PISMO IZ ZAGREBA

Na što je to – pobogu - spao HDZ?! Na redikula Željka Keruma! Ako vidi što mu Jadranka Kosor radi od stranke, Franjo Tuđman se – tu si paklenu sliku mogu, naravno, predočiti samo vjernici i cinici - poput propelera okreće u grobu. I karakteristično mrmlja sebi u bradu: „Ja sam za to kriv, ja, ja sam je ugurao u vrh stranke, gdje mi je bila pamet?!“ Vjerujem više u pamet zagrobnoga Franje, nego u pamet ovih opskurnih likova koji državu pretvaraju u politički bordel u kojem može svako sa svakim i svako svakoga. Ono što su do jučer prezirali, danas obožavaju, danas ljube one koje su do jučer pljuvali. Jedine konstante tog političkog kurvarluka su glupost, zadovoljavanje osobne koristi i poticanje najnižih, životinjskih strasti. Ozbiljno pisati o Kerumu znači mrčiti prostor. Prevedeno, s njim saditi (političke) tikve ili tu sadnju (glasovanjem) podržavati gotovo pa da spada u medicinske fenomene. Politički neandertalac Kerum, koji je Split – uz asistenciju velikog broja Splićana – pretvorio u prćiju, svojevremeno je najavljivao kako će njegova Hrvatska (malo)građanska stranka osvojiti najmanje 10 mandata u Saboru te da će liste, u svih deset izbornih jedinica, popunjavati demokratično (?!) - raspisivanjem natječaja. Keruma je ozbiljno shvatila jedino premijerka - jedina se javila na natječaj.

Kosor ne želi biti pametnija

Koalicija Keruma i J. Kosor je – izjavili su protagonisti ove političke burleske – okupljanje svih onih koji misle hrvatski i za Hrvatsku. Misliti ne znači imati na računu ili biti pogreškom na vlasti, već radom mozga oblikovati misao, u konkretnom slučaju složenu, kompliciranu misao. Koliko i što mogu smisliti, J. Kosor i Kerum su pokazali u za Split i Hrvatsku tragičnoj političkoj karijeri. Dakle, ako je „misliti“ kao J. Kosor i Kerum hrvatski, tada ni nije čudo što je Hrvatska, za koju misle trenutačna (slučajno izabrana) premijerka i grubim ruganjem izabrani Kerum, na koljenima, moralno devastirana i materijalno opustošena. A kada su neki dan novinari priupitali bi li – da je moguće – bilo što promijenila, premijerka je lakonski odgovorila: „Samo sitnice.“ Ne bi se, dakle, ni ona mijenjala. Prezadovoljna je sama sa sobom. Kako i ne bi bila zadovoljna kada je s tako malo talenta, umijeća i znanja dospjela tako visoko. Takvo se što ne događa čak ni u lošim američkim komedijama. I u njima su likovi stvarniji i višeslojniji. Malo tko zna odgovor na pitanje: Što je to HDZ dobio s Kerumom koji je splitske hadezenjare nazivao bijednicima i budalama?

Splitske krpe

No, nije Antu Sanadera, Živka Nenadića i Dujomira Marasovića tako tretirao samo Kerum, već i njihova šefica Kosor koja je sporazum o prije- i poslijeizbornoj koaliciji potpisala njima iza leđa. Prinudna predsjednica HDZ-a napravila je još jedan korak u posramljivanju svojih splitskih uzdanica. Zatražila je od njih da dojučerašnjem neprijatelju javno iskažu ljubav i povjerenje. Što su poltroni i – učinili. Bez crvenila u licu, pojasnili su naglu naklonost prema čovjeku koji ih je do jučer nazivao (s razlogom) bijednicima: „Mi smo katolici i držimo se tih načela. Kad nas netko udari, mi mu okrenemo i drugi obraz!“ Lažu. Na udarce su odgovarali – udarcima. Često i ispod pojasa. Vudu lutku s Kerumovim likom pretvorili su u medu s kojim, zagrljeni, liježu u postelju kako bi ugodili gospodarici. Politički salto morale napravio je i odvjetnik Vladimir Gredelj, razapet između ideološke zadojenosti, ambicije i demokracije. Braneći u veljači ove godine odvjetnika Antu Nobila od nasrtaja J. Kosor (koja je Nobila tužakala odvjetničkoj komori), uživio se u principijelnog demokratu: „To prije svega govori o demokratskoj nepismenosti naše premijerke jer, da nema taj problem, znala bi da svatko u Hrvatskoj ima pravo napadati Vladu. Ne samo da to imaju pravo raditi, nego su kritike i poželjne u jednom pravom demokratskom društvu. Očito da je njezin mentalni sklop vezan za vremena u kojima to nije bilo dopustivo. J. Kosor ponaša se kao da je premijerka Sjeverne Koreje, a ne Hrvatske.“

