvjeriti javnost kako je sve to što se danas događa HDZ-u, zapravo, jedna velika, perfidna namještaljka.

Izdali su nacionalne interese

Zašto je istraga protiv HDZ-a pokrenuta baš sada, 38 dana prije izbora, moraliziraju zaštitnici onih koji su uništili državu, odnosno, nekoliko generacija njenih građana. Ništa što se događa HDZ-u nije nezasluženo. Neukusno je naricati nad sudbinom političara i stranke koja godinama, pa i desetljećima proganja one koji drukčije misle i one koji se usuđuju javno pisati i govoriti o nesposobnosti, kriminalu i izdaji nacionalnih interesa. „Optužnicu smo očekivali nakon izbora“ – jadaju se visokopozicionirani HDZ-ovci – „Sumnjamo da Bajić za sve ovo što radi ima jaku političku pozadinu!“ Tko bi to mogao stajati iza Bajića? Radimir Čačić?! Vesna Pusić?! Zoran Milanović?! Dragutin Lesar?! Ili je, možda, Bajiću poručeno s doista za velik dio hrvatskih političara visokog, njima kultnog mjesta, Bruxellesa ili Washingtona: „Samo ti radi svoj posao, optužuj i pritvaraj. Mi ti čuvamo leđa!“ Ili je Bajić shvatio da mu sada, nakon što je na optuženičku klupu strpao i nekad najmoćnijeg čovjeka u Hrvatskoj, više nitko ništa ne može. Može li itko išta Bajiću nakon što je započeo istragu protiv HDZ-a? Iako je još prije nekoliko mjeseci SDP najavljivao smjenu glavnog državnog odvjetnika, nakon izbora Bajićeva je pozicija jednako sigurna kao i Milanovićeva. No, je li dobra ta Bajićeva svemoć? Tko njega kontrolira?

Za sve su krivi novinari?!

Nitko. Zato među prvim promjenama koje će napraviti nova Vlada mora biti efikasan civilni nadzor DORH-a i čitavog represivnog aparata. Koji je često služio političarima za obračune s protivnicima. No, s HDZ-om se danas obračunava poštenje koje je stranka na vlasti proganjala svih ovih godina. A da to niti J. Kosor, niti Kalmeti, niti Jarnjaku, niti Šeksu, niti Šukeru... niti jednom od HDZ-ovih saborskih zastupnika nije smetalo toliko da se pobuni, digne glas i suprotstavi onima koji su krali. Nisu vidjeli ni znali?! Pa, kako politički slijepci i nesposobnjakovići mogu voditi državu?! Kada su novinari pitali predsjednicu HDZ-a hoće li dati ostavku, nervozno je odgovorila: „Ma ni govora!“ Kako uopće nekome pada na pamet da će stranka koja je besramno pokrala narod tom istom narodu reći: „Oprostite, zato što nismo znali, zato što nismo vidjeli, zato što smo puzali prvo pred Tuđmanom, a potom pred Sanaderom, dajemo ostavku!“ Umjesto da podnese neopozivu ostavku, J. Kosor krivicu je svalila na novinare: „Vi ste svojim pisanjem strašno naštetili i HDZ-u i borbi protiv korupcije!“ Tako govore mali političari u kojih su velike jedino taština, bahatost i nesposobnost. Iz magle u kojoj se naziru natruhe stranke u koju su nekad mnogi imali povjerenja izronila je još jedna duboka premijerkina misao: „Ovo je pretposljednja stanica križnog puta koji prolazimo, od 1. srpnja 2009., od trenutka u kojem sam preuzela HDZ, u kojem je bivši predsjednik otišao s tog mjesta...“ A koja je posljednja stanica križnog puta? Polaganje mrtvog tijela u grob. Pokop. Na koji, očito, J. Kosor nije mislila. A na što jest mislila? Uspoređujući sebe i stranku s Isusom i križnim putem, nije mnogo mislila, osim, naravno, kako pod svaku cijenu ostati na vlasti. Odavno je njezina deviza: „Sve za vlast, vlast ni za što!“ Na sreću, narod, pa i onaj donedavno HDZ-u sklon, svjestan je da ga ova vlada vodi u ponor. Stoga poruka na HDZ-ovim plakatima - „Čuvajmo Hrvatsku!“ – zvuči ironično, groteskno, poput samoismijavanja. Zna se od koga trebamo čuvati Hrvatsku. Od HDZ-a. Kojem je, pristižu napokon i malo bolje vijesti, zamrznuta imovina.

P.S. Sada će vas, poštovani čitatelji, HDZ-ovi apologeti obasipati floskulama tipa: „Bez jakog HDZ-a, nema jake Hrvatske!“ Što to znači? Povratak u devedesete, kada je stranka na vlasti između sebe i države stavljala znak jednakosti. Hrvatska može biti jaka samo ako je vode sposobni i pošteni političari, stručnjaci kojima je glavna preporuka znanje, a ne stranačka pripadnost. Opstat će Hrvatska i bez HDZ-a i bez SDP-a i bez HSLS-a i bez HSS-a..., ali neće bez poštenja, bez rada, bez sloboda, bez zaštite svojih građana... Država su prije svega ljudi - na koje politički i privredni oligarsi zaboravljaju. Misleći da su oni Hrvatska. Dokažimo im da nisu. Kako? Tako da im ne dopustimo da gaze naše dostojanstvo, tako da na izborima izaberemo uistinu one kojima je stalo do naroda, one koji će se uistinu boriti za slobode, one kojima je opće ispred vlastitog dobra.