Guranje glave u blato

Čim se našao na drugoj, Kosoričinoj strani, Gredelj je promijenio mišljenje. Opravdano upiranje prstom u vrh HDZ-a kao generatora korupcije proglašava medijskim linčem. Odjednom, vidi vraga, nije dopušteno, a ni demokratski napadati niti vrh vladajuće stranke, a niti pak Vladu koja je, u tek nebitno izmijenjenom kadrovskom okružju, držala ljestve Ivi Sanaderu, Damiru Polančecu i preostalim visokopozicioniranim HDZ-ovcima u devastaciji Hrvatske. Upravo je Gredelj osporio SDP-ovom saborskom zastupniku Željku Jovanoviću da napada Vladu i vrh HDZ-a. Zašto? Zato što je i Gredelja – primjenjujem pravilo iz slučaja Nobilo – obuzeo sjevernokorejski mentalni sklop. Nakon što je – sa zakašnjenjem od nekoliko godina – obznanjeno da je HDZ pod istragom, Gredelj je svisoka poručio javnosti: „Ja ovdje ne branim zločinačku organizaciju, već HDZ, stranku koja je Hrvatsku izvukla iz blata i odvela je u Europu!“ Gredelj pokušava javnost uvjeriti da se ne istražuje HDZ, već način na koji se HDZ vodio. A vodio se, stotine je dokaza za to, na kriminalan način. Prljavim novcem služili su se svi moćni HDZ-ovci, od Sanadera do J. Kosor, koju su 2005., barem stotinu puta mjesečno, mediji, Stjepan Mesić i nevladine udruge upozoravali da je za njezinu predsjedničku kampanju utrošeno trostruko više novca nego što je to prikazano u službenome izvješću.

Nema tu nevinih

Kako se tada prema svima nama ponijela J. Kosor? Kao prema neprijateljima Hrvatske. Njezina nas je partija zbog istine proganjala. Je li J. Kosor kao Sanaderova desna ruka ikad zatražila da se ispitaju sumnje u crne fondove? Nije. Je li zatražila da se preispita financiranje, ako ne svih kampanja od 2003. pa do danas, a onda barem ona predsjednička 2005. godine? Nije. Gredelj se u obrani HDZ-a i J. Kosor služi političkim vokabularom, dok mu je pravnička obrana na staklenim nogama. Da, postoji opravdana sumnja da je vrh HDZ-a bio organiziran kako bi pojedinci iz toga vrha, ali i stranka u cjelini, nelegalno, dakle - na kriminalan način, skupljao (reketario) novac poreznih obveznika. Da, vrh HDZ-a bavio se banditizmom, gangsterajom. Jedni su krali, drugi su pomagali, a treći su zatvarali oči i uživali plodove crnih fondova. Nema tu nevinih, g. Gredelju, jer se o crnim fondovima piše godinama, a svo to vrijeme J. Kosor ili se pravda, ili šuti, ili se hvasta kako nije ništa znala. OK, možda i nije ništa znala o krađi, ali zna čitati, zna slušati vijesti, zna, valjda, kao visokopozicionirana državna činovnica, razlikovati dobro od zla. Ako zna, tada je nečinjenjem podupirala zločin. Odgovorna je što kao visokopozicionirana činovnica, Sanaderova desna ruka (koja se često laćala olovke i olako njome potpisivala štetne ugovore), nije zatražila istrage, zato što se nije suprotstavila, što nije inzistirala na poštenju i općemu dobru.

Karamarko podvaljuje novoj vlasti

Ispostavilo se da je J. Kosor neodgovorna osoba na odgovornome mjestu. I zbog nje i njezine neodgovorne vlasti Hrvatska se našla do grla u blatu iz kojega je neće izvući političke floskule i odvjetničke dosjetke. Čak je i neinteligentno govoriti da je Hrvatska, po svim ekonomskim i moralnim parametrima pri europskome i svjetskome dnu, izvučena iz blata. Čak i u trenucima kada sve vlade iole demokratskoga svijeta u vremenu raspuštanja parlamenta, pa do uspostave nove izvršne vlasti niti ne pomišljaju na bilo kakve poslove osim izvršavanja minimalnih, tehničkih obveza, HDZ-ova Vlada pokušava državni sustav što više ispolitizirati. Čovjek sazdan od ambicije i nešto malo krvi, Tomislav Karamarko, podvaljuje novoj vlasti HDZ-ovu policiju. Uz pomoć Vlade. Nakanio je u za to nepristojno vrijeme, dakle - nedemokratski, sva vodeća mjesta u policiji popuniti svojim ljudima. Više od dvjesto šefova, od ravnatelja policije do načelnika policijskih postaja, kani pretvoriti u svoju mrežu koja će, nije teško pretpostaviti, biti – kada za to dođe vrijeme – destruktivna prema novoj vlasti. Nepošteno je da dva tjedna prije izbora te dva tjedna nakon izbora gubitnička vlast postavi sve čelne ljude u bilo kojemu resoru. Što na sve te kritike i opozicije, i političkih analitičara, i civilnoga sektora, kaže ministar Karamarko?

Loš je uzor Titova Juga

Ne tiču ga se ni poštenje, ni politička praksa demokratskih država, a niti, bogme, mišljenje građana. Mi u policiji želimo – poručuje Karamarko – zabetonirati profesionalnost! Ima tu, naravno, betona, ali u – podvaljivanju. Želi Karamarko postaviti svoje ljude na ključna mjesta u policiji kako bi mogao i kao oporbenjak utjecati na razotkrivanje ili zataškavanje afera. Pa i na one u kojima je, navodno, i sam sudjelovao. Ne štiti Karamarko demokraciju i profesionalnost, već – sebe i stranku koja vuče nedemokratske poteze. U policiju uvode politiku, a u politiku generale. Njih čak 14 postrojilo se u Kosoričinu bojnu, vraćajući Hrvatsku – zasad samo retorikom – u ratne devedesete. Naime, jedan od grlatijih umirovljenih generala, Davor Domazet Lošo, dao je građanima do znanja da će „Hrvatske biti samo ako HDZ ostane stožerna stranka!“ Još jedan svat između HDZ-a i Hrvatske stavlja znak jednakosti, po uzoru na Titovu Jugoslaviju u kojoj se država poistovjećivala sa stožernom partijom.
Takvu demokraciju bezuvjetno podupire još samo Kaptol koji je ponovo narisao idealnog političara po HDZ-ovu modelu. Da nije tako, da im je uistinu stalo do države i građana, biskupi bi na prvome mjestu rekli: „Ne glasajte za one koji su vas pokrali!“ No, oni koji su od puka oteli, izdašni su u milodarima. Principijelnošću se nije proslavila niti Kukuriku koalicija koja je čak i prije izbora pogazila riječ. Naime, Milanović, Čačić i ostatak društva na velika su zvona obznanili da promjene u Hrvatskoj počinju od Varaždina u čiju je gradonačelničku fotelju prije desetak dana zasjeo stanoviti HNS-ovac Goran Habuš. Opijen vlašću i moći, pijan je sjeo za upravljač i skrivio prometnu nesreću. Je li dao ostavku? Ma, dajte, molim vas, SDP i HNS na moralnu odgovornost pozivaju jedino svoje političke protivnike.
Njih se moralnost ne tiče. Habušu nije ni na kraj pameti ostavka jer, Bože moj, dogodilo mu se... Laž i licemjerje. Svakome se može dogoditi nesreća u prometu, ali samo bahati i neodgovorni političari sjedaju za volan pijani. Kada oni skrive nesreću, nesreća nije slučajnost, već vjerojatnost, izbor. Dakle, model kojim će HNS vladati inauguriran je u Varaždinu. A vi, poštovani čitatelji, izvolite... Prije glasanja uključite mozak.

P.S. Uskoro će Pismo iz Zagreba napuniti 19 godina i ući u 20. U tih dvadesetak godina uvijek sam bio svoj, nepodložan utjecaju tobožnjih autoriteta ili vladajućih politika. Naravno, nisam poput Jadranke Kosor, pa da tvrdim kako u svome životu ne bih ništa mijenjao, štošta bih mijenjao, ali nikad osjećaj prema nepravdi, strast prema novinarstvu i prkos prema bahatim političarima. Pa ni onda kada me pokušavaju slomiti prijetnjama, ucjenama i zabranama. Često su me zvali da se priključim strankama, pokretima, listama... No, nisam čovjek koji se priključuje, povinuje, prilagođava... Više volim stvarati, počinjati iz početka, udarati glavom o zid, učiti na vlastitim pogreškama. Zato sam s Dragutinom Lesarom (zasada), političkim sličnomišljenikom, rijetkim poštenjakom u politici, istinskim borcem za radnička prava i sve one koji žive od svoga rada, počeo stvarati Hrvatske laburiste – Stranku rada. Od ideje do gotovo sedam posto podrške na nacionalnoj razini. Stvorili smo stranku koja se jedina opire i ovakvom političkom sustavu i neoliberalnom kapitalizmu. U odnosu na kapital, jedina smo ljevica. Ili, kako to kaže moj prijatelj Nenad, ni lijevo, ni desno već samo gore. Za radnika.
Neće me biti dva tjedna. Odmorite se od Pisama i na izborima učinite već jednom nešto za sebe, svoju djecu i unuke. Upamtite - na izborima ne odlučuje sreća, već vaš izbor. Vi odlučujete i tko će vladati i tko će tu vlast korigirati.